Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista

Sajma Feratović, prosvjetar, kulturolog i neumorni pregalac za identitet Bošnjaka, ističe se kao značajna ličnost u širim kulturološkim, identitetskim i obrazovnim krugovima. Njena predanost i angažman na polju prosvjete, kulture i promocije bošnjačkog identiteta čine je nezaobilaznom figurom u intelektualnom pejzažu. Kroz svoj rad u prosvjeti, Sajma Feratović pokazala je duboko razumijevanje važnosti obrazovanja kao temeljnog elementa razvoja društva. Njena predanost podizanju svijesti o važnosti znanja i obrazovanja, posebno u kontekstu očuvanja kulturne baštine Bošnjaka, čini je ključnim činiocem u procesu intelektualne afirmacije zajednice kojoj pripada. Kao kulturolog, Feratović je istraživala bogatu kulturnu tradiciju Bošnjaka, stavljajući naglasak na očuvanje jezika, književnosti i umjetnosti. Njena djela su istovremeno poziv na istraživanje sopstvenog identiteta, kao i razmišljanja o ulozi kulture u izgradnji povezanosti između pojedinca i zajednice. Kroz svoje analize i eseje, ona pruža uvid u kompleksnost bošnjačkog kulturnog nasljeđa, ističući njegovu važnost u širem kontekstu evropske kulturne baštine. U svom neumornom zalaganju za identitet Bošnjaka, Sajma Feratović ističe važnost očuvanja jezične, vjerske i kulturne autonomije. Njeno djelovanje ima duboke korijene u naporima da se očuva bogatstvo bošnjačke tradicije i da se pruži podrška mladim generacijama u izgradnji njihovog identiteta u suvremenom svijetu. Sajma Feratović se, bez sumnje, nameće kao inspiracija i uzor u naporima za očuvanjem kulturnog nasljeđa, promovisanje obrazovanja i jačanjem identiteta Bošnjaka. Njeno djelovanje predstavlja dragocjen doprinos ne samo bošnjačkoj zajednici, već i širem društvenom kontekstu, đe se prepoznaje vrijednost promovisanja kulturne različitosti i međusobnog poštovanja.

U zbirci “AŠIK NA MIZANU“, autorka otvara vrata u pet poetskih svjetova, pet paralelnih stvarnosti koje zajedno tvore jedinstvenu lirsku panoramu. Ovi poetski ciklusi – Ašik, Kurban, Decembar, Jetim i Krug – predstavljaju ne samo različite tematske linije već i evolutivni put autorkine poetske svijesti. U ovom eseju, istražujemo ne samo pojedinačne cikluse već i tkivo koje povezuje njihove poetske niti. Ašik, prvi od pet ciklusa, donosi nam čežnju, ljubav i duhovnu potragu. Ašikova poezija često pulsira od emocija, izražavajući ljubavnu čežnju i istražujući dubine ljudskog srca. Tu je energija strasti i inspiracije koja postavlja temelje za ostatak zbirke. Kurban, drugi ciklus, uvodi nas u svijet žrtvovanja i transcendencije. Kroz snažne metafore i simbole, autorka ovdje istražuje dubinu odricanja, postizanja smisla kroz žrtvu, i povezanost sa višim duhovnim dimenzijama. Decembar, treći ciklus, predstavlja melanholiju i introspekciju. Autorka koristi ovaj period godine kao metaforu za hladnoću i tišinu, istražujući unutarnje pejzaže duše i suočavanje sa sopstvenim demonima. Jetim, četvrti ciklus, tka priču o gubitku, tugovanju i osami. Ovdje se autorka dotiče tema koje se tiču ljudske patnje i traganja za izlazom iz tamnica bola. Jetimski stihovi postaju jecaj duše koja se suočava sa nepravdom sudbine. Krug, posljednji ciklus, zatvara ovu poetsku sagu. Kroz simbol kruga, autorka povezuje sve ove tematske niti u beskonačni tok života, smrti, ponovnog rođenja i vječnog kruženja postojanja. Pjesma Visitor iz prvog ciklusa Ašik

U pjesmi Visitor autorka navodi:

(odlomak)

Jeli tvoja visina varka?

Jeli tvoja boja iluzija?

Jeli tvoj tihi tutanj vjetra smiraj?

Ili si ti samo pritajeni ašk

Ašk što dostojanstveno stoji,

Onaj koji ašiklijsku pjesmu pjeva.

