Sagovornici

Dušan Ičević

Lažni i lažavi

Avg 29, 2023 2 Komentara

(15 riječi)

Korišćen je u predizbornim kampanjama i lažni car Šćepan Mali sa pogrdama političkome protivniku. Vrhunac, za sada, postiže advokat Mitropolije crnogorsko primorske Dalibor Kavarić, ozlojeđen na mandatara Milojka Spajića što koalicija “Za budućnost Crne Gore” definitivno neće biti dio nove Vlade. Poredio ga je sa lažnim carem Šćepanom Malim, sa najgorim nazivima, koje neću navoditi. Osim:. “BITANGO IZDAJNIČKA SVE JE JASNO SPAJIĆU.

SAD NE VAŽI TVOJA PONUDA, JE LI LAŽOVČINO??? Samo si se kurvao i radio sve da srbi ne prihvate tvoju lažavu “ponudu” a sada kada je prihvataju, uhvatio si se ka krap u kotac.
Ovako, bi ti isto, lažni care Šćepane Mali, da osrećiš Crnu Goru i da povećaš plate na 1.000 eura i penzije na 450 eura, je li šarlatanu prevarantski???” Crkovni advokat može da kori Šćepana Maloga što je vladiku Savu poslao u manastir da se bavi svojim poslovima, dok je Srpska crkva u svetovnoj Crnoj Gori (para)politička organizacija, država u državi.                                                                                    

Ne poređujem “lažicara” i mandatara. Navodim istorijske činjenice o Šćepanu Malome.                                                         

 Državotvorni Šćepan Mali se umeće u prevlast Petrovića i zavodi red koji potpuno, bar za šest/sedam godina vladavine, suzbija plemensku autarhiju, sukobe i pošasti. U tumačenjima Šćepanove lažicarske ličnosti svakojako se obrću i vrijeme, i okolnosti, i mogućnosti pravoga razrješenja tajne.                                                                    

Šćepan Mali svakako nije „za(b)luđen“ prispio u Crnu Goru. Došao je namjerno i ciljno: da vlada. Koji mu je bio najpogodniji način? Znajući svakako dobro prilike u Crnoj Gori i karakter Crnogoraca u vrijeme apolitičnoga vladike Save, i veličanja Rusije i ruskih careva, najprirodnije je bilo da „vaskrsne“ ruskoga cara Petra III. Crnogorci nezadovoljni društvenim stanjem u Crnoj Gori potrebovali su ličnost sposobnu da pokrene, preokrene i ostvari, koliko je moguće, bolje uslove života i razvoja. A Car baš jeste ono što žude, i ko može da ih ujedini i povede. Šćepanove majstorije i igrarije onih koji su ga „prepoznali“ olakšalo je „lažicaru“ da se nametne i učini „čudo“. Potreban im je bio čovjek izvanjac koji će ih okupiti, obodriti, prinuditi da se slože a ne glože, da poštuju red i naredbe pošto zakona nije bilo. Vladalo je običajno pravo koje je prema potrebi svako sprovodio kako mu se sviđalo. Očigledno je da moć vladika i spretnost guvernadura nijesu bili dovoljni. I uspio je „lažicara“ za sedam godina da učini više nego što su do tada zvanični vladaoci.                     

Bitno je da je Opštecrnogorski zbor na Cetinju 17. X 1767. godine proglasio Ščepana za Gospodara Crne Gore, kada je 4.000 ljudi klicalo novome “Caru“. Uspio je da nametne vladici Savi da se isključivo posveti crkvi i vjerskoj politici. Sava je prihvatio predlog i da se Jovan-Joko Radonjić ponovo dovede na položaj guvernadura.[1] Vrijednije je, što se na osnovu istorijske građe potvrđuje, da je uveo mjere koje su bile presedan u crnogorskome plemenskome društvu. „Njegov cilj bogom nadahnutog čovjeka bio je zavođenje reda i mira“. Nosilac zemaljske vlasti, čije su odluke izvršavane. Postupao je na osnovu običajnoga prava a ne donošenjem pravnih normi. Obuzdao je krvnu osvetu i iskorijenio krađu. Primjenjivao je smrtnu kaznu, za ubistvo strijeljao čovjeka. Zapamćeno je da je pored puta koji vodi za Kotor ostavio deset dukata koje niko nije uzeo (D. Milaković). Šćepanova aktivnost vodila je despotizmu, nužnom za obuzdavanje plemenske anarhije. U istoriji Crne Gore tada je prvi put počela da funkcioniše natplemenska vlast.                                              

Obrazovao je 1771. godine sud od dvadeset najuglednijih crnogorskih glavara, sa zadatkom da mirnim putem rješava sve međuplemenske sukobe. Šćepan je priznat za poglavara Crne Gore. Osnovao je oružani odred od osamdeset ljudi, prvi u službi centralne vlasti, sa zadatkom da vrši „pravdu“, čiji je komandant bila osoba kao vrsta opštega crnogorskoga glavara. Naredio je da se izvrši popis stanovništva, čak pokupio i neku taksu. U Kaštel Lastvi otvorena je škola u kojoj su djeca učila vjeronauku i ruski jezik.                

 Istoričari procjenjuju da su Šćepanove mjere, koje su do tada bile nepoznate u Crnoj Gori,  ubrzale proces stvaranja državne uprave. Crnogorci nijesu poslušali „poslanika carice rosijske Ekaterine vtore“ da izagnaju lažnoga cara.                                                                      

„U crnogorskoj istoriji vječno će ostati zapamćeno nekoliko godina vladavine  Šćepana Malog“. Posebno je značajno što je ujedinio Crnogorce. (Čeh Josef Holeček)                                                             

Novi “lažicari” obećavaju… Ko doživi, znaće!

---

 

PS: Tekst je probran iz knjige Crnogorska državotvornost: u/na izvoru (2022), odjeljak Državotvorni doprinos Šćepana Maloga, str. 113-125