Postoje osobe, grupe ili grupacije njih takvih kakvi jesu, u politici i van nje, koje zaslužuju da im se odgovori na neko grozno nepočinstvo koje su počinili na način koji oni jedIno razumiju, oštro, direktno, ne taktizirajući i nebirajući mnogo riječiupotrijebljene protiv njih.Takva potreba ponekad obuzme i oneuljudne, vaspitaneljude koji imaju istinski otpor prema takvom vidu obraćanja, pogotovo javnog.

Zato dragi Andrej,svi oni koji su režirali ovaj neviđeni bezobrazluk, i njihovi podržavaoci, spaljujućilutku s tvojim likom na karnevalu, među kojima, bez sumnje, ima mnogo onih tzv. došljaka u Herceg Novi, jedino što, u stvari mogu, dunuti ti,iz punih pluća,otpozadi! I to po više puta!

Kažem došljaka jer oni to uistinu jesu. Oni danas kreiraju životni ambijent u Herceg Novom, gradu koji više ne liči na sebe.Tako nam vraćaju što su bježeći od rata u svojoj zemlji pristigli ovamo kod nas da im spasimo živote. Bez imalo obzira, osjećanja poštovanja i zahvalnosti što smo ih udomili i pomogli im da žive udobnije i bolje od mnogih starosjedilaca, oće pa oće, navalili iz petnih žila, da nam ruše i državu. Gadluk koji nema moralnog pandana!

To što napraviše od jednog, otmjenog, gospodstvenog grada mirisnog od raznobojnih bašti kojima je iskićen, kojim se natapala i duša njegovih stanovnika, je za iskren, plač, prožet ridanjem. Isprimitizovati atmosferu u gradu koji im je živote spasio, potisnuti, pregaziti svu njegovu civilizacijsku i građansku superiornost je zlodjelo koje predstavlja duhovni genocid. Častan čovjek čitavog života pamti i najmanju uslugu koja mu je učinjena, a kamo li da zaboravi  dobročinstvo, života vrijedno, njegovog i njegove đece. Zaista, moraš biti neko bez i zrnca moralonog skrupula, bez i trunke časti u svom karakteru da to bagatelišeš. I još uz to, svojim ponašanjem i djelovanjem zagorčavaš život svojih spasilaca. To je, bez i najmanje dileme vrhunac ljudskog nemorala i beščašća.

Ne smatram potrebnim da ovđe, na ovom mjestu, govorim o Andreju Nikolaidisu, iz prostog razloga što o njemu govori sve ono što je napisao, kazao i učinio. Crna Gora je srećna i ponosna što je takav čovjek, nadmoćnog, profinjenog i lucidnog  duha, založio sebe u odbranu njene građanske, multikulturalne tradicije, njen ugledni stanovnik. S druge strane, treba reći da su svi ti promoteri velikosrpskog klerofašizma, ovim činom spalili sami sebe. Pokazali i onom najnaivnijem ko su, što su i na što sve mogu biti spremni.

Ovako skandalozan događaj morao bi naići na opštu osudu, naravno i iz vrha vlasti ove okupirane zemlje. A, oće li, pa znamo svi da neće sem, možda, onako uz put, reda radi, ako ih neki novinar upita što o tome misle. A morali bi biti svjesni ogromnog značaja koji bi energična reakcija svih relevantnih subjekata u ovoj zemlji značila gledano s moralnog i vaspitnog aspekta mladih generacija. Jer ako je cilj, u što se svakodnevno zaklinju, da smo namjerni  stvarati generacije koje će baštiniti evropske vrijednosti, a ne one sazdane na primitivizmu i teoriji krvi i tla, obaveza je da se ovakvi i slični vandalaski ispadi odlučno, snažno i bez zadrške osude. Kao dokaz da u ovoj zemlji takvim nepočinstvima nema mjesta.

Znam, ovo su puste želje dok nam god sudbinu kroje oni koji misle tuđom, ne svojom glavom.