Sedma po redu arhitektonska konferencija u seriji naslovljenoj “Womxn in Design and Architecture”, iza koje stoji Arhitektonska škola pri Univerzitetu Prinston (Princeton School of Architecture, Princeton University, Princeton, New Jersey, USA) biće posvećena, vjerovali ili ne - Svetlani Kani Radević - odnosno njenom liku i djelu - strogo u okviru “aktuelnih tema i istraživanja” (timely topics and inquiries).

Neka vas ne buni termin “womxn” - riječ je, veli Wikipedia, ako je vjerovati Wikipediji - o alternativnom načinu pisanja (spelovanja) engleske riječi “woman” - žena - koji je prisutan od sedamdesetih naovamo. Radi se, veli na drugom mjestu, o intersekcionom terminu - što će reći da su pod (ili nad) tim terminom izukrštana mnoga značenja, konotacije i reference - a uveden je, prvenstveno, da bi se iz ženskog (feminističkog) diskursa sasvim isključili relacioni odnosi prema muškarcima (man - woman), te da bi se, povijesno gledano, u bjelački feministički diskurs (white feminist discourse) uključile i izopćene kategorije - što se, u prvo vrijeme, odnosilo na crne žene (black women), obojene žene (women of color), zatim i na trans žene - a u posljednje vrijeme i na mnoge druge kategorije - uključujući, naravno, i nebinarne osobe - osobe koje svoj rod ne definišu ni kao strogo muški, ni kao strogo ženski.

Suština je, svakako, u pomenutoj intersekciji i inkluzivnosti. Do prije nekih tridesetak godina, recimo, teško da je na tzv. međunarodnoj arhitektonskoj sceni postojalo interesovanje (i) za manifestacije i varijetete tzv. modernističke paradigme (ma što to značilo) u zemljama na periferiji događanja - u zemljama van centra. Danas su stvari unekoliko drugačije - i dalje smo mi ljuta egzotika, da se razumijemo - poglavito iz razloga što ne postoje kvalitetni, pomno sistematizovani setovi informacija o dešavanjima na ovim našim krševitim i gorovitim prostorima - ni u najavi - ali eto, desilo se da je diskurzivni talas (timely topics and inquiries) izbacio na daleko žalo naplavinu (nanos) sa ovih naših neuređenih/uneređenih prostora - ali o tome detaljnije, svakako, u nekom od narednih brojeva.

Womxn je, dakle, tek jedan od termina - “leksičkih i društvenih fenomena”, kako kaže na trećem mjestu, poput “folx” (folks = ljudi, folx = ljudi + LGBTIQA+), ili “Latinx” (rodnoneutralni termin koji se odnedavno koristi umjesto standardnih termina Latina ili Latino) - kojima je zajedničko sve ono što stoji u suprotnosti prema standardnim, tzv. patrijarhalnim svjetonazorima - po bilo kojem osnovu.

Kako bilo, mnogi su u potonje vrijeme, izgleda, vrlo skloni da doslovno tumače Član 1 Opće deklaracije o pravima čovjeka (Generalna skupština Ujedinjenih naroda, 10. decembar 1948.) koji kaže: “Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću i treba da jedno prema drugome postupaju u duhu bratstva (i jedinstva - op.a.)”. Što nas raduje, naravno.

Eto, čini se da je čak i Rajo Mandić ovih dana spreman da relativizuje - prije negoli da povuče - dosta toga što je, u žaru radikalne borbe za (očigledno propalu) stvar, rekao u mladosti/ludosti - a sve u pokušaju bezuslovne trasformacije u gospodina.

***

Dakle, tema sedme po redu konferencije u okviru ciklusa “Womxn in Design and Architecture” - koja će, kao što rekoh, biti upriličena na Univerzitetu Prinston 2. i 3. marta tekuće godine - u naredni četvrtak i petak - biće, fanfare molim: Svetlana Kana Radević: Aggregate Assemblies.

