U fokusu

Goran Sekulović

Država i pravo

Mar 31, 2024 1 Komentara

(15 riječi)

Kad sam pisao saopštenje-prilog za skup ‘’Stvarno stanje u
Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi’’ koji se nedavno održao na Cetinju u organizaciji Crnogorske pravoslavne crkve, imao sam jednu dilemu. Naime, pitao sam se da li da dam jedan mali plus, tj. jedan pozitivan znak, aktuelnoj Direkciji za vjerska pitanja koja inače djeluje u okviru Ministarstva pravde, s obzirom da je pomogla održavanje i organizovanje ovog skupa. Činjenica je naravno da bi joj to trebalo biti u opisu posla i da zapravo nije radila i ne radi ništa drugo do ono što je obavezna da radi i zbog čega ju je država i formirala. Ali, u ovoj zemlji mnogo što šta nije onako kako treba da bude pa ni to da svi (daleko od toga!?) rade ono što bi trebalo da rade i zbog čega zapravo i postoje. Ako je tako, a jeste uistinu tako, učinjelo mi se da bih mogao taj jedan konkretni čin jednog konkretnog državnog organa i pohvaliti.

Na ovu moju odluku podsjetio me ovih dana jedan moj prijatelj, koji se dugo bavio i bavi i praksom i teorijom politike, u posljednje vrijeme dakako srećom i radi efikasnog učinka za opšte dobro više teorijom, pa je kao autor dao nekoliko izuzetno dragocjenih i temeljnih knjiga za promišljanje naše vrlo haotične ukupne političke, društvene i državne zbilje. Kao da je pogodio ovom prilikom i moju dilemu koju sam imao u procesu pisanja saopštenja za skup, pa je naveo u komunikaciji da mu nije jasno, ili da nije upoznat sa time što je to aktuelna vlast učinjela za Crnogorsku pravoslavnu crkvu da je u tom smislu treba pohvaliti?

Razgovor i dijalog između dva dobra prijatelja i kada se u nekoj finesi i razlikuju, ili baš i upravo tada!?, zna da bude vrlo plodotvoran pa čak i donese neki prilog i javnom, opštem dobru, i pored činjenice, da li to treba uopšte reći?!, što će ona konkretna, mala razlika u mišljenju i stavu, (pr)ocjeni i osjećanju stvari, i dalje egzistirati. Prijatelj prosto dobrohoteći savjetuje da sam trebao izbjeći pohvalu (iako se skup, dakle, ne bi ni mogao organizovat da nije bilo državne pomoći), jer se ona na drugi način može tumačiti, naime kao saradnja sa klerofašistima. I u pravu je, iako je jasno da u ovoj klerofašističkoj vlasti stanje i položaj CPC – liše tzv. Temeljnog ugovora države Crne Gore sa Crkvom države Srbije koji zapravo i nije ništa donio u praksi novo s obzirom da je Srpska crkva i ranije vladala svom sakralnom i kulturnom imovinom crnogorske države koja joj je sada i zvanično i ‘’de jure’’ predata u ‘’vlasništvo’’ za ‘’vjek i vjekov’’!? – nije ništa gori u odnosu na vrijeme dok je vladala DPS. Dakle, u odnosu na vlast do 30. avgusta 2020.g., sadašnje stanje državnog pogleda na Crnogorsku pravoslavnu crkvu u bitnome nije na gore izmijenjeno. Naprosto, i za zemana DPS-a ono je bilo toliko loše i za Crnogorsku pravoslavnu crkvu ponižavajuće, da je teško moguće danas napraviti, i pored svog ukupnog negativnog ambijenta i uspinjujućeg klerofašizma u zemlji, neko gore stanje po Crnogorsku pravoslavnu crkvu!

Prije svega, ovđe se misli na praktičan odnos države prema crkvi i o(ne)mogućavanju njenog svještenstva, vjernika i poštovalaca da pristupe hramovima i vjerskim objektima – koje su gradili njihovi preci – u svojstvu upravo Crnogorske pravoslavne crkve! Naravno, iako u tom smislu, situacija prema Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi u odnosu na period vlasti DPS-a nije suštinski gora, jer neka crkavica od sredstava, opet kao i ranije, i dalje joj se daje, dakle, iznos sredstava nije smanjen, odnos prema crnogorstvu gledano u cjelini – kao jednoj  od temeljnih državotvornih, nacionalnih i građanskih istorijskih i savremenih kategorija u društvu Crne Gore u okviru kojega bi trebalo da je jedan od najbitnijih opet status i položaj Crnogorske pravoslavne crkve (a DPS dok je bio na vlastio nije ništa učinio da tako nešto bar približno počne da se gradi!?) – se drastično pogoršao od dolaska klerofašista na vlast 30. avgusta 2020.g. To ‘’zorno’’ pokazuje npr. i odnos aktuelnog Ombudsmana prema marginalnom i nezavidnom položaju Crnogorske pravoslavne crkve, crnogorstva i crnogorske nacionalne zajednice u cjelini gledano – i to u sopstvenoj zemlji!?

I evo, i sam ponovo – zahvaljujući dobronamjernoj sugestiji mog vrlog prijatelja, visoko etičke ličnosti – promišljam moju raniju dilemu o pohvali!? Pohvali koja se odnosila i odnosi na aktuelnu vlast samo u dijelu vjerske regulacije u okviru Ministarstva pravde u smislu ohrabrenja i podsticaja da prema Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi tako nastave, naime, da u jednoj elementarnoj pravnoj ravni i dalje pozitivno vrjednuju i uvažavaju jedinog legitimnog i legalnoj predstavnika i vjerskog vođu i prvosvještenika Crnogorske pravoslavne crkve vladiku Mihaila, iako se eto to i na drugi način može tumačiti, dakle, kao saradnja sa klerofašistima. Jer, aktuelne pravne vlasti u dijelu pravne regulacije odnosa države sa vjerskim zajednicama podržale su legalnost i legitimnost vladike i mitropolita crnogorskog Mihaila, a mogli su pribjeći hajdučiji (u ovoj zemlji tako prirodnoj i ‘’legalnoj’’ i ‘’legitimnoj’’) i dati prednost isključenom svješteniku iz Crnogorske pravoslavne crkve pučisti Bojoviću kao što bi sigurno i ‘’pravno’’ nažalost uradili mnogi Crnogorci da imaju vlast.

