Godine 1918. Crna Gora je bila izdana i prodana od strane brojnih svojih političkih i vojnih predstavnika. U tanašnje vrijeme, od 1917., pa kasnije, a naročito od 1918. pa nadalje, egzemplar osobe koja je prednačila na putu državnog i nacionalnog vjerolomstva i renegatstva bio je srbijanski agent Andrija Radović.

Srbija je zemlja na čelu koje je srbonacista koji je izjavljivao da će za svakog ubijenog Srbina ubiti 100 muslimana. Srbonacizam se u toj zemlji brižljivo uzgaja i njeguje. U skladu sa činjenicom da je na čelu Srbije srbonacista, istorijske istine u Srbiji koriguju najzatucaniji ljudi - kaluđeri, isti oni ljudi koji tvrde da je ženski rod nastao iz muškog rebra.

U pismu su Crnogorci iz Argentine naveli da je zvanična Srbija, na grozan način, oklevetala Crnu Goru, putem novca korumpirala jedan broj crnogorskih podanika i stavila ih tako u službu protiv Crne Gore i njene likvidacije kao države, te da srbijanska (srpska) vojska putem nasilja, odnosno, bajoneta nameće u Crnoj Gori novu vlast i vladu. Takođe, u tome protestu Crnogoraca iz Argentine ističe se da je u Crnoj Gori došao do izražaja, kako oni formulišu u tome aktu, ''zločinački rad nebraće Srbijanaca''.

PRILIKA DA VLAST DOKAŽE DA SS NIJE IZNAD DRŽAVE: Ukloniti svetosavski kontejner razdora sa Rumije Izvršna vlast na čelu sa kontroverzim Abazovićem ima jedinstvenu priliku da se iskupi makar za dio veleizdajničkih aktivnosti protiv Crne Gore i Crnogoraca time što će konačno ukloniti limeni kontejner zla sa Rumije. Kad bi bili upola ekspresni kao sa spomen-pločom u Morinju, kontejner bi već odavno bio rashodovan u staro gvožđe na nekom otpadu. Međutim, postoji opravdana bojazan da izdajnička vlast koja svetosavskoj sekti i duguje pobjedu na izborima, neće to učiniti.

Nekoliko puta sam u proteklim godinama jednu misao znao napisati, pa izbrisati smatrajući da je pretjerana. No, nikada nijesam bio sigurniji nego danas da niko tako iskreno ne mrzi, kao Srbin Crnu Goru. Naravno, mislim na Vučićeve Srbe. Što se Đilasovih, Šolakovih, Jeremićevih ili Jankovićevih Srba tiče, sumnjam da je osjećaj drugačiji, ali je manje uočljiv. Onih par procenata koji predstavljaju neku ''treću'' Srbiju, suviše su malobrojni da bi uticali na opšti utisak. Treba li onda da se čudimo što se laži poput one u udžbeniku istorije za maturante, plasiraju srpskoj djeci?

Ako razmišljamo u skladu sa onim kako nas ubjeđuje Crkva Srbije i njeni poslušnici, za očekivat je da u govoru Petra I nađemo srpske nacionalne ośećaje, zahvalnost srpskom mitropolitu što ga ''sunarodnik'' hirotoniše. Nema ništa od toga. Simo Sarajlija je došao u Crnu Goru 1827. i preko svog učenika izmislio Srbe, to jest srpski narod na teritoriji naše države.

Prije zabrane Crnogorcima da usvajaju djecu iz ruskih sirotišta, Moskva je još od 2013. godine krenula sa zabranom da gej parovi usvajaju djecu jer je homoseksualizam proglašen za kriminalnu propagandu. Čudan je kriterijum Putina oko toga ko je sve nepodoban da vaspitava mališane: on miješa nacije sa seksualnom orijentacijom – što je porazno ne samo sa metodološkog stanovišta, već i sa političkog. No, Putin je policajac, on više razmišlja pendrekom

Propaganda je najjače oružje u istoriji i srpski šovinisti su uspjeli da lažima preplave Crnu Goru, tako da danas u javnosti uglavnom vlada uvjerenje da je postojala saradnja i bliskost između Karađorđa i Petra I, pišu se pseudodokumentarni tj. fantazerski radovi o ''učešću'' crnogorskih plemena u Prvom srpskom ustanku, iako je jedina istina da su samo neki pojedinci sa teritorije naših plemena kao dobrovoljci učestvovali u Karađorđevom ustanku.

Istorijska je bila greška kralja Nikole da u Prvom svjetskom ratu povjeri komandu crnogorskom vojskom srpskim oficirima

Protestna nota crnogorske Vlade od 7./20. marta 1919. godine, protiv zločina srbijanske vojske izvršenih u Crnoj Gori i pismo crnogorskog premijera Jovana S. Plamenca od 7. marta 1919. godine, pukovniku vojske S.A.D. Edvardu M. Hausu, savjetniku američkog Predsjednika Vudro Vilsona i članu delegacije na Mirovnoj Konferenciji u Parizu

''Da se osvete za 'drskost' crnogorskih patriota Srbijanci su preko svojih plaćenika popalili stotinama njihovih kuća, a porodice izbacili na ulicu, ne dozvolivši im da išta iz kuće iznesu. Zatvori su prepuni naših ljudi. Npr. na Cetinju je zatvoreno preko 200. osoba, a u Crmnici, na bašti oko 250. Ovako je i po ostalim krajevima''