Piše: Rajko Cerović

Budite sigurni da su Vučurović, Aleksić, Radunović, Joković, pa i mali Srbi od kužine poput Danilovića ili Milačića, sjutra spremni da ukinu Ustav ako im imalo zasmeta.

Vidite li, dragi čitaoci, da se crnogorski Srbi odavno roguše na crnogorsku zastavu, crnogorsku himnu, da ih do krvi nerviraju „naše zlatne lavice“ ili one beskrajne kolone slobodne crnogorske mladosti okupljene u proteste „Ima nas“. Vidite li da bi crnogorski Srbi da zatru sve crnogorsko od države, jezika, slobodarske tradicije ili elementarnog i nasušnog prava da i većinski Crnogorci mogu sebe nazivati vlastitim nacionalnim imenom.

Vidite li, dragi čitaoci, da su krenuli da nas škope uz nesebičnu pomoć, novčanu i drugu saradnju raznih Vučića, uz pripomoć Mandića, Kneževića ili gomile ruskih i srpskih špijuna koje je njihov Dritan već solidno rasporedio u ANB, policiju ili vladu koja ne postoji ili samo postoji zbog toga da se Dritan još može sprdati sa Crnom Gorom.

Ne daj se, crnogorska građanska mladosti, ne daj se, što bi rekli klasični Rovčani, iz čijeg jezika je Matija Bećković parazitski pokupio kajmak, ne daj se nemrčipuškama, ne daj se, kao što su opet govorili klasični Rovčani, balegi od govna. Ne daj se poricateljima imena i djela crnogorskog, ne daj se osvjedočenim otimačima crnogorske krvlju sticane države i baštine, ne daj se tarafundi koja ne zna ni otkud je ni čija je, ne daj se onima koji drže da je njihov jezik onaj iz „južnu“ ili „istočnu“ Srbiju, a ne Njegošev, ne daj se onima koji u Beranama otvaraju „srpsku kuću“ kao „svijetlu“ uspomenu na dan uništenja crnogorske države 1918. godine.

Pitajte onoga zajapurenog Miluna Zogovića, što hoće jednim potezom da sruši Ustav i ukine predsjednika države, da li mu je Radovan rođak, jer je Radovan bio i ostao nepokolebljivi Crnogorac, i onda kad mu je tokom njegove šesnaestogodišnje konfinacije Ranković slao povjerljive emisare da ga nagovore da se ne izjašnjava kao Crnogorac?

Smeta li gospodinu Milunu sramotna činjenica da danas, ni u njegovoj Andrijevici ni Beranama, nema ni ulice ni ikakvog vidljivog obilježja Radovanovog imena i djela? Da li je riječ o još jednoj tragičnoj posljedici nasilne srbizacije crnogorskog društva kojoj smo svjedoci već više od tri decenije?

Odriče li se gospodin Milun Radovanovog remek djela Pjesme o Ali Binaku, ili one veličanstvene poeme „Svezanu Crnu Goru vode preko Crne Gore“ koju su crnogorski Srbi pokušali vezati za austrougarske umjesto srpskih zločina vršenih 1918. godine?

Da li, uostalom, današnji novokomponovani crnogorski Srbi priznaju svoje pretke, koji su se Crnogorcima kazivali zbog toga da ih ne miješaju sa turskom rajom, kao svoje bar nešto dalje rođake?

Priznaju li razni Miluni svoje Radovane, umiju li se ponositi njihovim imenom i djelom, kao što se Crnogorci neosporno njima vjekovima gorde?

Izvor: Pobjeda