Istorija

Okupaciona represija nad crnogorskim narodom i otpor oslobodilačke gerile

(15 riječi)

Crnogorski patriotski, državotvorni, emancipatorski, zelenaški, suverenistički idejni i politički narodni pokret, u domovini i egzilu, od 1919. do 1926., (i nekoliko godina kasnije), djelovalo je snažno, odvažno, martirski, stradalnički i hrabro ZA PRAVO, ČAST I SLOBODU CRNE GORE

Za aktuelno.me

Piše: Novak Adžić

Anektori i osvajači Crne Gore, koji su terorisali i na sve druge načine ugnjetavali i progonili crnogorski narod, od kraja 1918. godine i nakon toga, u vrijeme trajanja monarhističke države KSHS, su mnogobrojne crnogorske rodoljube, komite, gerilce, koji su vodili oružanu oslobodilačku, otadžbinsku borbu, oglasili i ucijenili kao odmetnike, ubijali, zatvarali, optuživali ih i sudili im kao odmetnicima i hajducima, pritom klevećući ih da su bili „pljačkaši“, „banditi“, „ubice“, „zlikovci“, „razbojnici“ itd. To je, onda, rađeno primarno iz razloga što su crnogorski rodoljubi vodili legitimnu borbu za postojanje Crne Gore i za povraćaj njene otete slobode i što se oružanom rukom borili za vaspostavu svoje domovine i države.

Naravno, da oni nijesu bili ono i onakvi kakvim ih je prikazivao i teretio ondašnji režim i štampa pod njenom kontrolom i uticajem, koja ih je stalno satanizovala, već su bili hrabri crnogorski ratnici koji je vodili neravnopravnu, ali mučeničku, oslobodilačku borbu protiv okupatora i anektora Crne Gore i njenog naroda.

Crnogorski patriotski, državotvorni, emancipatorski, zelenaški, suverenistički idejni i politički narodni pokret, u domovini i egzilu, od 1919. do 1926., (i nekoliko godina kasnije), djelovalo je snažno, odvažno, martirski, stradalnički i hrabro ZA PRAVO, ČAST I SLOBODU CRNE GORE.

Njegovi pripadnici u domovini i emigraciji bili su odani nezavisnoj i međunarodno priznatoj državi Kraljevini Crnoj Gori i položenoj zakletvi njenom ustavno-pravnom sistemu i suverenu kralju Nikoli I Petroviću Njegošu i emigrantskim crnogorskim vladama (1919-1925), na čijem čelu se nalazili Jovan S. Plamenac i generali Milutin M. Vučinić i dr Anto Gvozdenović. Veliki broj njih bio je u Crnogorskoj vojsci u Italiji (1919-1922), na čijem čelu se nalazili najprije komandir Petar Milov Lekić, a potom brigadiri Andrija Vidov Raičević, Đuro Novakov Jovović i Krsto Zrnov (Todorov) Popović.

U domovini, otadžbini Crnoj Gori naročito jak ustanički, komitski, gerilski pokret za slobodnu i suverenu Crnu Goru, bio je u raznim djelovima, područjima Crne Gore, koja je od kraja 1918. godine bila žrtva brutalne i nasilne aneksije i okupacije, izvršene od strane srpske (srbijanske) vojske i njenih pomoćnih paramilitarnih trupa i bandi, a pod egidom dinastije Karađorđević i vlade Nikole Pašića, a potom i drugih beogradskih vlada i vlastodržaca.

Kakva je bila slika svirepog i krvavog režima koji je vladao na prostoru Crne Gore od kraja 1918. godine, u doba kada je Kraljevina Crna Gora u uslovima okupacije, prisajedinjena, pripojena Kraljevini Srbiji, alijas Kraljevini SHS, govore mnogobrojni primarni istorijski izvori i referentna istoriografska literatura. Tu činjenicu o žrtvama crnogorskog naroda za opstank, odbranu i uskrsnuće crnogorske slobode konstatuje i predsjednik crnogorske Vlade u progonstvu Jovan Simonov Plamanac u pismu, kojeg je 31. marta 1919. godine, iz Neja kod Pariza, uputio Predsjedniku S A D dr Vudrou Vilsonu, u kojemu ga obavještava »o srpskim pokoljima i kriminalu i politici inkvizije protiv pojedinaca i zajednice«.

