U fokusu

Goran Sekulović

Da li je već bila nova 1918.g. ?!

Jun 20, 2023 1 Komentara

(15 riječi)

U kolumni ''Iz gorega u gore'' od 20. januara ove godine napisao sam sljedeće: ''Koliko god se 'drvi' i 'krvi' oko budućih parlamentarnih izbora na primjer – kad se oni dogovore, utvrde i najave, biće to opet jedna od onih nimalo spektakularnih vijesti... Sva će se njhova 'senzacionalnost' iscrpsti u ovim (pre)dugim 'pripremama' i 'natezanjima' ko će zauzeti što bolju startnu poziciju. A onda, najvjerovatnije, bez izgleda da se na izborima nešto može bitno izmijeniti. Čak, bojati se, da možemo ići i opet ( i što!?) dalje iz gorega u gore.

Dokaza za ovu tvrdnju oko toga što nam se sprema ili tačnije reći što mi sami sebi spremamo, ima dosta. Da, čuje se sa mnogih strana: a kako smo mogli znati da recimo Dritan Abazović neće slijediti evropski, već velikosrpski klerofašistički kurs i trust njihovih mozgova i strateških geopolitičkih planera (a đe su 'vaši', tj. naši, crnogorskoj suverenoj državi lojalni i odani planeri i kadrovi, koje ste 'vi' imali odgovornost i obavezu izgraditi i ustaliti)?! Ne možemo nikako zaista znati kako 'vi' nijeste to (sve) mogli znati, ali da ste, dakle, trebali znati, to svakako!? Uostalom, zato ste tu, mada sada i nijeste (na vlasti), upravo zato što to nijeste znali! Svaka (dez)informacija se (pret)plaća, pa ste je i 'vi' platili, a sa 'vama' bogami plaća je i država i svi njeni građani! Ovo 'vi', naravno, odnosi se na ono što neki analitičari već nazivaju 'pokojni suverenistički blok'.''

Izbori bili i prošli, a kao da i nijesu bili?! Naime, tek treba da se utvrdi ko će i ko može biti vlast a ko opozicija! I već se najavljuju novi izbori – za šest, godinu, najduže dvije godine! Dakle, u narednom vremenu će se (para)politički akteri ponovo iscrpljivati u (pre)dugim '' 'pripremama' i 'natezanjima' ko će zauzeti što bolju startnu poziciju.'' Ovo ''(para)politički'' ovđe izražava nespornu činjenicu o krucijalnom i strateškom pozicioniranju Crkve države Srbije u cjelokupnom društvenom životu Crne Gore. I predsjednik i valjda budući premijer (da li?!), dolaze upravo iz tog miljea, kao jedni od ''dvanaest apostola'' Zdravka Krivokapića koji je, nikako ne bez razloga, obavezni ukrasni detalj slavlja svih pobjeda svojih ''najdražih ministara''. Tek toliko da se zna odakle su krenuli i kuda idu: sigurno ne u Evropsku Uniju i sljedstveno tome izgradnju istinskih demokratskih vrijednosti jednog slobodnog, građanskog, sekularizovanog, antifašističkog, multivjerskog, multikulturalnog i interkulturalnog društva. Jer, ove evropske vrijednosti ne stanuju pod okriljem Crkve države Srbije – što su prodiskutovali, zaključili i obnarodovali i ključne evropske istitucije – glavnog patrona, pokrovitelja i finansijera svih velikosrpskih (para)političkih aktera u našoj zemlji.

