„Evropa sad 2“ nije ništa drugo do pokušaj političke alhemije – stvaranja bogatstva bez stvaranja vrijednosti. Povećane penzije i plate ne dolaze iz rasta ekonomije, već iz politike besramnog trošenja i zaduživanja, ali premijer ne mari za ove trivijalnosti – jer šta su dugovi budućih generacija u poređenju s trenutnim PR efektom?
*Dana 21. januara 1879.(po starom, julijanskom kalendaru) u Virpazaru je potpisan Sporazum prema kojem je turska vojska napuštila Podgoricu i okolinu, a crnogorska vojska je zaposjela. Time je okončana turska vlast na ovom području koja je započeta u 15-tom vijeku. Podgorica, a samim tim i Zeta, odnosno Golubovci, postali su tada dio Knjaževine Crne Gore. Proklamacija koju je kralj Nikola, povodom prisajedinjenja uputio narodu Podgorice i Zete – ostavština je za budućnost
* Od ovog časa vi postajete slobodni državljani crnogorski i sudovi i sve vlasti moje stupaju u život u mjestima vašim...Svi skupa uživaćete jednaku i istu ljubav moju, jednaku I istu pravicu zakona mojijeh. Svaki je slobodan u svojoj vjeri, u svojim dobrim običajima,u svom radu,poručio je crnogorski suveren u obraćanju narodu Podgorice i Zete.
Profesor Saša Mujović, koga je Skupština Glavnog grada Podgorice izabrala 28. decembra 2024. za gradonačelnika, još je i ministar energetike u 44. Vladi Crne Gore jer Skupština Crne Gore, čije sjednice blokiraju poslanici opozicije, još nije donijela odluku o njegovom razrješenju s dužnosti ministra.
Joanikije Mićović je iskoristio zločin na Cetinju da benzinom gasi vatru mržnje i podjela, koje i inače razjedaju crnogorsko društvo. Joanikije Mićović je masovni zločin, koji se za kratko vrijeme drugi put desio na Cetinju, iskoristio za ponovnu kampanju za povratak kapele Karađorđevića na Jezerski vrh na Lovćenu, tako što je povezao zločine na Cetinju sa time što ta kapela više nije tu. Navodno, neće se smiriti duhovi na Cetinju dok se to ne desi
Tragični događaj koji je u crno zavio Cetinje i cijelu Crnu Goru, nažalost je samo još jedno podsjećanje na demagogiju, populizam i diletantizam aktuelne vlasti koja nijednom problemu ne prilazi suštinski i koja ne zna ni što znači pojam objektivne odgovornosti. Osnovne karakteristike funkcionera „oslobodilačke“ vlasti su opsjednutost titulama bez trunke ličnog integriteta i kredibiliteta, dok im je legitimitet obezbijeđen akcijom srpske crkve koja je počivala na laži o njihovim svetinjama.
Peđa Marković je neumorni učesnik, promoter i borac koji se trudi da se glas o Crnoj Gori čuje svuda đe je to važno, potrebno i dragocjeno. Kroz raznovrsne forme medijskog angažmana – intervjue, razgovore, publikacije i javne nastupe – nesebično se zalaže za očuvanje crnogorskog identiteta, kulture i suvereniteta.