(Viđeti o tome: Dr Dragoljub Živojinović, “Crna Gora u borbi za opstanak 1914-1922”, Beograd, 1996, str. 369).          

U Crnoj Gori do 1921. godine “Srbi su popalilli  više od 6.000 (šest hiljada) kuća i poharali veliki broj imanja. Više od 4. 000 (četiri hiljade) crnogorskih građana je bačeno u tamnicu, a štotine žena i đevojaka obešćašćeno; strijeljali su ne smao muškarce, već i žene i đecu. Riječju, zaveden je režim strahovlade koji predstavlja sramotu za Evropu i za XX vijek”.

(“Uloga Francuske u nasilnoj aneksiji Crne Gore”, prvo izdanje na francuskom jeziku, Rim, 1921, drugo izdanje na crnogorskom jeziku, priredio prof. dr Šerbo Rastoder, Conteco, Bar, 2000, str. 77).

Lord Roper Parkington bio je generalni crnogorski konzul u Velikoj Britaniji (London) od 1910. do 1921. godine. Branio je pravo na opstanak Crne Gore kao nezavisne države i osuđivao srpsku agresiju na Crnu Goru. Roper Parkington pisao je 15. avgusta 1922. godine svom prijatelju dr Vojislavu M. PetrovićuO Srbima nemam više pozitivno mišljenje jer se po mom rasuđivanju vrlo loše ophode prema Crnogorcima. Sa velikom žalošću postao sam svjedok činjenice kako su Srbi upropastili Crnu Goru i doveli do njenog brisanja sa karte Evrope“[1].

Beogradska „Politika“, 10. februara 1922. godine objavljuje vijest da je potjerno odjeljenje žandarmerije KSHS u oružanom sukobu u Rovcima 8. februara 1922. godine uspjela da ubije crnogorskog ustanika i komitu Miraša Bulatovića iz Rovaca. List ovog crnogorskog rodoljuba kvalifikuje kao odmetnika i o pogibiji Bulatovića izvještava u članku, pod naslovom „Još jedan manje“, sljedeće:

Kolašin-Žandarmerijska potera iz Kolašina, naišla je pretprošle noći u blizini sela Rovaca[2] na odmetnika Miraša Bulatovića i u puškaranju koje se odmah otvorilo ubila ga“.[3]

Iz Rovaca istaknuti crnogorski rodoljub, zelenaš, ustanik i komita bio je i Vukosav Vlahović, koji se do smrti borio protiv okupacionih formacija i otimača crnogorske državnosti i dostojanstva. On je likvidiran od strane oružanih formacija u službi Kraljevine SHS, u noći između 7. i 8. jula 1922. u Trmanju u Rovcima. Represivni režim pod egidom dvora Aleksandra Karađorđevića i Pašićeve vlade bio ga je oglasio za odmetnika i ucijenio kao hajduka.

Beogradske dnevne novine „Pravda“, broj 186, od 11.  jula 1922, na strani 3, objavljuju sljedeću vijest: „Ubijen hajduk. Noću između 7. i 8. ov. mes. ubijen je Vukosav Vlahović ucenjeni hajduk sa 1000 dinara u selu Trmaju[4] u Crnoj Gori“.

Istaknuti višegodišnji borac za pravo, čast i slobodnu Crne Gore, dosljedni pregaoc za njen opstanak i ratnik protiv okupacionih srpskih (srbijanskih) trupa, pod firmom Kraljevine SHS, koje su ga progonile, kao i njegove saborce, bio je Jovan Bulatović iz Rovaca. On je poginuo, odnosno, ubijen u sukobu njegove komitske grupe sa gonećim formacijama režima, odnosno, u oružanom konfliktu sa žandarmerijskom patrolom 15. oktobra 1922., u okolini Kolašina. Između ostalog, o njegovoj pogibiji pisao je i beogradski dnevnik “Politika”. Jovan Bulatović je od strane vlasti bio oglašen i ucijenjen kao odmetnik i hajduk.