”Što je”, veli, “uloga arhitektice/arhitekta u doba društvene i političke transformacije? Kako arhitektura može vratiti lokalne sisteme moći, kolektivnu memoriju i vernakularnu tradiciju u centar (odlučivanja, zbivanja interesovanja - op.a.)? Raskidajući dihotomiju periferija/centrar, izdvajajući se kao jedan od najavangardnijih glasova jugoslovenske arhitekture, legat Radevićeve poteže pitanja koja jednako opterećuju danas kao i u vrijeme njenog djelovanja”.

OK, idemo redom...

Što se tiče onog Aggregate Assemblies - recimo da se to odnosi na činjenicu da su mnoga pitanja, vezano za lik i djelo Kane Radević - i dalje enigma - u većoj ili manjoj mjeri - što svakako uključuje i pitanja koja se odnose na okolnosti pod kojima je djelovala - te da smo, shodno toj činjenici, u prilici da od mnoštva sitnih djelova - Aggregate - od agregata - gradimo te cjeline - Assemblies - asemblaže - odnosno nekakve kontinuume - što neminovno uključuje, u ovom trenutku - i mnogo gatanja.

”Svrhovit opus arhitektice Radević (purposeful oeuvre - u isto vrijeme i koristan opus i opus iza kojega očigledno stoji jasna namjera, tj. cilj) zahtijeva pažljivo proučavanje (eh... - op.a.), ako nam je namjera”, piše Ana Kac (Anna Kats, Svetlana Kana Radević (1937- 2000), AR - architectural-review.com), “da rasvijetlimo neke stvari, vezano za predstave koje imamo o prvoj arhitektici u Crnoj Gori”.

Gospođa Kac je u prvom redu spisateljica i istraživačica (writer and researcher), iz Njujorka, a ujedno je i pomoćni kurator u Muzeju moderne umjetnosti u Njujorku (Museum of Modern Art - MoMA). Sarađivala je na projektu “Toward a Concrete Utopia/ Architecture in Yugoslavia, 1948 - 1980”, koji je rezultirao velikom izložbom u MoMA (15. jul 2018. - 13. januar 2019.), na kojoj su prezentovana i neka od ostvarenja Kane Radević - i otuda, valjda, interesovanje pomoćne kuratorke na odsjeku za arhitekturu u MoMA za arhitekturu na tlu bivše Jugoslavije - iz perioda socijalizma. Kac je kurirala i projekat naslovljen “Skirting The Center: Svetlana Kana Radević on the Periphery of Postwar Architecture”, koji je rezultirao izložbom na XVII Međunarodnoj izložbi arhitekture - Bijenale u Veneciji 2021 - van oficijelnog programa.

Pozivajući se na pomenuti tekst koji je objavljen 2020. godine u AR - sa sigurnošću možemo tvrditi da je upravo Kac postavila (sve) premise, u kompletu sa ključnim sintagmama i riječima koje se tiču pomenute izložbe na XVII Bijenalu arhitekture u Veneciji - kao i okvira predstojeće konferencije.

Kako bilo, sumnjam da će ta priča na Prinstonu obrnuti baš u pravcu Kane Radević - baš u pravcu njenog lika i djela - strogo u kontekstu ključnih značajki vremena i prostora u kojem je djelovala - od sredine šezdesetih do konca osamdesetih. Vjerovatnije je da će lik i djelo Kane Radević poslužiti tek kao povod da se govori o drugim (timely) temama.

Drugo pitanje, neuporedivo važnije, ticalo bi se našeg sveukupnog odnosa i prema Svetlani Kani Radević i prema drugim istaknutim CG stvaraocima - koji su djelovali i koji djeluju na polju arhitekture i urbanizma - a posebno prema njihovim najvrijednijim ostvarenjima.

***

Više informacija o konferenciji Svetlana Kana Radević: Aggregate Assemblies - na adresi humanities.princeton.edu (Events).

Više riječi o konferenciji ako izabace neki (video) materijal na Net - u kompletu sa nekakvim zaključcima konferencije.