Nije valjda čelnik Agencije odsustvovao s posla poslije „čim se vratim“ skupštinske sesije?, poručio je Vujotić
Ranija vlast bila je loša na mnogo načina, ali ovakav tip javne bijede nije bio njen standard. Blato je, eto, tražilo novu elitu.
Ako tražite Spajića ključne riječi su – praznina obećanja, upravljački javašluk, ekonomske tlapnje...
Bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić iz pritvora reagovao na navode poslanika Milana Kneževića tvrdeći da je advokat Džozefa Asada Tobi Kedman “od prvog dana djelovao prevarno”, da je inicirao sve kontakte sa SDT-om i da je znao da Asad neće doći u Podgoricu da svjedoči. Standard objavljuje kompletnu prepisku između branioca Asada, Kedmana i tada postupajućeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića. U dokumentima (21–26. decembar 2018; 11. januar 2019) i izjavi Kedmana iz 13. marta 2024. nalaze se navodi o odugovlačenju procesa i Asadovom odbijanju da dođe u Crnu Goru.
Samo pogledajte sektor bezbjednosti; nikad gori, a nikad hvaljeniji od amatera koji ga vode. Zamislite tu hvalisavost time što nacisti, koji su pozivali na smrt jedne nacije, turske, nijesu isprovocirani od strane policije da čine veće nerede, već su im obezbijedili policijsku pratnju dok su vršili krivično djelo izazivanje nacionalne mržnje, sa posljedicama po imovinu žrtava mržnje?
Portal Standard ponovo se našao na meti prijetnji predstavnika Demokratske Crne Gore, ovoga puta od strane poslanika te partije u Skupštini, Albina Ćemana, kome je zasmetala izjava političkog analitičara Davora Đenera, koja nije ni bila data za Standard, već prenesena sa drugog medija.
Primitivizam i neofašizam uz vjerski fanatizam na crnogorskim prostorima, uzimaju maha i ugrožavaju građanski mir i društveni napredak, ocijenjeno je iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore povodom vijesti o skrnavljenu postamenta spomenika Josipu Brozu Titu.
Vučić i njegovi saveznici računaju na strah i razdvajanje. Oni računaju da će nas podijeliti na „naše“ i „njihove“, da će nas naćerati da zaboravimo da je Crna Gora zajednički dom svih njenih građana. Ali mi imamo pamćenje, i imamo svijest da su identitet i država više od geopolitike jednog centra moći. Mi, kao društvo, moramo odbačiti lažne dijagnoze i otkriti ko zapravo piše scenarije nasilja
Samo narod koji je neznanca proglasio za ruskog cara može državu dati u ruke ljudima bez političkog i životnog iskustva. Kao da je država igračka pa đeca mogu da se igraju sa njom do mile volje. Pa i ako je razbiju, velika šteta. Neće im sigurno zamjeriiti vojvoda Rajo i onaj talentovani performer seljačkog humora iz Zete dok se bude kupao u kolektoru u Botunu. Pa se pitamo koji ideološki predznak ima država koju smatramo otadžbinom?

















