Jeti
Marku Vešoviću

Kao da je grad nešto nebu dužan.
Tamom boji, munjom vodu pušta…
Ja njeno lice vapim sam i tužan,
A ime od čežnje usnama se spušta.
Žarodajnim korakom prilazi,
Pogled se s pogledom sudara,
Kosa joj niz ramena slazi,
Poljubac za poljupcem izgara.
Gledaj kako brda grad stežu!
Tako me grli, na lijepo sjeti.
I ne daj drugi da nas vežu,
Krijmo se od ljudi, krijmo kao Jeti.
Navalilo se nebo pa spopalo,
Kao duša za njom što izgara,
Srce tuče k’o da se prepalo,
Poged se s gledanim sudara…
Zauzdali se zimski snovi sada,
U vrevi ovoj gradskoj ljeti,
Pa ja sam, pod oblacima grada,
Il je to svaki pjesnik Jeti.
Balsa Vulević
1 Komentara
Proki Postavljeno 22-08-2023 12:13:58
Bravo dragi Balša uvijek si originalan i neponovljiv odlična pjesma...
Odgovori ⇾