List “Politika” od 16. oktobra 1922. godine u članku “Pogibija odmetnika Bulatovića” piše: “Kolašin, 15. oktobra. Jedna žandarmerijska patrola sreza kolašinskog sukobila se noćas sa družinom zloglasnog pljačkaša Jovana Bulatovića iz Rovaca. U borbi koja se odmah otvorila i koja je trajala puna dva časa, žandarmi su ubili Bulatovića a dva druga pljačkaša teško su ranili. Ostali su se razbegli pred vatrom iz pušaka žandarma. Poginuli Bulatović poznat je u celoj Crnoj Gori kao jedan od najopasnijih zlikovaca. On je ranijih godina bio u družini Huseina Boškovića, a zatim u družini dr. Vukašina Markovića. Početkom ove godine organizovao je svoju družinu sa kojom je izvršio nekoliko poznatih razbojništava[5].

Naravno, da je demonizacija ovog crnogorskog patriote, koju vrši, u rečenom tekstu, „Politika“, izraz propagande režima, jer se činjenica, suprotna od njenog tvrđenja-da je ustanik Jovan Bulatović bio borac, ratnik, stradalnik, rodoljub za Crnu Goru, a ne „zloglasni pljačkaš“, niti „zlikovac“ i „razbojnik“, kako ga je stigmatizirala i klevetala „Politika“ i ostala ondašnja oligarhijska štampa.

Jedan od najznamenitijih crnogorskih ustanika, gerilaca, komita, koji je skoro punih osam godina, od 1919. do druge polovine 1926., bio u šumi, stameno i nesalomivo boreći se i žrtvujući za Pravo, Čast i Slobodu Crne Gore i protiv okupacije i nasilne aneksije Crne Gore bio je Milan Stevov Perović iz Martinića (Bjelopavlića). Rođen je 1896. u selu Glizica i kao protivnik novostvorenog stanja u KSHS i surove represije režima nad crnogorskim narodom, odmetnuo se u šumu da se bori za suverenitet Crne Gore. Organi vlasti Kraljevine SHS su Milana S. Perovića iz Martinića, oglasile za odmetnika i ucijenile kao hajduka. Načelstvo okruga podgoričkog KSHS je rješenjem, broj 3199, od 10. aprila 1921. godine pozvalo na predaju brojne komite iz sreza danilovgradskog, među kojima i Milana Stevova Perovića, kome u tom pozivu daje i lični opis, pa kaže da je on “težak iz Glizice, rasta srednjeg, lica okruglog, kose crne, očiju crnih, brkova malih crnih, brade crne, brije se, osobenih znakova nema”.

Taj poziv na predaju odbio je Milan S. Perović i nastavio sa gerilskim ratovanjem. Dvije godine nakon toga, veliki župan Zetske oblasti KSHS radikal Milovan T. Džaković zahtijevao je od Ministarstva unutrašnjih djela Kraljevine SHS u Beogradu, da se povećaju ucjene za hvatanje ili likvidaciju za brojne crnogorske ustanike i komite, a među njima i za Milana S. Perovića i njegovog rođaka Milovana Stojanova Perovića, oba iz sela Glizica, sa 10.000 na 15.000 dinara, što je Ministar unutrašnjih djela prihvatio i donio odluku u traženom smislu. Ucjena za Milana S. Perovića konstantno je, potom, povećavana da bi u momentu kada je ubijen dostigla cifru od 30. 000 dinara.