Jasno je i da ni Crkvi države Srbije u Crnoj Gori nije ni malo krivi dio, jer sve njene aktivnosti novčano obilato pomaže aktuelna klerofašistička vlast, koja ju je naravno i dovela na to mjesto. Uz ''malu'' pomoć njenih prijatelja, među kojima se prilikom izbora aktuelne Vlade (u međuvremenu smijenjene, a koliko i pored toga evo traje bolje je reći u pro-tehničkom mandatu!?), našla i Demokratska partija socijalista (ne znamo da li posljednji, ali sigurno ne prvi put!?), iako su je čak i organizovano i javno od strane jednog broja crnogorskih intelektualaca opominjali da to nikako ne čini!? Vjerovatno je novo, mlado rukovodstvo Demokratske partije socijalista i odlučno da prekine svaki vid saradnje sa  Crkvom države Srbije s obzirom da je njen vrh (doduše sa promijenjenim glavnim šefom, ali su ''mladi lavovi''  i tada bili pri tronu) jasno ocijenio da je upravo ona glavni negator i rušioc nacionalnog i državnog subjektiviteta Crne Gore. No, možda ih ipak u narednom periodu ''preduhitri'' i ''iznenadi'', odnosno dođe spram Crkve države Srbije neki ''milosrdni'' i ''dobročiniteljski'' dar – poput onog Žabljačkog kada su odbornici tamošnje opštine pretežno iz redova DPS-a izglasali da se Srpskoj crkvi pokloni zemljište u strogom centru grada za gradnju nove bogomolje – od strane neke lokalne samouprave, tj. opštine, u kojoj još ima vlast ova partija (da li srećom ili nažalost, pitanje je sad?!, s obzirom da je umnogome svojim činjenjenim i nečinjenjem pripremila današnju tužnu našu zbilju), mada je takvih ostalo vrlo, vrlo malo, pa ne treba ''brinuti'' oko toga kako će u opštinama sa klerofašističkom vlasti postupati prema ''nejakoj'' Crkvi susjedne države!?

Zna se, dakle, odakle su krenuli i kuda idu i naši ''novi'' (samo su to formalno, a rezultate smo im viđeli već u pretodne tri godine) ''državnici'' inače iz, za sada!?, jedne stranke: Predsjednik to nedvosmisleno poruči u intervjuu bečkom ''Standardu'' u toj mjeri kao da je već bila nova 1918.g. i kao da se priprema nova ''Podgorička skupština'', te tako apsolutno poništi sve one, makar i malobrojne i makar tek zasvetlucale, naznake nade i vjere iz njegovog inauguracionog govora da se u Crnoj Gori možemo nadati kakvom-takvom boljitku, a ne samo i i jedino onom ''iz gorega u gore'' kao u potonje vrijeme. Pa, možda je zaista i bila nova, ponovljena 1918.g. i možda se zaista i održala nova, ponovljena ''Podgorička skupština'', a da mi to prosto nijesmo registrovali, jer drugim metodama i u drugim prilikama se sve to i odvija i završava!? Odavno sam konstatovao da smo mi već u ''srpskom svetu'', tj. u ''velikoj Srbiji''. To pokazuju i izjave budućeg premijera (potpuno je nebitno da li će to u konačnici biti on, tj. Spajić, ili nakon ponovljene udružene akcije Vučiča i Milatovića, a Spajić im u tome očigledno obilato ''pomaže'', neko drugi – iz ''Evrope sad'' apsolutno podređen ovom ''dvojcu'' ili neko isti takav, kopija falsifikata, iz nekog drugog dijela klerofašističkih struktura), da jedino neće pregovarati sa Demokratskom partijom socijalista oko sastava nove Vlade, a da hoće sa svima ostalima, čak i sa URO-m, iako mu ona ''radi o glavi'', ali samo ako se njeni čelnici izvinu!? Sve ovo bi se moglo objasniti vrlo lapidarno: Početak svega ovoga čemu prisustvujemo je ''dan'' kada je Crkva države Srbije pobijedila državu Crne Gore, a sve ostalo je – istorija. Spajiću je i URA dobrodošla, jer je ona naravno neizostavni dio vladajućeg klerofašizma u Crnoj Gori, a uz to u igri su i vrlo moguće ucjene i njega i Milatovića od strane Abazovića i Adžića s obzirom na aktuelnu aferu sa odbjeglim južnokorejancem sa crvene potjernice Interpola i njegovim eventualnim finansiranjem ''Evrope sad''. Biće kako kaže glavni gazda iz Beograda koji je i isporučio južnokorejanca Crnoj Gori.