Onaj što ašk nemirima toli.

Pjesma Visitor iz prvog ciklusa Ašik zbirke “AŠK NA MIZANU“ nosi u sebi duboka pitanja o suštini ljubavi, dostojanstvu, i univerzalnom ašku koji prožima ljudsko srce. Ovaj stih izražava poetičnu sumnju i istraživanje prirode ljubavi, postavljajući pitanja koja sežu do same srži emotivnog iskustva. “Jeli tvoja visina varka?“ – Pitanje o visini može se tumačiti kao metafora za uzvišenost ili veličinu ljubavi. Autor postavlja pitanje da li je ta visina, ta veličina, iluzija ili stvarnost, sugerišući možda da ljubav može biti obmanjujuća ili neuhvatljiva. “Jeli tvoja boja iluzija? “ – Pitanje o boji može ukazivati na raznolikost ljubavi i emocionalnih nijansi. Boja može predstavljati različite aspekte ljubavi, a postavljanje pitanja o iluzornosti boje sugeriše da ljubav može biti više od spoljnog sjaja, dublja nego što se može percipirati na prvi pogled. “Jeli tvoj tihi tutanj vjetra smiraj? “ – Ovdje se autor poigrava sa zvukom vjetra kao metaforom za prolaznost ili kraj. Pitanje sugeriše da li je ono što čujemo kao tihi tutanj, zapravo, kraj ljubavi ili samo njezino smirivanje, njezin privremeni odmor. “Ili si ti samo pritajeni ašk? “ – Ovo pitanje postavlja temeljnu ideju o ašku kao skrivenoj, pritajenoj sili koja može prožimati ljubav i dati joj posebnu snagu. Pitanje postavlja ašk kao ključnu komponentu ljubavi, možda sugerišući da ljubav ima svoju suštinsku, ašiklijsku dimenziju. “Ašk što dostojanstveno stoji, Onaj koji ašiklijsku pjesmu pjeva, Onaj što ašk nemirima toli. “ – Ovi stihovi dodatno razvijaju karakter aška kao nečega što stoji dostojanstveno i ima moć izražavanja kroz pjesmu. Ašk postaje simbol univerzalne ljubavi koja se suočava sa nemirima, ali istovremeno nosi svoju posebnu snagu i ljepotu. Stihovi iz pjesme “Visitor“ odražavaju poetičnu dubinu i kompleksnost koja karakteriše cijelu zbirku “AŠK NA MIZANU“. Ljubav se ovdje ispituje kroz pitanja koja ostavljaju prostor za introspekciju i razmišljanje o dubljim dimenzijama emotivnog iskustva.

Iz drugog ciklusa “Kurban“ u istoimenoj pjesmi autorka navodi:

 Kurban

(odlomak)

I sada ovdje

dok slušam tišinu

mislim o žrtvi.

želim biti kurban,

našega treptaja,

kurban naše zaljubljenosti,

žrtva našoj nerođenoj djeci,

žrtva našeg životnog puta,

U esejističkom pristupu drugom ciklusu, “Kurban“, posebno u pjesmi istog imena, autorka duboko zaranja u emocionalni pejzaž ljubavi i žrtve. U stihu “I sada ovdje dok slušam tišinu, mislim o žrtvi“, jezik odmah postavlja ton dubokog emotivnog promišljanja. Riječi poput “žrtva“ i “kurban“ nose težinu dubokih životnih iskustava. “Slušam tišinu“ sugeriše unutrašnje promišljanje, dok riječ “žrtva“ stvara sliku odricanja iz ljubavi. U metafori treptaja srca, autorka uvodi sliku intimnosti i emotivne povezanosti. Želja da bude “kurban našega treptaja“ dodatno naglašava duhovnu dimenziju ljubavi, postavljajući je kao nešto sveto i neobjašnjivo. Pjesma se dalje razvija s izrazom “kurban naše zaljubljenosti.“ Ovdje, ljubav postaje nešto vrijedno odricanja i posvećenja. Pojačava se osjećaj emotivne predanosti, istražujući dubine ljudskih odnosa. Autorka proširuje koncept žrtve na nerođenu djecu, što dodaje složenost emotivnom iskustvu. Spremnost na žrtvu za budućnost i stvaranje duboko povezuje ljubav sa prošlim, sadašnjim i budućim. Kroz izraz “žrtva našeg životnog puta“, autorka predstavlja život kao putovanje koje zahtijeva odricanje. Ova misao povezuje ljubav sa univerzalnim iskustvom života, postavljajući je kao ključnu komponentu ljudskog postojanja. U cijelosti, pjesma “Kurban“ iz ciklusa “Kurban“ unosi snažnu poruku o želji za žrtvovanjem u ljubavi, istražujući dubine odricanja i predanja. Jezička snaga, metafore i emocionalna dubina čine ovu pjesmu značajnim dijelom zbirke, koja se bavi temama ljubavi kroz prizmu univerzalnih ljudskih iskustava. “AŠK NA MIZANU“ postaje tako lirski mozaik emocija, introspekcije i dubokog razumijevanja ljubavi kao univerzalnog fenomena.

