Društvo

Najduža godina u istoriji Ukrajine

Feb 24, 2023 1 Komentara

(15 riječi)

Godišnjica rata u Ukrajini, koji je ubio na hiljade civila, milione ljudi primorao da napuste svoje domove i odu u izbjeglištvo, ukrajinsku zemlju pretvorio u ruinu, svijet uveo u najvecu krizu u modernoj istoriji, a strah od globalnog sukoba ucinio najvecim još od pada „Gvozdene zavjese“, navršava se danas.

Tog jutra, 24. februara 2022. godine tenkovi i teška artiljerija ruske vojske, po nareenju predsjednika Vladimira Putina, prešli su granicu, nasrnuli na Ukrajinu sa kopna, mora i iz vazduha. Prema planovima vojnih stratega iz Kremlja, ruska vojska je trebalo u roku od 72 sata da umaršira u Kijev, a Volodimir Zelenski, ukrajinski predsjednik, je trebalo da bude uhapšen.

Dvanaest mjeseci kasnije, ne nazire se kraj onome što Moskva naziva „specijalnom vojnom operacijom sa ciljem denacifikacije i demilitarizacije Ukrajine“, a zapadni svijet „ideologijom krvi i tla“.

PROPAST PLANA O ,,MUNJEVITOM RATU“

Pokušaj mirovnih pregovora propao je vec u prvim danima rata, a ukrajinski zvanicnici porucuju da im vracanje za pregovaracki sto ne pada na pamet, sve dok se i posljednji ruski vojnik ne povuce iz njihove zemlje.

Rusija, sa druge strane, kako sada stvari stoje, nama namjeru da se povuce i cini se da su Vladimir Putin i njegovo okruženje u politickom vrhu spremni da idu do kraja, bez ozbira na cijenu, u životima, opremi ili šteti koju ruska ekonomija trpi.

Tokom prve godine agresije Rusija je anektirala, ali ne i u potpunosti osvojila, cetiri istocna i južna ukrajinska regiona koja zajedno cine oko 15 odsto ukupne teritorije te zemlje.

Vrijeme koje slijedi i ofanzive, koje sa proljeca najavljuju obje zaracene strane, pokazace da li ce Kijev uspjeti da povrati punu kontrolu nad Donjeckom, Luganskom, Zaporoškom i Hersonskom oblašcu ili ce i one, poput poluostrva Krim 2014. godine, trajno pasti u ruke neprijatelja.

Ukrajinska vojka grcevito se bori, a zvanicnici u Kijevu porucuju da ce zemlju braniti do posljednje kapi krvi. I brane je, na što ukazuje i cinjenica da Rusija, za godinu invazije, ni izbliza nije uspjela da zadrži obim teritorije koji je kontrolisala u ranim fazama rata, kad su njene snage nasrnule na prijestonicu Kijev i zauzele znacajne oblasti duž istocnog i južnog fronta.

TOK RATA

Nakon neuspjelog prodora ka Kijevu, ruske snage su pažnju usmjerile na povezivanje regiona na istoku oko Luganska i Donjecka sa oblastima u blizini Krima.

U tome je djelimicno i uspjela vec u maju, kada je nakon duge i krvave opsade, zauzela industrijski grad Marijupolj na obali Azovskog mora.

Ruski osvajacki rat poceo je, međutim, da stagnira vec u septembru, kada je ukrajinska vojska, ohrabrena podrškom i vojnom pomoci zapadnih saveznika, pokrenula kontraofanzivu kojom je povratila dio Hersonske oblasti, grad Liman i djelove Luganska i Donjecka.

Vec u novembru, pod naletom ukrajinske kontraofanzive, ruske trupe bile su primorane da se iz grada Hersona povuku na istocnu obalu rijeke Dnjepar, što se smatra prvom velikom pobjedom Ukrajine u dosadašnjem toku rata.

Iako ruske snage i dalje kontrolišu pojedine teritorije na zapadnoj obali Dnjepra, proboj ka Hersonu ohrabrio je ukrajinsku vojsku i narod, ulio im moral i nadu da ovaj rat ipak mogu da dobiju.

Ukrajinska kontraofanziva skoncentrisala se potom u regionu Donbasa, ali do danas nije dala znacajnije rezultate.

Ruske snage su vec sredinom januara uspjele da uspostave potpunu kontrolu nad rudarskim gradicem Soledarom na istoku, što im je ujedno i omogucilo proboj ka Bahmutu oko koga se trenutno vode žestoke borbe.

