Za Antenu M piše: Adnan Čirgić

Taman insan pomisli da će se Ervinov ridžal, po nalogu pameti kad već neće po nalogu obraza, pokriti ušima i ućutati - da javnost ne svjedoči o javnoj sramoti Ibrahimovićeve partije upregnute u ostvarenje ciljeva Srpskoga sveta, a njemu se sviđelo pa traži još. U nemogućnosti da se izmjesti iz perspektive ograničene sopstvenim interesima naš koalicioni partner DF-a hesapi da se bez interesa ništa ne radi, pa onaj ko njih napada čini to za dobru nadnicu.

Tako se Ćoroviću priviđaju čifčije, begovi, begovat i sl. Vrhunac groteske je što bi Ibrahimovićev ridžal da drži predike o slobodi, pa mene s pozicije bega naziva čifčijom. Ne znam odista je li Ćorović iz begovske familije, ali - sudeći po tome da za njega biti slobodan znači biti uz korito vlasti - lako bi moglo biti da je i begovskoga porijekla.

Za razliku od njega, u mojoj famelji nije bilo ni begova ni čifčija niti su se priklanjali koritu. Zato su valjda - da ne svjedoče tuđoj sramoti - Podgoricu napuštili nakon Berlinskoga kongresa, a vratili se u nju nakon oslobođenja kojemu su - svi odreda, od najmlađega do najstarijega - dali svoj doprinos.

Neki su od njih i u toj oslobođenoj zemlji stekli dug staž političkih zatvorenika zbog nepristajanja na poltroneriju vlasti kakvu gaji Bošnjačka stranka. Očita je razlika u mome poimanju slobode i slobode koju nam nameću Ibrahimovićevi poklisari ispod Amfilohijeva spomenika.

Premda bi Ćorović htio preusmjeriti tok rasprave svojim fb traktatom o slobodi, čifčijama i begovima, vrnimo se ipak na suštinu stvari. A suština je u tome da Bošnjačku stranku uoči podgoričkih izbora žulja javno izrečena istina o kolaboraciji te partije s velikosrpskim strankama na vlasti u Crnoj Gori.

Dok beskrupulozno tvrde kako se nepokolebljivo drže evroatlantske politike, kako se zalažu za građansku Crnu Goru, oni zapravo drže koalicionu svijeću Vučićevim namjesnicima koji građansku državu pretvaraju u državu narodâ, što je samo međufaza u procesu stvaranja srpske države Crne Gore u kojoj će svi narodi osim srpskoga biti narodi drugoga reda.

Spomenik je takve Crne Gore upravo spomenik Amfilohiju Radoviću koji će podići Vlada Crne Gore čiji je potpredśednik ujedno predśednik Bošnjačke stranke. Ako je za tu ulogu razgradnje Crne Gore kao građanskoga društva, koje je - za razliku od BiH - nemoguće etnofederalizovati uspio Ervin Ibrahimović obezbijediti i pozdrave i čestitke iz BiH, to i dalje ne znači da to što radi nije usmjereno protiv interesa onih koje lažno predstavlja, kao što je uostalom usmjereno protiv interesa svih nesrba u Crnoj Gori.

Ako Crnom Gorom danas vlada, a vlada, četnički vojvoda Andrija Mandić kao instrument Aleksandra Vučića, što je onda drugo Bošnjačka stranka (koja s njime dijeli vlast) do četnički kolaboracionist? Što je Ibrahimovićeva preklanjska izjava da se neće spoticati preko Srebrenice radi ulaska u veleizdajničku Abazovićevu Vladu osim jasno iskazana spremnost na kolaboraciju s dušmanima onih koje tobože predstavljaju? Što je ostanak u Vladi Bošnjačke stranke nakon potpisivanja tzv.   

Temeljnoga ugovora sa SPC drugo do saučesništvo u zabijanju noža ne u leđa no u srce građanske Crne Gore? Što je izlazak sa śednice Vlade dok se usvaja odluka o dizanju spomenika Amfilohiju umjesto napuštanja takve anti-NATO, anti-EU, anti-CG, anti-islamske Vlade drugo do izraz preispoljnoga licemjerstva Bošnjačke stranke?

Neka o tome Ibrahimovićevi poklisari ne polemišu sa mnom no s onim čije su riječi: "Bolnu patnju navijesti licemjerima" jer "licemjeri će na samom dnu džehennema biti i ti im nećeš zaštitnika naći".

O nivou licemjerstva Bošnjačke stranke ništa bolje ne svjedoči od činjenice da Bošnjačku stranku promovišu one iste strukture koje Nermina Abdića optužuju za islamizaciju Podgorice.

To licemjerstvo, uostalom, svjedoči i ova nesuvisla prostota što je u umišljaju da je beg pomislila da joj niko neće prepoznat rizu Vičićeva izmećara.