Zbirka “AŠK NA MIZANU“ predstavlja ne samo poetsko putovanje kroz različite cikluse već i duboki dijalog sa ljudskim iskustvom, ističući važnost očuvanja autentičnog bosanskog jezika i kulture Bošnjaka. Autorka, kroz svoje stihove, postavlja most između univerzalnih tema ljudske egzistencije i specifičnosti bogatstva bosanskog kulturnog nasljeđa. U svojoj lirskoj rapsodiji, autorka nije samo pjesnikinja već i čuvar jezičke i kulturne baštine Bošnjaka. Svaki stih, svaka riječ, postaje oda bosanskom identitetu, podsjećajući čitaoca na duboke korijene i bogatstvo jezika koji odražava duh Bošnjaka. Ciklus Ašik postavlja ljubav, čežnju i duhovnu potragu kao centralne teme, izražavajući ih kroz autentične bosanske izraze i fraze. Ovaj ciklus postaje ne samo poetski izraz već i čuvar jezičke tradicije, priča koja prenosi viševjekovnu baštinu kroz suptilnost jezika. U ciklusu Kurban, autorka ne samo što istražuje temu žrtve u ljubavi, već kroz jezične izraze i simbole obogaćuje svoje pjesničk izražavanje. Koristeći autentične bosanske riječi, pjesnikinja stvara most između prošlosti i sadašnjosti, odajući počast jeziku koji je odjekivao kroz vjekove. Decembar, Jetim i Krug dodatno proširuju ovu jezičku paletu, ukazujući na bogatstvo bosanskog jezika u izražavanju različitih emocija i filozofskih promišljanja. Autorka ne samo da piše poeziju već gradi most između generacija, prenoseći ljepotu bosanskog jezika na nove naraštaje. Sveukupno gledano, zbirka “AŠK NA MIZANU“ ne samo da poziva na duboko promišljanje o univerzalnim temama, već i naglašava nužnost očuvanja autentičnog bosanskog jezika. Kroz poetske slike i lirsku snalažljivost, autorka postiže više od puke rime; ona stvara most između riječi i duše Bošnjaka, podsjećajući nas na važnost čuvanja jezičkog nasljeđa koje oblikuje identitet jednog naroda. “AŠK NA MIZANU“ nije samo zbirka poezije; to je glas koji poziva na očuvanje, poštovanje i ljubav prema bogatstvu bosanskog jezika i kulture.

Sajma Feratović, svojom predanošću, stručnošću i posvećenošću, izdvaja se kao jedna od liderskih figura plavsko-gusinjskog kraja. Njeno djelovanje postaje nezaobilazno u oblastima prosvjete, kulture i identiteta Bošnjaka, što je doprinijelo jačanju zajednice i promovisanju njenog bogatog kulturnog nasljeđa. Njena posvećenost očuvanju identiteta Bošnjaka postavlja je u ulogu lidera koji ne samo da donosi promjene u sadašnjosti već i gradi most prema budućnosti. Kroz njen rad, lokalno stanovništvo dobiva inspiraciju za aktivno učestvovanje u očuvanju svoje kulturne i jezičke baštine, čime se čvrsto utemeljuje temelj lokalnog identiteta. Uzimanjem odgovornosti za obrazovanje, kulturu i identitet, Sajma Feratović postaje ne samo vođa u svojoj zajednici već i uzor drugima. Njen doprinos postaje sinonim za ljubav prema vlastitoj kulturi, obrazovanju i zajednici, što rezultira jačim i ujedinjenim plavsko-gusinjskim krajem. Njen doprinos ne samo da oblikuje sadašnjost već i gradi most prema svijetloj budućnosti ovog izuzetnog kraja.