Piše: Zoran Vulević

„Postojaće Crna Gora dok je Lovćena i Durmitora, dok je mora pod Barom i Kotorom,  dok je Sunca i dok je Grahovca!“ Ovaj svevremenski poklič besmrtnih liberala nikad ne treba smetnuti s uma. Pogotovo to ne smiju zaboraviti neprijatelji naše slobodarske države!

Slavimo Dan nezavisnosti, još jedan veliki Dan u nizu od 21. maja 2006. godine kada su građani Crne Gore izglasali njenu nezavisnost i tako ostvarili svoju neugaslu želju da budu svoji na svome! Da imaju svoju kuću i svoj dom, đe će oni odlučivati o svojoj sudbini. Taj slobodarski gen duboko usađen u biću svakog njenog građanina koji je želi viđeti kao nezavisnu i naprednu evropsku državu je prosto neuniištiv. Varaju se svi njeni neprijatelji da u tom smislu mogu nešto promijeniti. Može im se na kratko učiniti da će u tome uspjeti, ali neka znaju da njeno posrnuće može biti samo privremeno! Nažalost, svjedoci smo da se posljednjih godina žestoko nasrće na njenu slobodu, opet od njenih istih neprijatelja. Od onih koji nikada nijesu poštovali njenu hiljadugodišnju slobodarsku istoriju, niti priznavali njenu viševjekovnu autokefalnu crkvu. Poručujemo im na današnji, slavljenički dan, ne zanosite se, nećete uspjeti u svom naumu! Stihovi s početka ovog prigodnog teksta neka vam budu opomena! Nikada ovo parče slobodarske zemlje, naše Ljepotice, neće biti ničije sem njenih građana, onih koji je doživljavaju kako jedino i treba, kako je jedino pravedno, kao svoju i nezavisnu!

Zato znajte i dobro upamtite svi vi, njeni neprijatelji: „Postojaće Crna Gora dok je...“

Srećan ti praznik naša jedina domovino, naša dična Crna Goro! Ti ponosna zemljo kojoj ni velike svjetske sile koje su na nju nasrtale nijesu mogle ugasiti njen vječni plamen slobode. Upaljen od njenih epskih junaka tokom čitavog njenog milenijumskog trajanja.

Da je vječna naša voljena Crna Gora!