Nik Gašaj, politikolog

Sistem izbora sudija Ustavnog suda u svijetu veoma se razlikuje, a to važi i za sve evropske države. O optimalnom ili preovladavajućem, a kamoli o jedinstvenom sistemu izbora zato se ne može govoriti. Ponegdje daju prednost izboru sudija ustavnog suda u zakonodavnim tjelima, drugi daju prednost načinu da sudije ustavnog suda imenuju izvršni organi(posebno šef države), a ne tako rijetko i organi sve tri grane vlasti.

U pojedinim evropskim državama zajednička je tendencija da se postigne ravnomjerna uravnoteženost i saradnja sva tri organa vlasti u formiranju Ustavnog suda. Ali stručnjaci ukazuju na neophodnost predlaganja većeg broja kandidata nego što je broj biranih sudija. Razlike postoje pogotovo među sistemima, u kojima ustavne sudije bira odnosno imenuje: (1) zakonodavno tijelo, (2) šef države ili(3) zakonodavno tijelo i šef države zajedno, a ponegdje i sudstvo.

  U Evropi je sistem izbora sudija ustavnog suda u parlamentu uveden npr. U Njemačkoj, Portugaliji, Poljskoj, Mađarskoj, Hrvatskoj, Ruskoj Federaciji i u Sloveniji. Ponegdje je postupak biranja u cjelini u nadležnosti zakonodavnog tijela (npr. U Hrvatskoj), a u drugim zemljama u tom postupku sudjeluju kao predlagači i drugi najviši državni organi, posebno šef države(npr. U Ruskoj Federaciji i u Sloveniji).Time se garantuje uticaj na biraje sudija ne samo u parlamentu nego i u drugim državnim organima. Tipična predstavnica takvog sistema izbora je Njemačka. U Njemačkoj dva senata Saveznog ustavnog suda odvojeno biraju šesnaest ustavnih sudija. Kandidate za sudije ustavnog suda može predlagati svaka poslanička grupa, Savezna i pokrajinske vlade, a listu kandidata sastavlja savezni ministar pravosuđe. Osobitost njemačkog uređenja su i indirektni izbori ustavnih sudija. Polovinu sudija bira Bundestag indirektno preko specijalno formiranog elektorskog tijela(sastavljenog od dvanaest članova, izabranih po proporcionalnom sistemu), a drugu polovinu ustavnih sudija bira na isti način Bundesrat, ali na diretnim izborima. Za izglasanje sudije propisana je dvotrećinska većina glasova svih članova biračkog tijela(u Budestagu najmanje osam glasova elektora).

Šef države u saradnji sa drugim državnim organima(parlamenta, vlade ili sudova) imenuje sudije ustavnog suda u Austriji, Španiji, Češkoj i Slovačkoj, Danskoj, Irskoj, Turskoj i na Cipru.

Postoji i kombinovani(mješoviti) sistem izbora i imenovanja sudija ustavnog suda. Osobenost ovog sistema formiranja ustavnog suda je, da ustavne sudije biraju odnosno imenuju zakonodavno tijelo i šef države zajedno, ponegdje i sudstvo. Kombinovani odnosno mješoviti sistem izbora i imenovanja ustavnih sudija može biti širi i uži. Širi način usvojile su države, u kojima organi svih triju grana vlasti zajedno ravnopravno biraju odnosno imenjuju sudije ustavnog suda, a uži način države, u kojima u izborima ne sudjeluje sudska grana vlasti. Od evropskih država prvi način među prvima je usvojila Italija, a u poslednje vrijeme usvajaju ga i neke druge države(npr. Srbija, Bugarska i Ukrajina). Dok drugi način upotrebljavaju Rumunija i još neke države.

Ustavni sud Italije čini petnaest sudja, koji su izabrani odnosno imenovani po tzv. tripartitnom sistemu na mandat od devet godina bez mogućnosti ponavljanja mandata. Pet sudija imenuje predsjednk Republike(po vlastitom izboru), pet sudija izglasa parlament na zajedničkom zasjedanju oba doma, a pet sudija izaberu najviši redovni i upravni sudovi.

Slovenija je usvojila sistem izbora sudija Ustavnog suda u zakonodavnom tijelu uz saradnju predsjednika Republike Slovenije.Ustavni sud čini devet sudija koje bira Državni zbor na prijedlog predsjednika Republike iz redova pravnih stručnjaka. Sudije Ustavnog suda birani su na mandat od devet godina bez mogućnosti ponovnog izbora.

Prema pojedinim evropskim pravnim ekspertima, Ustavnom sudu kao samostalnom i nezavisnom ustavnom organu više bi odgovarao način izbora odnosno imenovanja ustavnih sudija koji bi omogućavao organima svih triju grana vlasti(zakonodavne, izvršne i sudske) da zajedno formiraju sastav tog suda. Dakle, radi se o kombinovanom sistemu izbora i imenovanja ustavnih sudija. Takav sistem, naime uspostavlja ravnomjernu ravnotežu i saradnju između sve tri grane vlasti u postupku izbora odnosno imenovanja sudija ustavnog suda.

 Osim toga bilo bi svrsishodno da kod nas uvesti načelo kontinuiranog obnavljanja sastava Ustavnog suda(kao što su to uradile neke evropske države, npr. Francuska, Italija, Španija, Litva, Rumunija, Bugarska i Poljska), po kojem bi parlament svake tri godine izabrao trećinu ustavnih sudija. Takav sistem sprečavao bi svakoj aktuelnoj vladajućoj većini u državnom parlamentu da izabere većinu ustavnih sudija po svom ukusu, a s druge strane svaka aktuelna parlamentarna većina imala bi mogućnost da izabere u svom mandatu trećinu ustavnih sudija. Dalje, neki čak govore o ustavnom sudstvu kao o četvrtoj grani vlasti ili bar o međuvlasti koja, doduše, nije hierarhijski iznad ostale tri, ali ih u izvjesnom smislu kontroliše.

Skupština Crne Gore već dvije godine nije u stanju da bira članove Ustavnog suda koji nedostaju.Time je dovela u blokadu Ustavni sud odnosno u disfunkconalnost. Ustavni odbor Skupštine Crne Gore  od 19 prijavljenih kandidata na konkurs, prostom većinom donio odluku o predlogu četiri kandidata za sudije Ustavnog suda, tj. onoliko kandidata koliko se bira, i to bez konsultacije, dogovora i konsenzusa sa opozicijom, što je sa demokratskog i političkog stanovišta neprihvatljivo.

S tim u vezi, mišljenja sam da Ustavni odbor Skupštine Crne Gore trebao je sastavljati listu kandidata za Ustavni sud Crne Gore koji ulaze u uži izbor Ustavnog suda koja sadržava više kandidata od broja sudija Ustavnog suda koji se bira. Takođe, nadležni odbor, uz svoj prijedlog trebao je dostaviti Skupštini Crne Gore listu svih kandidata koji ispunjavaju uslove za izbor sudije Ustavnog suda. Prijedlog nadležnog odbora mora sadržavati obrazloženje iz kojeg očigledno se vidi zašto je odbor pojedinom kandidatu dao prednost pred ostalim kandidatima. Riječju, Ustavni odbor morao je parlamentu predložiti širu i užu listu kandidata za ustavne sudije, a pri  tome mora se uspostaviti pravilo da i na užoj listi biti veći broj kandidata nego što je broj ustavnih sudija koji se biraju. To je imperativ ustavne demokratije.