A kako se Vučić odnosi prema svojim posilnima u našoj zemlji (u njenom vrhu nažalost), pokazuje odnos povodom prijedloga Milatovića i Abazovića da naša zemlja bude medijator dijaloga između Srbije i Kosova. Naravno da takvi kakvi su bolji odnos i ne zaslužuju. No, Vučić je poslao i neke druge, mnogo zlokobnije, poruke. Iscrtao je novu mapu velikosrpskih teritorijalnih pretenzija i nažalost već uveliko i osvojenih i realizovanih. Poslije one crte Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica iz devedesetih godina prošlog vijeka – ‘’Zemljopisna crta poznata kao jedna od 'zapadnih granica' projekta Velike Srbije, nešto manjih zahtjeva od drugih (radikalniji zahtjevi su uključivali među ostalim i Rijeku). Velikosrpski planovi uključuju etničko čišćenje nesrpskog stanovništva s područja omeđenog tom crtom’’ (Wikipedija) – Vučić sada ispisuje (ponovo zajedno sa Šešeljem – suštinski se nikada od njegove politike nije ni odvojio – sa kojim sluša i pjesme četničkom vojvodi Pavlu Đurišiću) novu zemljopisnu crtu Rožaje-Plav-Gusinje-Tuzi (Malesija)-Ulcinj, crtu do koje je praktično već osvojio Crnu Goru, u okviru koje mu je preostalo samo još da završi par sporednih stvari, tj. teritorija i opština. Van ove crte, tj. ''srpske'', odnosno ''velikosrpske'' teritorije (''srpskog sveta''), ostaju navedeni ''nesrpski'' prostori koje je gotovo nehajno, kao da nimalo ne mareći za njih, pustio u etar – a ipak vrlo, vrlo precizno i detaljno ih iscrtavši!? – i koji ga zapravo suštinski i ne interesuju (osim u slučaju npr. radikalnijih velikosrpskih zahtjeva koji bi recimo uključivali i Skadar!?), odnosno, prema kojima bi se ''velikodušno'' i ''dobročiniteljski'' odnio i ponio ih na ''dar'' drugom glavnom autoru i šefu ''Otvorenog Balkana'' – Ediju Rami!? Sadašnje i buduće (proisteklo iz nedavnih izbora ako se u ‘’Evropi sad'' i dalje budu držali stava o potpunom odstranjenju DPS-a i Koalicije ''Zajedno'' iz vlasti) ‘’državničko’’ rukovodstvo Crne Gore nije u stanju da na ove i mnoge druge vrlo opasne etničke, vjerske i političke podjele da pravi odgovor.

Jer, da bi Crna Gora uistinu zakoračila na put Dobra, iz boljega u bolje, a ne tome suprotno, neophodno bi bilo naći zajednički put sa istinskim proevropskim snagama i manjinskim partijama, a sve su nacionalne zajednice u Crnoj Gori manjinske, jer nijedna ne prelazi pola stanovništva, pa i zato i zbog našeg osnovnog građanskog državno-ustavnog ustrojstva, a ne samo zbog načelnih demokratskih vrijednosti, sve manjinske partije treba doživljavati ne po brojnosti već po suštinskim vrijednostima koje unose u život naše zemlje, a one su ogromne, nesagledive i nezamjenjive. Upravo ove partije i narodi koje predstavljaju zajedno sa Crnogorcima i svim drugim građanima – pa naravno i sa Srbima kojima je prije svega na srcu očuvanje Crne Gore – naše zemlje, su garant da se teritorijalno jedinstvo, suverenost i nezavisnost naše crnogorske države iliti države Crne Gore neće nikada promijeniti. No, dok god budu bezrezervno u političkom životu bili uslužnici Crkve države Srbije, rezultati će im biti isti kao i u dvije prethodne Vlade. Osim ako se nekom Svevišnjom promišlju iznenada ne dosjete što im valja činiti i vrate istinskim interesima Crne Gore!?