U fokusu

Goran Sekulović

Sam protiv svih

Feb 27, 2023 4 Komentara

(15 riječi)

I evo, uskoro još jednom, crnogorski građani kojima je stalo do svoje nezavisne i slobodne, dostojanstvene i svakom napretku i boljitku okrenute zemlje, biće u prilici da potezom pera jasno i odlučno kažu đe vide u budućnosti svoju zemlju: u tzv. srpskom i ruskom svetu, tj. u orbiti velikosrpstva i Putinove Rusije ili pak u Evropi i na liberalnom i demokratskom Zapadu. U igri je po ko zna koji put poslije 2006.g. sve: i referendumska odluka o obnovi suverenosti i državnosti, i demokratija, i pravna država, i članstvo u NATO i put ka EU... A sve dakako nije moralo biti tako nakon upravo 2006.g., ali nažalost jeste i danas branimo pravo Crnogoraca i svih drugih naroda u našoj jedinoj otadžbini na elementarni državni i građanski, multietnički i interkulturalni opstanak. Moglo se, trebalo i moralo! sve što se tiče krupnih, strateških i ''grubih'' radova oko identiteskih i istorijskih temelja države završiti odmah nakon Referenduma 2006.g., ali je to ne samo izostalo tada, već se pokazalo i sve do sada kao osnovna, bazična, temeljna konstrukciona greška državno-pravnog zdanja suverene i međunarodno priznate Crne Gore.  

Fakat da se suverenističke snage, prije svega DPS ali i ostale stranke te provenijencije, ni do dana današnjeg nijesu na pravi način suočile sa ovom svojom kardinalnom greškom, veliki je teret uoči odlučujućih ''utakmica'' za spas Crne Gore i njen opstanak u društvu najboljih, tj. prvoligaških evropskih ekipa. Makar bili i u njenom drugom dijelu, pa čak i daleko zaostajali iza prvoplasiranih, ostajući u društvu najboljih mi dobro znamo kuda idemo i koji su nam ciljevi i vrijednosti. Do 30. avgusta 2020.g., uprkos svemu, dakle, mi nijesmo bili na evropskom začelju kao sada. I nije nam prijetilo ispadanje iz prve evropske lige kao sada. I upravo se radi o tome: da li ćemo u narednim predsjedničkim i parlamentarnim izborima ostati ili napustiti Evropu!?

Kad pogledamo kandidate za budućeg predsjednika Crne Gore, odmah pada u oči visoka zainteresovanost za ovu političku funkciju. Ništa čudno, jer čak iako nije nešto previše ''opterećena'' državnim moćima, nema čini se od nje reprezentativnije i dostojanstvenije. Naravno, to zavisi umnogome od onoga ko je nosi i pronosi! Zainteresovanost u ovom trenutku povećava svakako presudno to što su predsjednički izbori samo reklo bi se uvod u odsudnu skorašnju državno-parlamentarnu izbornu trku. Koja će na koncu pokazati da li su ili nijesu Crnogorci i svi ostali narodi i građani u našoj zemlji zreli politički subjekti koji znaju sve civilizacijske i svake vrste prednosti sopstvene samostalne i nezavisne države. Zato bi svi htjeli već sada da se adekvatno pozicioniraju i maksimalno postignu sve što je moguće da bi sebi i strankama koje predstavljaju olakšali veliki posao i teret, ipak značajniji od predsjedničkih izbora, koji ih vrlo brzo očekuje.

U ovom kontekstu zapažamo veći broj kandidata koji dolazi iz redova tzv. prosrpskih stranaka, što opet nije nimalo čudno. Ne misle oni, barem najveći dio, da će pobijediti i da uopšte i mogu pobijediti. Ali, važno je izaći pred birače već sada, te na taj način pomoći konsolidovanju stranačkih redova u svakom pogledu. I ne samo u formalnom i organizacionom smislu. Da je samo to, mnoge upravo od tih manjih i malih prosrpskih stranaka ne bi ni postojale. Nije riječ o tome. Riječ je o ozbiljnijim pitanjima, naime o svrsi, smislu, sadržaju i cilju njihovog političkog bića, dakle, i postojanja i djelovanja. O onim pitanjima koja i omogućavaju da oni kao stranke samostalno postoje i objašnjavaju zašto i kako tako postoje. Biće tu prostora i za ''fina'' ideološka nadmetanja i nadmudrivanja, pa i ona tipa ''ko je najveći Srbin u Crnoj Gori''?! Jer, vidimo da predstavnik DF-a kao udarna (veliko)srpska ili klerofašistička pesnica u našoj zemlji povlači neke ako ne blage revizionističke poteze ili potrese (zavisi kako ih ko shvata u odnosu na sopstvenu količinu srpstva!?) spram osnovnih ideoloških i istorijsko-identitetskih ''dilema'' Crne Gore, a ono nesporno određene filovane i razvodnjavajuće ''zaokrete'' baš u toj oblasti. Nije da takvih ponašanja prosrpski politički korpus već do sada nije imao. Uostalom, njegov tipični predstavnik je takođe među kandidatima za budućeg predsjednika Crne Gore. Ali, sada se nakon sličnog ponašanja predstavnika DF-a stvaraju uslovi da se neki drugi prosrpski kandidati iz manjih i malih partija ''na djelu'' pokažu i ''ne dozvole'' da se uruše i ''evropskom šminkom'' mimikrijski zatome osnovni postulati politike iz kojih svi oni dolaze. A ona je nesumnjivo antinatovska, antidemokratska, antievropska, anticrnogorska, na jednoj, te na drugoj strani velikosrpska, klerofašistička i nacional-šovinistička. Jer, ne zaboravimo: ljevica obrazuje, desnica regrutuje!