On se sukobljavao, dugo vremena potom, sa potjernim odjeljenjima režima. Bila je obećanja velika novčana nagrada za one koji ga uhvate ili ubiju. Komita i patriota crnogorski Milan S. Perović ubijen je u oružanom sukobu sa žandarmerijskom potjerom KSHS 12. jula 1926. godine na području Bjelopavlića. Vijest o njegovoj pogibiji objavljuje i list “Crna Gora”, od jula 1926, zvanično glasilo Narodne radikalne stranke, odnosno, njenog Okružnog odbora u ondašnjoj Zetskoj oblasti. Taj kratki tekst u formi vijesti o njegovoj pogibiji, pod naslovom “Pogibija odmetnika”, glasi:

Noću 12. o.m . žandarmerijska patrola stanice Martinići pod vodstvom kaplara Andrije Papka sukobila se sa oglašenim odmetnikom Milanom Perovićem, koji je ucijenjen sa 30.000 dinara.Odmetnik je ubijen a teže ranjen žandarm kaplar Martin Lulić, koji je sjutra dan podlegao ranama”.[6]

Da zaključim ovaj prilog, zapisom nekadašnjeg, znamenitog crnogorskog pravnika, političara, bivšeg crnogorskog ministra i narodnog poslanika, sudije i lidera Crnogorske stranke i državotvornog i nacionalnog ideologa Crnogorstva i slobodne Crne Gore dr. Sekule Drljevića, koji je o srpskoj okupaciji i nasilnoj aneksiji crnogorske države (1918) i zločinima počinjenim nad Crnogorcima i Crnogorkama, konstatovao: “Lice jedne zemlje pretvoriti u takav pakao, kadra se samo duša u kojoj je živio pakao robovanja Turcima kroz tolika stoljeća”.

[1] Vidi o tome i: Toma Miladinović, „Vojislav Petrović, istorija „Crne Ruke“ i prvi svjetski rat“, „Crnogorski anali“, Cetinje, br.5-6, jul 2014, str. 114.

[2] Rovci su pleme, a ne selo.

[3] “Politika”, Beograd, broj 4957, od 10. februara 1922. Članak „Još jedan manje“, str. 3.

[4] Selo Trmanje u Rovcima, oblast Kolašina.

[5] „Politika“, Beograd, broj 5201, od 16. oktobra 1922, str. 5. Članak „Pogibija odmetnika Bulatovića“.

[6] “Crna Gora”, Cetinje, broj 28, petak 23. jula 1926, str. 3.

 



2 Komentara

sgrfd Postavljeno 18-05-2023 17:54:04

comprar camisetas de futbol baratas

Odgovori ⇾

Fanito Postavljeno 28-04-2023 11:14:54

Novače, junačino naša! Ne damo Crnu Goru, nikome pa nećemo ni ovima koji su se dočepali vlasti i koji je nemilosrdno urušavaju. Borba, neprestana svim demokratskim sredstvima dok Crnu Goru ne vratimo na evropski put.

Odgovori ⇾

Ostavite komentar

• Redakcija zadržava puno pravo izbora komentara koji će biti objavljeni. • Komentari koji sadrže psovke, uvrede, prijetnje i govor mržnje na nacionalnoj, vjerskoj, rasnoj osnovi, kao i netolerancija svake vrste neće biti objavljeni. • Prilikom pisanje komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima. • Nije dozvoljeno pisanje komentara isključivo velikim slovima niti promovisanje drugih sajtova putem linkova. • Komentari u kojima nam skrećete na slovne, tehničke i druge propuste u tekstovima, neće biti objavljeni, ali ih možete uputiti redakciji na kontakt stranici portala. • Komentare i sugestije u vezi sa uređivačkom politikom ne objavljujemo, kao i komentare koji sadrže optužbe protiv drugih osoba. • Objavljeni komentari predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, i nisu stavovi redakcije portala. • Nijesu dozvoljeni komentari koji vrijedjaju dostojanstvo Crne Gore,nacionalnu ,rodnu i vjersku ravnopravnost ili podstice mrznja prema LGBT poulaciji.