Predrag Bulatović, bivši omladinski rukovodilac iz socijalističkog vremena, bivši komunista, bivši depeesovac, bivši esenpeovac, sada defrontovac, objavio je danas dvije važne informacije, bolje reći, najave. Prvo, da će takozvane litije biti nastavljene u nedjelju, uprkos zabrani  vjerskog i političkog okupljanja na javnom prostoru i drugo, da „mi ulazimo u građanski rat“. To o litijama upućuje na to da iza njih ne stoji samo  srpski mitropolit u Crnoj Gori, nego  i  dio ovdašnje opozicije. Jer, kako drugačije shvatiti da  baš Bulatović najavljuje nastavak litija, a o tome se iz SPC  nijesu oglasili. Ili je u pitanju zavičajna veza Predraga  Bulatovića i Rista Radovića, pa mu je dopuštena ovakva „privilegija“ ? U najmanju ruku, čudno je da  o crkvenim manifestacijama  javnost obavještava poslanik,pa makar i vrlo blizak popovima.

Kad je riječ o „najavi“ građanskog rata, e to je već malo ozbiljnije. Na osnovu čega Bulatović upozorava? Logično je objašnjenje da on zna  da će se sjutra , ili u nedjelju, u Budvi desiti nešto važno što će biti „početak“ građanskog rata. A kako može znati? Pa, tako što će  to što će se , navodno, desiti, učiniti neko u interesu  dijela opozicije kojoj Bulatović pripada., što je nešto planirano da se dogodi.  A zašto to Bulatović „otkriva“? Vjerovatno , da  bi Demokratski front i njima bliske Demokrate, zaštitio od odgovornosti. Po logici, pa ja sam vam rekao. Ili je u pitanju  nekakva provokacija-da  policiju, recimo, navuče na tanak led, da se nešto napravi, pa da se onda to dalje razvija u pravcu destrukcije i haosa. 

Ali, ovdje je zanimljivo, ili i nije, i to da je baš Bulatoviću, u trenutnom  kontekstu,  pripalo da najavljuje ovako krupne „informacije“. Predrag Bulatović je, može i to biti,  zamijenio Andriju Mandića, ili iskoristio činjenicu da je on u bolnici, pa se umjesto njega javlja sa važnim najavama. Iskočila mu prilika. Bulatović je, inače, odavno,  u sjenci Mandića. I to mu ne smeta. A kad mu se ukaže prilika, kao sada, ipak, ne može da odoli, a da pokuša da se istakne u prvom planu DF. 

Predrag Bulatović, svakako, politički nije naivan. Njegovo  učestalo konvertovanje , iz jedne partije u drugu,  iz jedne nacije u drugu, (sjetimo se  kada je prije 10-tak godina u Skupštini  oživio duh Sava Fatića kada je rekao ,,OD DANAS NIJESAM CRNOGORAC’’) je  pojavna manifestacija njegovog političkog habitusa.

Kada neko tako olako mijenja partije , nacije i opredjeljenja , ne treba se čuditi ni transferu svijesti -od zagovornika Deklaracije o  očuvanju  gradjanskog mira (1999.) do prijetnje gradjanskim  ratom(2020).

Bulatovićeva politička malicioznost je mnogo veća od samog prelaženja iz partije u partiju i iz nacije u naciju. Moguće je da je upravo on jedan od glavnih savjetnika Andrije Mandića i dijela opozicije kome oba pripadaju. I, naravno, Bulatović je svoju  poziciju, i kondiciju da služi drugima, kako kome zatreba, i materijalno dobro naplatio. Samim tim što je upravo on jedan od poslanika sa najdugovječnijim mandatom u parlamentu. Naravno, sa platom o kojoj mnogi u Crnoj Gori mogu da sanjaju. 

Ipak, nije Bulatović, iako rijedak politički fenomen, poenta ove priče. Mnogo su ozbiljnija pitanja-zašto , i kako se tako olako, maše prijetnjama građanskog rata i drugo, zašto, i kako je moguće, da se takozvane litije nastave, iako epidemiološka situacija u zemlji ni najmanje ne daje pravo na to. Građanski rat je jedna od onih sintagmi koja se izgovara s onim „ne daj Bože“. Takođe, zar je „građanski rat“ svaki odgovor policije na divljaštvo učesnika uličnih protesta i perfomansa? Zar je „građanski rat“ to kad policija nastoji da sačuva javni red i mir, da zaštiti građane, njihovu i državnu imovinu, prije svega, i živote , tuđe i svoje? Bulatović, a ne samo on, pak, tako se olako gađaju „građanskim ratom“, kao da ga priželjkuju. Ili, a zašto to ne reći, stvarno ima onih koji bi željeli da se Crna Gora zapali, a , bogami, i da izgori? 

R. D. B.