No, naši suverenisti su već poodavno zaboravili na svoju imperativnu obavezu obrazovanja i emancipovanja. Kada pogledate spisak kandidata iz njihovih redova, uz predstavnika DPS-a tu je samo još predstavnik SDP-a. Nema predstavnika SD-a, Liberalne partije, GI 21. Maj, Komitskog pokreta, pa zašto ne i nekih drugih, novih političkih organizacija i pojedinaca, jasno i strasno, odlučno i bespogovorno usmjerenih na odbranu i jačanje nezavisne i međunarodno priznate crnogorske države... Neđe ranije, u nekoj kolumni, zapisao sam da jedan od razloga uspjeha prosrpske klerofašističke desnice u Crnoj Gori jeste i u njenoj stranačkoj dinamici i stalnoj fisiji, što u sintezi i konačnici samo može da bude od koristi (njihovim ciljevima naravno, a Crnoj Gori kao cjelini od velike štete dakako!?). Upravo je to nedostajalo i nedostaje suverenistima i uslovno rečeno ljevici, a koja zapravo u našoj zemlji praktično  i ne postoji.

Umjesto da se uz strateško opredjeljenje za samostalnu i evropsku, građansku i demokratsku Crnu Goru, zdravo takmiče u odnosu spram DPS-a oko velikog broja ''malih'' pitanja u društvu, ostale naše suverenističke stranke ili su mu se skoro u potpunosti predale i utopile u njegov u suštini raspolućeni nacionalni i državotvorni identitet (u čemu je velika zasluga i DPS-a što je izuzetno opasni autogol i njemu i državi samoj!), ili su čak preuzeli ulogu ''trojanskog konja'' crnogorskog suverenizma, pa sada predsjedničke izbore doživljavaju kao bogomdanu priliku da se ''vade'' i da koliko-toliko svojim izabranim predstavnikom i njenim personalitijem nekako prikriju i zabašure svoje dosadašnje skoro katastrofalno ponašanje, te da se na taj način donekle povrate i pripreme za predstojeće parlamentarne izbore. Za čudo je kako Socijaldemokrate Crne Gore recimo, nijesu izašle sa svojim kandidatom, koji bi mogao i morao! maksimalno iskoristiti ovu veoma značajnu priliku da dodatno iznese platformu i stranke i svoju sopstvenu vrijednosne argumentacije o tome što znači borba za nacionalnu i građansku, multivjersku, multietničku i interkulturalnu, evropsku i civilizacijsku Crnu Goru!?  Time bi valorizovao na najbolji mogući način  dosadašnje ne male učinke u političkoj agendi ove stranke. A ovako rezultat može biti i jeste samo suprotno od svega toga, dakle, negativni!

Da su izašli na poprište borbe, kandidati ostalih suverenista, mimo dakle DPS-a i SDP-a, bi ne malo podigli i sopstveni i ukupni rejting suverenista, poslije čega bi se teško moglo i pomisliti a kamoli zaključiti da su ''pokojni''! Ali zato treba imati odvažnosti, hrabrosti, vizije, odlučnosti, beskompromisni gard, jednom riječju – mu.a. I biti spreman da se bude sam na poprištu borbe, sam protiv svih, sam čak i protiv samog sebe, svjestan naime svih dosadašnjih zabluda, iluzija, propusta, grešaka, pa i onih katastrofalnih, svjestan u sebi svega toga makar i ne javno priznavši! Zato su dva predstavnika suverenista na ovim predsjedničkim izborima, dakle DPS-a i SDP-a, za svaku pohvalu i svako priznanje, unatoč svemu što znamo, čemu svjedočimo, čemu se nadamo, borimo i čemu gotovo svakodnevno dajemo formulacije, vrijednost i značenje bez obzira što ne rijetko može to naše vjeruju da izgleda i kontraproduktivno! Ali, u konačnici, mislim da će svaki iole dobru ove zemlje upućeni glasač i građanin, znati da prije svih ostalih nađe svog kandidata među ova dva predstavnika suverenista, a da ako se izbor ne završi u prvom krugu, svi potencijali i snaga suverenista prenesu u potez pera koji će učiniti da ponovo imamo građanskog i evropskog, demokratskog i dostojanstvenog predsjednika Crne Gore! Biće to i početak nove nade za ovu zemlju. Jer, veliki je ulog ovih predsjedničkih izbora, bilo u pozitivnom ili negativnom smjeru! Pa dakle sa suprotnim mogućim scenarijem, nastaviće se agonija i dalji pad ka dnu dna Crne Gore koji, bjelodano svjedočimo, može trajati skoro nepodnošljivo iscrpljujuće i razarajuće!