Srbi su nebeski narod. Bog je Srbin.

I narod najstariji.

– Od Srba vode porijeklo svi Sloveni, i mnogi stari i novi narodi po svijetu,

–  Srbi su božji narod, nastali od boga Serbona,

– Srpski jezik je najstariji, sanskrit je narečje srpskoga jezika, rodonačelnik je mnogih jezika,

– Srbi su nebeski narod, koji su se opredijelili za vječito carstvo nebesko a ne prolazno carstvo zemaljsko,

          – Srbi su mitski narod,

          – Svetoslavlje je duhovnost Srpstva,

– „Srbi svi i svuda“, kako je zapisao još Vuk St. Karadžić,

          – Srbi su „porodili“ nove nacije, koje su vještački stvorene: Makedonce, Crnogorce i Muslimane,

          – Svi su Srbi, samo se različito zovu: Srbijanci, Hercegovci, Crnogorci, Ličani, Krajišnici, Šumadijci, Moravci,

          – Kosovo je kolijevka Srpstva,

          – Kosovska bitka je srpska golgota i okosnica srpske istorije.

U traganju za porijeklom srpskoga imena Jovan I. Deretić dolazi do – božanskoga porijekla. Zapravo, prvi tragovi srpskoga imena sežu još do četiri hiljade godina prije Hrista, u vrijeme njihovoga pohoda kao Arijevaca iz Evrope u Aziju i prodora u dolinu rijeke Inda. Po imenima bogova nastajali su stari narodi: Latini po boginji Latoni (Leto), Atinjani po boginji Atini, Asirci po bogu Asuru. Srpsko ime povezano je sa bogom Serbonom, koji je kod Srba bio posebno cenjen i sa kojim su se upoređivali, istovetili i u kome su se „prepoznavali“. A Serbon je predstavnik sunca i zaštitnik prvoga staleškoga reda vladara, plemstva i sveštenstva kod starih Srba. Predak mu je bila majka Serbona. Od božanskoga para nastali su Srbi. Vladarska vlast data je neposredno od boga Serbona.[1] 

Usprotivio se mnogobožačkome porijeklu Srba lično Stevan Nemanja, kojemu je Bog neposredno dao vladarsko znamenje. Sveti Simeon Mirotočivi, ranije Stevan Nemanja, u osnivačkoj povelji manastiru Hilandaru 1198. godine kazuje da je Bog nakon što stvori  nebo i zemlju, i ljude na njoj i blagoslovi ih i dade im vlast, postavi jedne za careve, druge za knezove, treće za vladare. Zahvaljuje Bogu što je u neizmjernoj milosti i čovjekoljublju dao „našim dedovima i pradedovima da vladaju“ srpskom zemljom. „I postavi mene za velikog župana, narečenom na svetom krštenju Stefana Nemanju“.[2]

Znači, već od Postanja bivaju Bogom izabrani i posvećeni. I imaju sva ovozemaljska i nebeska prava.

Od Boga Pravde dobio je sva ovozemaljska prava.

Nebeski narod je na Zemlji smućen i sjađen: Nikako da satvori, i zatvori, žuđeni Srpski svet.