Kultura

Dušan Ičević

Od Svaštare do Strašila

Maj 19, 2023 0 Komentara

(15 riječi)

Crna Gora je Zemlja čuda u kojoj su moguća svakojaka čudesa.

“Crna Gora nije spržena zemlja. Crna Gora je Zemlja čuda. Ona je, kako bi se u narodu reklo: Čudo velje. U Crnoj Gori se dešavaju svoja i tuđa čuda. Svoja su izvorna i zanosna. Uvezena pripomažu da se domaća oslave.

Crna Gora vjekovima je bila čudo neviđeno, pošto je opstajala uprkos moćnim carstvima i osvajačima koji su htjeli da je pokore, i zatru. Danas čudo biva da se jevanđelski  apostoli, Hristovi učenici i sljedbenici, pretvore u eksperte, a eksperti, po pojmu vrhovni znalci svoje struke, proglase za apostole. Svako čudo za tri dana, kaže se u narodu. Apostolsko/ekspertsko trajaće dok ne padne Vlada”.[1] 

          Crna Gora je postala Svaštara

Svako može da hara po njoj: po zasluzi, po precima, po porijeklu, po predanju, po parama, po pohlepi, po poruci, po probitačnosti.

Sve da grabi, samo u svoju korist.

Svako može da proba i postigne što naumi...

Ponavlja se, nastavlja:

„Najviše je dnevno-političara koji tračare, trabunjaju, nude savjete, ruže svakoga ko im ne godi, neistomišljenike. Skupljaju znanje u kafićima, na društvenim mrežama, privlačnim medijima... Istina je samo ono što oni misle i kažu, iako je sve spinovano: Nije ono što je uživo vidio i doživio nego baš ono što miljeni mediji, političari, propagandisti pričaju... Tako im Bog pomogao.

Od dnevno-političke banalizacije života nema se vremena ni za što drugo. Obasuti, opsjednuti grajom, vikom, galamom, drekom, obećanjima, pogotovu u predizbornoj propagandi, obični ljudi samo trepću i čekaju što će da dobiju. A obećanja nijesu više samo ludom radovanje, nego i način da se vlada.

Radost vladanja se pretvara u jarost potčinjavanja. Neka bude što biti ne može, samo da vlast opstaje, traje.

Opčinjena sobom, dugotrajna vlast okoštava, počinje da trune u sebi, i sva se usredsredi da opstane.

Protuhe ne prezaju ni od kakve gadosti i podlosti. Dok se časni ljudi snebivaju, oni zgrabe i kidnu: otimačinom, krađom, prevarom, pa kada ustreba i zločinom“.[2]

Riječi su izgubile osnovno značenje. Mnoge više liče na psovke i uvrede nego na ljudski razgovor.

Ovozemaljski apostoli su pregli da – usreće Crnu Goru..

Apostol Milojko Spajić, kao predsjednik Pokreta Evropa sad, nudi Singapur za uzor. Zapravo, hoće da Crna Gora bude Singapur. Da je premjesti tamo daleko je i skupo, da Singapur pozajmi vjerovatno neće dobiti saglasnost. Svojevremeno je Napoleon nakanio da raseli/iseli Crnogorce pa je odustao. Ponavljale su se namjere da se Crnogorci isele u Rusiju, ali je odloženo. Izgleda primamljivo i izvodljivo da postane gubernija u Ruskome svijetu. Crnogorci su se na mahove brojno iseljavali u Srbiju, najšešće naseljavali na granicama prema Osnanskome carstvu. Tako nastaju „Srbi poreklom iz Crne Gore“. Najbliže je, i najpreče, da se Crna Gora, posrbljena, uvede u Srpski svet što prije, dok se Srbija ne vrati u granice Kraljevine prije Prvoga balkanskoga rata, bez Vojvodine i Kosmeta, i svede na užu Srbiju zvanu UžaS.

Pošto je pala apostolska Vlada, pojedinačno i združeno, obećanjima o bogatijem i lagodnijem životu, privukli su brojne pristalice i zaposjele vlast u Podgorici. Apostolice su postale gradonačelnica i predsjednica Skupštine. I prvom odlukom vladajuće većine izabrani su novi direktori, predsjednici i članovi savjeta i upravnih odbora javnih ustanova. Umjesto najave da će odlučivati prema profesionalnoj sposobnosti na javnim konkursima, izbor su sveli na partijske podobnosti. Gradonačelnica je obavijestila da prema koalicionome dogovoru svako predlaže svoje povjerenike. Kulturu su tako posvojili „frontovci“, poznati mrzitelji i poricatelji svega crnogorskoga. Povampirila se, u Drugome svjetskome ratu poražena, pročetnička ideologija i ponovo nameće svoju vrijednosnu matricu. Podgoricu će svakako htjeti da pretvore u zabačenu srpsku palanku. Apostoli su upravo ispunili želju onih koji su ih – glasali.

Depeesovci se nijesu “dosjetili” da biraju sposobne depeesovke na najviše funkcije u Glavnome gradu. Očekivalo se da će nove izabranice za razliku od mačo političara unijeti više femini čara i dara, a manje – ćara, u vršenju vlasti. Sada se pokazuje kako apostolke (kako ih nazivaju; apostolke su vrsta obuće) iz koalicije koju predvodi Pokret Evropa sad “muški” odlučuju i zapovijedaju. Predsjednica Skupštine opravdava partijsko zapošljavanje, smjenu svih dosadašnjih direktora, savjeta… Nastavlja se sječa koju je izvršila apostolica četvorostruka ministrica sa izmjenom 150 direktora škola u Crnoj Gori.

Partitokratija zamjenjuje demokratiju, sve U ime naroda.

Demokratija je uveliko u iskušenju da iščili pod pritiskom populizma, i vodi ka dnu, ako ga ima, u kome obitava ohlokratija/o-loškratija.

U primjeni, demokratija biva i vrsta Strašila. Poima se i ponaša da svako ko ima vlast ili moć ima pravo da proizvoljno tumači volju naroda, svoje lične interese i namjere, svoje odluke, napade na neistomišljenike, krivotvorine, bedastoće, bezobrazluke… Pala Vlada u tehničkome mandatu čini sve po svome nahođenju: donosi odluke, zapošljava, kinji protivnike, ruži medije koji je kritikuju, kori Ustavni sud i tužilaštvo što nijesu poslušni. Predsjednik više liči na trkopiša po svijetu nego na ozbiljnoga državnika…Samovoljom je urušena ustavna institucionalna i vrijednosna sposobnost društva.

Tako Crna Gora postaje i Strašilo koje može da zadesi i okolne narode.