Ako je zaista »nacija skup ljudi spojenih zajednicom sudbine i zajednicom karaktera«, onda su Crnogorci sa svojom jedinstvenom i izdvojenom zajednicom sudbine i sa svojom specijalnom zajednicom karaktera najbolji primjer jedne već formirane nacije. Crnogorci su proživljavanjem svoje zajedničke sudbine kroz nekoliko vijekova postali jedna duhovna zajednica, a »narod je duhovna zajednica manjeg ili većeg broja ljudi u prošlim, sadašnjim i budućim pokoljenjima, nastala na zasebnom teritoriju dugim doživljavanjem i proživljavanjem zajedničke sudbine« (prof. Stjepan Ratković). Crnogorci su, prema tome, danas, narod sa svim atributima značenja te riječi.

… Suština crnogorske nacionalnosti nije promijenjena, nego joj je samo dato drugo ime iz oportunističkih državnih razloga. Da suština nije promijenjena ostaju dokazom mnogobrojne činjenice i iz novijeg doba, koje ćemo ovoga puta samo djelomično razmotriti.

Kao što smo rekli, pretci današnjih Crnogoraca došli su u svoju zemlju kao Hrvati i tu, pod tim imenom, živjeli nekoliko vjekova.

… Najpoznatiji, a svakako i prvi, istorijski spomenik, koji govori o Crvenoj Hrvatskoj, jeste Ljetopis Popa Dukljanina. U ovom djelu se Crvena Hrvatska pod tim imenom spominje kao posebna samostalna država sa određenim granicama i unutarnjim uređenjem.

… Ovoga puta nas u prvom redu zanima pitanje, da li je država, o kojoj govori Pop Dukljanin, postojala kao takva pod imenom Crvene Hrvatske i da li su nju zaista naseljavali Hrvati. Utvrditi da su današnju oblast Crne Gore naseljavali Hrvati od dolaska Slavena pa sve do stvaranja države Nemanjića i da se država tih Hrvata zvala Crvena Hrvatska, znači potvrditi ono što o tome kaže Pop Dukljanin.

… Izvori ne spominju ni jednu drugu i drugačiju Hrvatsku osim Bijele, do Crvenu. Prema tome, ta druga Hrvatska koja nije bila Bijela, bila je Crvena Hrvatska u oblasti dukljanskoj, o kojoj govori Pop Dukljanin.

… Orbini (1601) je upotrebio ne samo Dukljaninov Ljetopis, nego i mnoge druge, kasnije izgubljene, izvore. On spominje »Dioclea che fu la metropoli della Croatia Rubea«. Razdiobu na Bijelu i Crvenu Hrvatsku (Croazija Alba, Croazija Rossa) čine i neki dubrovački pisci, kao n. pr. Luccari (j- 1615) i Resti ("f* 1735) i Italijan fla- vius Blondus oko 1450. To je dokaz, da je Dukljaninov izričaj Crvena Hrvatska bio uopće prihvaćen od kasnijih pisaca i analista kao istinit.

… Da li je Dukljanska oblast bila naseljena Hrvatima i da li se njihova država zvala Hrvatskom, o tome imademo dovoljno dokaza, koji potiču od savremenih pisaca, čijoj se objektivnosti ne samo ne može prigovoriti, nego se nije do danas ni prigovaralo.Tu dolaze u prvom redu grčki pisci, od kojih ćemo mi samo neke spomenuti, navodeći ukratko šta su oni rekli o narodu, koji je naseljavao Dukljansku oblast.

Kad se pažljivo čitaju spisi grčkih pisaca Skilicesa, Brieniosa i Choniatesa, postaje jasno da oni govore o jednom narodu u Duklji, koji je nosio hrvatsko ime, pa ne samo to nego govore i o njihovoj zemlji kao Hrvatskoj. Izvan svake je sumnje da bi ovi pisci mogli misliti na Bijelu Hrvatsku kad govore o Duklji, jer oni i pobliže određuju teritorij, na koji se odnosi njihovo pričanje.