Piše: Borislav Cimeša

Govoreći o crnogorskom pogledu na svijet Drljević je pisao o ratu, „borbi neprestanoj", junaštvu, heroičarskom čovjeku, podvižništvu. Na drugoj strani kretao se univerzalnim duhovnim horizontima prevodeći u fragmentima i cjelinama ili kroz intertekstualnost i citatnost koristeći u svojim radnjama takve stvaralačke duhove kao što su Vergilije, Ovidije, Dante, Gete, Šiler, Hajne, Kant, Hegel i drugi. Njegovu pažnju zaokuplja herojski, ratnički kao tvorački duh - handlungsgeist. Kao sinonimija rata on je uzvišeni duh. Tako je govorio Imanuel Kant u svojoj Estetici, odnosno kritici moći suđenja. Rat ima u sebi nešto uzvišeno, „der Kreig hat etwes Erhabanes an sich".^[1]

Rat način narodnog mišljenja čini uzvišenijim

Rat način narodnog mišljenja čini uzvišenijim. Utoliko više ukoliko je narod bio izložen većim opasnostima, a pri tome se mora hrabro držati. Nasuprot ratu mir, i to obično dugi, čini da zavlada prosti trgovački duh, a zajedno s njim i nisko koristoljublje, kukavičluk i mekuštvo, pa način mišljenja naroda-protagoniste mira pada nisko. Postavlja se pitanje, ima li kraja tom padu i propadanju? Između rata i mira razlika je u cijeni ovih fenomena kao izrazu njihovih vrijednosti. Cijena rata je visoka i previsoka i najzad uzvišena. Cijena mira je niska, koristoljubiva i često preniska i prosta. Na pitanje, ko određuje tu cijenu mogao bi slijediti odgovor, da je u miru utvrđuje i diktira trgovački duh. On se tada javlja, izlazi na scenu. Njegov je oblik prost. Mir poprima kroz trgovinu formu niskosti, da bi po Kantu bio vladajući, gospodareći, herrschend. Ovaj duh trgovine, posla (biznisa), pazara, radnje, zađevice, pogađanja, postupanja i sam pada i to iz uzvišenih prostora rata, a Drljević dodaje „Regiona apstrakcije" u prostakluk, trgovinu, u sferu u kojoj će biti vladar, naredbodavac, gospodar, Herrscher.

Crnogorski istorijski primjer i podvig

Put duha je put jednog pada. Ali i ne samo to. To je, odjednom i put ovladavanja. Duh, geist, Hegelov ima suprotan pravac. Pravac njegov kretanja i ovladavanja svime, individuom, državom, narodom, istorijom, filozofijom je pravac pomjeranja uvis, uzvisivanja, nadilaženja, uzdizanja, prevazilaženja, samoprevazilaženja što potvrđuje crnogorski istorijski primjer i podvig. Put je to u znaku onoga što se zove Aufhebung. Na toj stazi nešto se izdiže, prelazi s mjesta na mjesto, s nižeg na više „ukida se“ ali se ne potire, ne nestaje. Prelazak je bolan, sukobi jaki, konfrontiranja snažna, sintetišući se znanim kretanjem „samopoštovanja ili posredovanja samopredrugojačavanjem sa samim sobom", kao „subjekt“, „živa supstancija" ili „refleksija u drugobivstvu u sebi samoj". Taj hegelovski duh u njegovoj „Fenomenalogiji duha" završava u „carstvu duha⁴⁴, Geisterreich, formirajući šećanje i golgotu, die Errinerung und die Schadelstatte, po-unutarnjenje (interioriorizaciju) i mjesto lobanja apsolutnog duha „stvarnosti, istini i izvjesnosti vlastitog prijestola". Ostaje pitanje, je li taj put dijalektičko putovanje duha, možda put rata? Ne ulazeći zbog ograničenosti prostora u taj kompleks moramo konstatovati njegovu privrženost hegelijanskom dijalektičkom putovanju duha.