Bahmut predstavlja važno transportno cvorište preko koga se snabdijevaju ukrajinske trupe u Donbasu zbog cega je, prema procjenama analiticara, strateški važan za dalji tok rata.

Iako su šanse za osvajanje Bahmuta sada na strani neprijatelja, nova ruska ofanziva je, nakon pada Soledara, dovela do raskola između regularne vojske i privatne placenicke grupe „Vagner“, koje su se do skoro zajedno borile na frontu.

STRADANJA

Zvanicne podatke o broju nastradalih do sada nije iznijela nijedna strana, ali Ujedinjene nacije procjenjuju da je od pocetka rata ubijeno najmanje 7.200 civila, dok ih je oko 12 hiljada povrijeeno u ratnim dejstvima.

Ta međunarodna organizacija upozorava, meutim, i kako je stvaran broj žrtava daleko veci, buduci da informacije sa fronta kasne, a da brojni izvještaji sa kojima raspolažu tek treba da budu potvrđeni.

Rat je, takođe, prema podacima Ujedinjenih nacija raselio najmanje 7,7 miliona Ukrajinaca, uglavnom žena i djece, od kojih su neki završili u Rusiji, a neki utocište pronašli u evropskim zemljama poput Poljske, Njemacke i Ceške.

Neki od njih su nakon prvih uspjeha ukrajinske kontraofanzive pokušali da se vrate u svoje gradove i domove, ali su ih kijevske vlasti pozvale da to ne cine do proljeca.

Vlada u Kijevu ocekuje da ce se sa dolaskom toplijeg vremena smanjiti i pritisak na teško oštecenu elektroenergetsku mrežu zemlje koja je pod konstantnim udarima  ruskih raketa i dronova.

MOĆ ORUŽJA

Analiticari procjenjuju kako bi prevagu u daljem toku rata moglo donijeti najavljeno slanje zapadnog oružja u Ukrajinu.

U tu zemlju vec je stiglo na hiljade NLAV projektila, koji su osmišljeni za uništavanje tenkova sa cak jednim hicem, a koji se smatraju kljucnim za zaustavljanje ruskog prodora na Kijev sa pocetka invazije.

Sjedinjene Americke Države, Velika Britanija, Kanada i Australija su, za potrebe pokretanja nove ukrajinske kontraofanzive, nedavno najavile slanje dodatnog kontingenta haubica M777 i naprednih raketnih sistema HIMARS M142, koji su se vec pokazali važnim za odbranu od ruskih napada iz vazduha.

Ukrajina je, od pocetka rata,uglavnom koristila raketni sistem S-300 sovjetske proizvodnje, ali i americki NASAMS, njemacki IRIS-T SLM i britanski Starstrik.

Amerika je obecala i da ce ukrajinsku vojsku uskoro snabdjeti i naprednim sistemom „Patriot“, koji je u stanju da uništi neprijateljske rakete u radijusu od cak 100 kilometara.

Ukrajina, međutim, smatra da najavljena pomoc nece biti dovoljna i od saveznika uporno zahtijeva da joj dostave i borbene avione, što Zapad uporno odbija pribojavajuci se da ce na taj nacin izazvati bijes Moskve i neželjenu eskalaciju sukoba između Rusije i NATO-a.

Umjesto aviona, saveznici su u januaru najavili slanje teških oklopnih vozila među kojima su britanski „celendžer“, americki „abrams“ i njemacki „leopard“.

Kao odgovor Zapadu na snabdijevanje Ukrajine oružjem, Rusija se nedavno povukla iz Start sporazuma koji je 2012. godine sklopila sa Sjedinjenim Državama i koji predvia ogranicavanje atomskih bojevih glava koje te dvije najvece nuklearne sile na svijetu mogu da rasporede.

Uoci obilježavanja godišnjice invazije, ruski lider zaprijetio je i raspoređivanjem novih interkontinentalnih balistickih raketa, hipersonicnih projektila i novih podmornica.

U međuvremenu, Putin je, u utorak 22. februara, opozvao dekret iz 2012. koji je djelimicno podupirao suverenitet Moldavije u rješavanju buducnosti Transdnjestrije – separatisticke regije koja granici sa Ukrajinom i u kojoj Rusija drži trupe.

Da li je to znak da se Kremlj, iako je do guše uvaljen u rat u Ukrajini, sprema za novi pohod?

Izvor: Pobjeda