Ništa od ponovnog približavanja Milojka Spajića i Jakova Milatovića. Naprotiv. Udaljeniji su nego ikad. Potvrdilo je to i neodržavanje za danas zakazane sjednice Savjeta za odbranu i bezbjednost. Predsjednik države nije pozvao ministra odbrane, na šta ima pravo, a onda je predsjednik Vlade rekao da onda neće ni on doći.

Današnji događaj, stavovi iznijeti ovih dana i sve ono što se događalo u protekle dvije sedmice na planu evropskih integracija potvrda je da je širenje optimizma u približavanje nekadašnjih bliskih saradnika i partijskih drugova bilo naivna iluzija.

Potreba saradnje za uspješan završetak puta u EU

Potezi kojima se pozivalo na saradnju povučeni su. Počelo je prošlog mjeseca kada se moralo nešto konkretno učiniti pred decembarsku međuvladinu konferenciju s EU na kojoj postoji šansa da Crna Gora zatvori možda čak četiri pregovaračka poglavlja.

Predsjednik Vlade je u više navrata isticao potrebu političkog konsenzusa na polju evropskih integracija, ali konkretnih poteza, akata Vlade nije bilo. S druge strane predsjednik države je 28. novembra ocijenio da je Crna Gora pred „jednim od najvažnijih izazova u istoriji“ i da zbog uspješnog završetka procesa integracije u EU poziva „sve političke i društvene aktere“ na „dogovor oko ključnih principa državne politike, koji će se temeljiti na saradnji i sinhronizovanom djelovanju u narednom periodu – posebno između predsjednika države i predsjednika Vlade. Mediji su tih dana intenzivno brujali da Brisel gura Jakova Milatovića i Milojka Spajića u blisku saradnju i to ne samo u procesu integracije u EU. Nije tajna da bi više zapadnih centara moći najradije nekako da očuvaju sadašnju vladajuću koaliciju. Međutim, predsjednik Vlade je odgovorio istog dana da se presjednik države ništa ne pita u procesu integracija, i da je sve na Vladi. Predsjednik države je reagovao stavom da nije on taj „koji usporava evropski put države već bi odgovornost za to trebalo da preispitaju oni koji u kontinuitetu netransparentno donose zakone, nastavljaju loše prakse iz prošlosti i urušavaju odnose Crne Gore sa susjedima, što već proizvodi brojne negativne posljedice“.

Nastavio je svako po svome. Vlada je na 60.sjednici, održanoj 5. decembra usvojila „Platformu Barometar 26“, dugo najavljivanu kao strateški dokument, ključan za uspješan završetak evropske integracije.

Vlada navodi da je za uspjeh na evropskom planu neophodno: ispunjavati-obaveze evropske reformske agende; da postoji „transparentnost i javna odgovornost“, „fokus na državno jedinstvo, poseban tretman polarizujućih pitanja“ te „dobrosusjedski odnosi i odnosi sa državama članicama EU“.

Dokument zamišljen kao neka vrsta ugovora na čije bi se poštovanje političke stranke obavezale potpisom, ispao je mrtvorođenče. I prije nego što je objavljen već je bilo jasno, a zatim je i izjavama potvrđeno, da ni sve partije vladajuće koalicije nijesu spremne da stave potpis na dokument. Opozicija je dokument ocijenila kao Spajićev pokušaj političkog preživljavanja, a analitičari su masakrirali akt kao nepripremljeni skup lijepih želja.

Jedan u klin drugi u ploču

Od tada su Jakov Milatović i Milojko Spajić nastavili svaki svojim putem, udaljavajući se maksimalnoo. Predsjednik države je iskoristio nekoliko prilika da gura evropske teme i da pegla štetu nastalu Rezolucijom o Jasenovcu i izjavama i potezima predsjednika Skupštine. „Čak i kada bismo mogli birati drugačije, nikada ne bismo pronašli bolje susjede od onih koji nesebično podržavaju naš evropski put — put koji ne bi bio moguć bez njih. Posebno priznanje ide Hrvatskoj i Sloveniji za njihove napore — kako političke, tako i tehničke — u našem procesu integracije u EU“, kazao je predsjednik države u ponedjeljak uveče na Cetinju gdje je priredio večeru za ambasadore akreditovane u Crnoj Gori. Saopšteno je da je predsjednik države pozvao, pored diplomata, i „predstavnike državnih i opštinskih institucija, medija, nevladinog sektora i međunarodnih organizacija, čiji je doprinos ostvarivanju evropskog sna naše zemlje, kao i svih drugih važnih spoljnopolitičkih ciljeva, na našem putu demokratskog razvoja, neizmjeran i dragocjen“.

