I polako njihovo korito umjesto zelene ili crvene boje dobija sve blistaviju bijelu boju! No, njima nije važna boja, mnogo je važnije da su tu, uz  puno korito. Zato oni, za sve ovo vrijeme rastakanja crnogorske države „mudro ćute“, da se ne zamjere aktuelnoj vlasti. Oni prepuštaju odbranu Crne Gore onima “glupljima“ koji ne kapiraju da im je to zaludnja rabota. Takva taktika im omogućava da se i pod ovom, sramotnom vlašću značajno približe koritu čija im, sada blještavo bijela boja ni najmanje ne smeta!

Sretoh prije neki dan vidno iznerviranog starog poznanika, odanog Crnogorca, koji mi prilazeći i uz izvinjenje, reče kako ga je prijatelj, upravo malo prije, strašno povrijedio. Objasni mi da je spor nastao, kada ga je upitao kako kao Crnogorac tako lako i bez opterećenja podnosi sve ovo što se Crnoj Gori događa. Uslijedio je drzak odgovor koji je i „raspametio“ mog poznanika. “Zato što sam pametniji i inteligentniji od tebe!“ odbrusio mu je oštro. Zapanjen sam zaćutao, reče, ali sam se i brzo pribrao, pa mu odgovorih: „Da nije ipak nešto drugo u pitanju, na primjer nedostatak tvoje iskrene ljubavi prema svojoj državi i tvoja ničim pomućena ljubav prema koritu! Nije mi ništa odgovorio, samo je nešto nerazgovjetno prozborio. Vjeruj mi da se povrijeđeno, nekako izdano osjećam, jer sam vjerovao da moj prijatelj mnogo više vrijedi“, reče mi odlazeći i uz još jedno izvinjenje što me zadržao i bio slobodan da mi sve ovo ispriča.

Ovaj susret me i podstakao da napišem koju riječ na tu temu. Odnosno ubrzao moju takvu odluku, jer se  i inače takve podle priče tu i tamo provlače s ciljem da se omalovaži patriotski osječaj onih koje s punim pravom pogađa i veoma uznemirava izdajničko ponašanje aktuelne vlasti, njeni ataci na zdrav razum, i oni se proglase manje pametnim ili glupim. Kakva bezočna zamjena teza da bi se odbranio sopstveni kukavičluk ili tiha i ćuteća, ali definitivna „promjena dresa.“  Zašto ovu priču smatram veoma važnom? Jednostavno zato što nije mali broj onih koji se u nastaloj situaciji u Crnoj Gori upravo ponašaju kao prijatelj mog poznanika, braneći svoju izdaju domovine sličnom argumentacijom. Sramotno, da sramotnije ne može biti. Ove „prepametne Crnogorce“ kojima je glavni prioritet uvijek do vrha puno korito, neprestano pokreće napadni unutrašnji glas:„Još, oću još, malo mi je!“ Kojima bilo koje uzvišenije osjećanje, pa čak ni osjećanje patriotizma, ne okupira lobanju, opterećenu samo praktičnom koristi. Među takvima, naravno, ima i apstinenata na izborima, za što ne postoji opravdanje u situaciji kada je država ugrožena. Odvratniji su svi oni od otvorenih negatora Crne Gore. Jadniji i bijedniji jer izdaju državu na perfidan način, argumentujući to svojom tobožnjom „superiornom pameću.“ Baš je briga te potrpežnjake i prepredenjake što njihovo ponašanje govori o ništavnosti njihovog ispraznog i opsesivno koristoljubivog karaktera. Koji ih i sprečava da cijene i poštuju emocije upravljene prema državi. Iz kojih i proizilaze brojna velika, opjevana slobodarska djela, kod nas i u svijetu! Ta njihova sebična, praktična pamet od čovjeka pravi robota nikogovića sklonog, prije svega, punom koritu, čemu sve podrjeđuju. A to što će biti s Crnom Gorom, njima nije na listi prioriteta, jer to može biti u prvom planu samo onima „manje pametnim i inteligentnim.“

Bezgranično besčašće! Bezočna i beskrupulozna lažavina! Za najdublji, vječiti prezir!