Ipak, mislim, da iako se može tumačiti subjektivno moja pohvala kao saradnja sa klerofašistima, da zapravo objektivno ne može, jer se mora u cilju opšteg, javnog dobra – sve dok je društveni život u stanju mirne i u krajnjoj instanci konstruktivne razmjene ideja i politika – sarađivati sa legalnim i legitimnim državnim organima. Crnogorska pravoslavna crkva je to i do sada radila, radi i radiće i dalje ako je bude – a biće je, jer je kao i Crna Gora vječna! – bez obzira ko je na vlasti. Upravo je to nužnost da bi se tražila i dobijala tako neophodna društvena supstanca, naime elementarna pravna i demokratska norma uvažavanja ljudskih i vjerskih i nacionalnih prava i sloboda. I Nacionalna zajednica Crnogoraca bi djelovala kao i sve druge nacionalne zajednice u okviru sistema vlasti ma ko je sačinjavao i ostaje stalna borba i kad odu klerofašisti za njen demokratski sadržaj i u tom okviru za afirmaciju crnogorstva, a to je nikad završen proces.

Sve ovo dakako podrazumijeva uvijek reći i priznati ono što je za pohvalu i ono što je za kritiku. Uostalom, sjetimo se samo stanja početkom devedesetih godina prošlog vijeka u Crnoj Gori, kada je klerofašizam takođe ušao na prilično otvorena ‘’državna’’ vrata Crne Gore. Upravo zbog svega ovoga i mnogo toga još više, legalnost se nikad ne smije ispustiti iz vida. Sve treba činiti i ohrabrivati aktuelnu vlast ili makar neke njene segmente đe ima nade i prosperiteta, ma koliko bila i jeste desna i ma koliko i jeste da ide na ruku, i to itekako!, velikosrbima i srpskim klerofašistima, da se drži u svim pojedinačnim, konkretnim pitanjima, što se više može pravne i legalne procedure, e da ne bismo svi zajedno potonuli u sveopšti karamrak pravnog beznađa i društvene i državne anarhije!

I početkom devedesetih godina prošlog vijeka i kasnije sve do danas DPS i ostale suverenističke stranke – liše Liberalnog saveza dok je funkcionisao – bile su i jesu i dalje za svaku osudu što se tiče odnosa prema Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi i crnogorskom identitetu. Ovi današnji vlastodržački klerofašisti naravno nijesu ništa bolji nego i gori. Oni se nijesu mijenjali u svom odnosu prema Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi nikada, a sve im je to suštinski omogućio – u smislu da se takav klerofašistički nazor na kraju ili na početku!? i realizuje kao vladajući društveni i državni odnos u jednoj suverenoj i nezavisnoj zemlji, članici NATO pakta i na pragu EU!? – DPS koji je zbog toga za još veću i žešću osudu. Pogledajte samo  potpredsjednika DPS-a i gradonačelnika Bara i poslanika (baš fin i dobar primjer jedne demokratske partije!?) Raičevica koga niko ne kritikuje u DPS-u nego ga naprotiv biraju na još veću funkciju i to "reformisanog" DPS-a.

Ništa u ovoj zemlji i u mnogim do sada  vlastima već decenijama nije "čisto" da ne bi upravo i nadasve baš pravo moglo biti zaobiđeno, falsifikovano i uništeno.. I to je dokaz da smo i živjeli i da i dalje živimo u ‘’besudnoj zemlji’’. Podsjetimo se i sada i ovđe samo dijela do sada publikovanih razgovora dugogodišnje čelnice pravosudnih organa Crne Gore sa svojim kolegama i koleginicama!? Već rekoh da bi i mnogi velji Crnogorci, da su na vlasti, zaobišli zakon i poslali Mitropolita Mihaila u penziju, kao što su ga ‘’poslali’’ pučisti sa Bojovićem na čelu! To sigurno! Ja sam zato jasno rekao, i koga bar djelimično pohvaljujem i zašto i što bi se još moglo i gore dešavati u čak i u ovoj situaciji klerofašista na vlasti ako se budu urušavali i urušili konačno čak i one zadnje "mrvice" legalnog i legitimnog ustavnog i pravnog poretka. A do toga u svim sferama društva i države je samo jedan mali korak i to upravo pokazuje i primjer tzv. Temeljnog ugovora. S obzirom na promjenu vlasti u međuvremenu treba "pohvaliti", ma šta to značilo, makar kakav-takav korak ka stabilizaciji pravnog poretka u zemlji. URA je sastavljena i od Crnogoraca, na početku čak i pretežno, pa potpisaše "Temeljni". I oko CPC sad bi se našli mnogi Crnogorci koji bi vladiku Mihaila u "surdum" a pučistu Bojovića "legalno" proglasili za "Mitropolita" CPC. Čak i u ovoj klerofašističkoj vlasti moraju se čuvati iole pravna ostrvca ma koliko bila usamljene oaze u svekolikom mraku totalitarizma. Jer, ‘’pravo je država a država je pravo", da se podsjetimo srpskog akademika prof. dr Živojina Perića, koji je upravo u klerofašizmu Karađorđevića između dva Svjetska rata to napisao.