Za to vrijeme od predsjednika Vlade ni glasa na temu koja bi trebalo da je najvažnija. Nema značajnih sadržaja o ovome ni u objavama ministarstava evropskih i vanjskih poslova.

Na trećoj strani predsjednik Skupštine gura svoju agendu. Nema dana a da u nekom mediju ne osvane najava nove provokacije radikalne srpske opcije.

Mogući epilog

Jakov Milatović pokazuje državničku ozbiljnost i pokušava da drži temu aktuelnom. Ali on nema poluge moći da gura proces. S druge strane Vlada, koja tu moć ima, ne čini dovoljno na tome da uspješan završetak procesa evropske integracije doista učini prioritetom. Analitičari s pravom kritikuju inicijativu, čiji je za sada jedini dio neinventivni i nemobilišući suvoparni dokument „Platforma Barometar 26“, kao nepripremljenu.

Ova Vlada Crne Gore nije formirana da bi završila proces evropske integracije Crne Gore. O otme oni pričaju, ali je to prazni PR. Ona je formirana kao truli kompromis i ona, ovakva kakva je nije kadra, uprkos snažnoj podršci u parlamentu, da uspješno završi proces pregovora. Ne kažem da ona to ne želi. Vjerovatno veći njen dio želi. Ona to jednostavno nije u stanju. Ovo nije stav. Ovo je konstatacija stanja, ovo je saldo, ovo je opis onoga što svakodnevno gledamo.

Vlada pokazuje da nije u stanju da iznjedri smislenu aktivnost koja bi predstavljala makar početak mobilizacije cijelog društva na akciju. Kabinet kompromisa, čija je najbolja slika činjenica da je u njega naguramo trideset i kusur članova, prosto ne može po defaultu biti ni efikasan ni jedinstven, a pogotovo ne vizionarski. Ne treba to očekivati ni od premijera baždarenog kao berzanskog trgovca koji svijet oko sebe posmatra kroz value for money, uključuje se na buy signal, a uspješnost mjeri pravovremenim uvaljivanjem nekog swopa i dobrim obračunom free floata. Dokument „Barometar 26“ je maksimum ove vlade i ovog premijera.

Četiri su puta moguća, kazao je predsjednik države 5. decembra u Briselu, istog dana kada je premijer predstavljao „Platformu Barometar 26“. Prvi – CG ne napreduje, EU je ne prihvata. Drugi – CG napreduje, ali je EU ne prihvata. Treći – CG ne napreduje, ali je EU uvlači u članstvo. I četvrti – CG napreduje EU je prihvata. Samo je četvrti win-win. Treći scenario, u kojem nas EU uvlači u članstvo, a mi na tome ne radimo dovoljno izgleda najvjerovatniji. Jakov Milatović je u Briselu upozorio da je „dugoročno gledano, ovo scenario u kojem gube i država i EU, i koji nije održiv, jer se ne daje prioritet vrijednostima poput vladavine prava i efikasnog upravljanja“.

Ali s ovakvom vlašću ni treći scenario – onaj u kojem nas EU uvlači u članstvo uprkos nama – nije izvjestan. Niko ne može da zamijeni Vladu u ovom procesu. Saradnja Jakova Milatovića i Milojka Spajića nije važna samo kao saradnja njih dvojice sama po sebi. Ona bi bila pokazatelj sposobnosti da se lični, partijski, ideološki ili bilo kakvi drugi partikularni interesi stave po strani zarad javnog interesa, interesa države. Toga nema.

S. Kusovac   - standard