•   Ponedeljak,Oktobar 14.
  • Kontakt
Kultura

Doći će dani slobode!

(15 riječi)

Za CdM piše Dušan Pajović

Nositi neprekidno u sebi Crnu Goru znači i dar i prokletstvo… To je zemlja nada i očajanja, jave i snoviđenja. Crna Gora nikad nije molila da je ne kažnjavaju zbog ljubavi prema slobodi, ali nikada nije shvatila zbog čega je ta ljubav grijeh. Zemlja najveće krajnosti – dobokog mraka i raskošne svjetlosti, slobodni zatočenik i usužnjena sloboda.

U mojoj porodici nije se pričalo ni o naciji ni o politici… Valjda jer su bili prezauzeti preživljavanjem. Sve što sam znao o političkim stavovima ukućana je da su protiv svih vlasti, da su komunisti i da su za nezavisnost. Formirao sam se u sličnom pravcu, a početak tih vrijednosti seže baš do maja 2006. godine. Referendumsko sam dijete – to je moje prvo političko sjećanje.

Tada mi je baba, u pokušaju da mi približi događanja, kazala da se sada bira između napretka i konzervativnosti. Naravno, nije iskoristila baš te termine, ali tako mi je ostalo u glavi. I imao sam upravo taj osjećaj.

Tih dana je u vazduhu bila solidarnost, iskrenost ideja i nada za bolje śutra. Nikad neću zaboraviti te momente, jer u suštini nisam siguran da sam ih ikada više doživio. I možete mi sada intelektualizovati i govoriti o apsurdu pojma suverenosti države na periferiji Evrope, kojoj često ambasade i službe diktiraju sudbinu, ili o utopističkom idealu nepostojanja država. Ali ne, tu emociju koju sam tada osjećao vam ne dam. Ona je samo moja.

Foto: Miraš Dušević CdM
Foto: Miraš Dušević/CdM

Na našem je jeziku nju teško opisati, no Portugalci imaju genijalnu riječ: saudade. Ona označava stanje duboke nostalgije za nečim čega više nema. Danima unazad sam prolazio kroz to: referendum, nada, osjećaj pobjede – nešto što je nekad neđe davno bilo, ali više ne postoji. I razarao me taj simultani osjećaj jake obeshrabljujuće tuge i sjete što se nešto takvo više neće dogoditi.

Iz te melanholije, ili saudadea, me izgleda moglo izbaciti samo Cetinje i pisanje ovog teksta u maloj kolibi na domak Borovika. Gledam ka šumi, u prolazu srećem ljude u crvenim majicama, i ne mogu a da se ne osjetim kao onaj devetogodišnji klinac. Baš sada, u ovom trenutku i ovdje.

Tu emociju nisu uništili ni DPS, ni njihovi tajkuni, ni masovne privatizacije, ni pustošenje zemlje. Vlast je jedno, država drugo. Kako to mnogima još uvijek nije jasno – nisam siguran. Valjda jer je bivši režim radio užasan, a BIA odličan posao.

Ali ovo nije tekst ni o njima, ni o svetosavcima koji bi radije da 21. maj nikada nije došao. Ovaj tekst jedan je od rijetkih koji nije pisan radi spasenja društva, nego radi spasenje sebe… i dječaka zarobljenog u meni koji se raduje nekoj nezavisnosti i napretku. Dijelom sve ovo i radim samo da njega ne izdam… I za sada funkcioniše. Njegujem „iracionalno“ naspram onoga što zovemo „stvarnošću“. Ljepše se osjećam u kotorskom parku, nego u Jardim da Estrela, i više volim Orlov krš nego sintrine dvorce.  Ni najmanje mi ne smeta što je to tako, štaviše – drago mi je.

To je za mene 21. maj. Proces i osjećaj, a ne destinacija. On predstavlja njegovanje vrijednosti zapisanih u prvim rečenicama našeg Ustava. Istina, nikada nisu bile strukturalno sprovedene, ali živimo kao da svakog trena mogu biti. To je ona čuvena trockistička teza permanentne revolucije – ne smijemo se zadovoljiti malim uspjesima, niti pristati na kompromise. Ako je na referendumu dobijena „bitka“, nije „rat“. Proces dekolonizacije, emancipacije i antifašizacije Crne Gore tek predstoji. Kroz istoriju su se te vrijednosti lomile i prelamale nanovo i nanovo, sa raznim usponima i padovima. Nakon ko zna kojeg pada po redu, vjerujem da će osvanuti taj 22. maj, čija zora nikada nije zasijala u punom sjaju. Jebeš saudade, jer kad nešto izgovori Ljubo Čupić – onda mu jednostavno vjeruješ i pičiš naprijed, a baš on je poručio da će doći dani slobode.

Progres obećan 21. maja 2006. godine je neđe u vazduhu, a fašizam će nekada nezaustavljiva rijeka istine povesti u blato, koje će se sliti pravo u trule kutke smetlišta istorije.

Da je vječna Crna Gora!

(Mišljenja i stavovi autora kolumni nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)



0 Komentara

Ostavite komentar

• Redakcija zadržava puno pravo izbora komentara koji će biti objavljeni. • Komentari koji sadrže psovke, uvrede, prijetnje i govor mržnje na nacionalnoj, vjerskoj, rasnoj osnovi, kao i netolerancija svake vrste neće biti objavljeni. • Prilikom pisanje komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima. • Nije dozvoljeno pisanje komentara isključivo velikim slovima niti promovisanje drugih sajtova putem linkova. • Komentari u kojima nam skrećete na slovne, tehničke i druge propuste u tekstovima, neće biti objavljeni, ali ih možete uputiti redakciji na kontakt stranici portala. • Komentare i sugestije u vezi sa uređivačkom politikom ne objavljujemo, kao i komentare koji sadrže optužbe protiv drugih osoba. • Objavljeni komentari predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, i nisu stavovi redakcije portala. • Nijesu dozvoljeni komentari koji vrijedjaju dostojanstvo Crne Gore,nacionalnu ,rodnu i vjersku ravnopravnost ili podstice mrznja prema LGBT poulaciji.