Demokratija se zasniva na ideji otvorenoga društva, koje se integriše preko raznih političkih ideja, dok populizam funkcioniše u okvirima zatvorenog i homogenog kolektivnog jedinstva, prodajući demagošku matricu o navodnoj jedinstvenoj narodnoj volji, odnosno, „naaaarodnoj volji“. Pritom se često bježi od toga da se ta „naaarodna volja“ provjeri.

Načelo „rule of law“ je prije svega sredstvo za ograničavanje državne moći i garant individualnih ljudskih i građanskih prava. Odavno je liberalna tradicija Džona Stjuarta Mila i Aleksisa de Tokvila ukazivala na tu ulogu zakona i poštovanja prava u zaštiti sloboda, kao i da načelo većine u sebi ponekad može imati za posljedicu tiraniju. Upravo svjedočimo da ono što se događa u Crnoj Gori i Srbiji predstavlja upravo to naličje demokratije, u kojoj se sprovodi teror većine sa potonjih izbora, upitne legalnosti i legitimnosti, iako postaje sve očiglednije da ni jedna ni druga vlast trenutno nemaju legitimetet.

Premijer šibicar

Populizam ugrožava demokratiju u njenoj samoj srži i razara njene osnove. Pobjedom Donalda Trampa na izborima u Americi populizam, šarlatanstvo i prevarantstvo su dobili novi impuls, iako se demokratska društva u Evropi već duže vrijeme suočavaju sa ovom pošasti naličja demokratije. Kad pogledamo ko se sve radovao pobjedi Trampa, jasno nam je da se radi o najvećem udaru na principe demokratije u aktuelnom stoljeću. Tu su u prvom redu autokratski lideri, demagoški populisti, ekstremni desni bašibozuk i šovinisti i fašisti raznih fela. Jednom riječju, evropski i svjetski politički treš. Dirljivo je kako Predrag Danilović vjeruje budalastim podacima koje iznosi Tramp o vlasti u vrijeme Bajdena i tome kako su ljudi sa 360 godina primali socijalnu pomoć.

Ne čudi ni to što se aktuelni premijer Crne Gore često poziva na Trampa kad pokušava da šibicari neku prodaju magle građanima Crne Gore. Jasno je da se ekonomija Crne Gore od promjene vlasti 2020. godine zasniva na klasičnim populističkim marifetlucima i da nijedan ekonomski parametar nije zasnovan na realnom rastu društvenog bogatstva, novostvorenoj vrijednosti, već isključivo na monetarnim manipulacijama, zaduživanju i rekordnoj inflaciji. Pred svake izbore slušamo epp o straobalnim uspjesima i milijardama budućih investicija. Počev od onih milijardi iz Japana i National Panasonica, koji jedva čeka da napravi fabriku u Crnoj Gori, ili onih pola milijardi ulaganja u Pljevlja.

Uz nezaobilazno fakinsko ponašanje za govornicom u Skupštini, premijer nam je objasnio da je potpisan epohalni državni sporazum sa UAE (Ujedinjeni Arapski Emirati), kojim UAE garantuju za projekte koje će navodno raditi Mohamed Alabar u Crnoj Gori. Kao starom spoljnotrgovincu, koji je bio svjedok stotinama potpisanih sporazuma, memoranduma, protokola od kojih nije bilo ništa, vrlo dobro znam da taj međudržavni ugovor ne garantuje nikakvo ulaganje. Međudržavni trgovinski ugovori uvijek se bave zaštitom sopstvenih firmi i zaposlenih u njima na teritoriji na kojima posluju izvan svoje zemlje. Niti države u biznisu mogu odlučivati o ulaganjima privatnih privrednih subjekata.O tome odlučuje njihov interes. U tom smislu je smiješno mahanje premijera da je njegova zasluga što je u pravnim sporovima subjekat privatna firma, a ne UAE. Pa to su notorne stvari u biznisu i nema veze sa zaslugama Spajića.

Smiješan je taj Spajićev populizam pred izbore, mahanje Trampom i kako Tramp izgibe da potpiše isti ugovor sa UAE i Mohamed Alabarom i njegovom firmom Imar Propertis sa ulaganjima hiljada milijardi. Koliko znam kapital Imar Propertis je procjenjen na cca 31 milijardu USD. Dok je njegova druga firma, Igl Hils, na našim prostorima najpoznatija po projektu „Beograd na vodi“, ružnoj spavaonici u najelitnijem dijelu Beograda, u basenu rijeke Save.

IGL HILS ULOŽIO SAMO PAR STOTINA MILIONA USD: Beograd na vodi

IGL HILS ULOŽIO SAMO PAR STOTINA MILIONA USD: Beograd na vodi(Photo: N1)

Beograđani dobro znaju o kakvom biznisu se radi. Grad je uložio ogromna sredstva u infrastrukturu, a planira se i enormno zaduženje za izgradnju metro linije koja će prolaziti kroz „Beograd na vodi“, kako bi se podigla atraktivnost i prodali još neprodati brojni stanovi. Igl Hils je uložio samo par stotina miliona USD, pa je prodajom gotovih, preskupih stanova obezbjeđivao nova sredstva za dalju izgradnju. Svojevremeno sam pisao da bi i moja rahmetli baba, da je živa, dobila od svake banke tih par stotina milona USD da joj neko pokloni takvu atraktivnu lokaciju i na isti način izgradila to izvikano naselje – spavaonicu kao Igl Hils. Kao da vam neko da u Njegoševom parku u Podgorici da zidate stambene zgrade. To je uobičajena praksa za Vučićev režim, kada država obezbjeđuje svojim sredstvima uslove da privatni kapital uzima ogromne profite. Zato se po Srbiji masovno „pumpa“.

Prljava kampanja

Ako misli Spajić da će mu Igl Hils raditi infrastrukturu i aerodrom za čarter letove na Velikoj Plaži, grdno se zeznuo. Moraće Crna Gora dobrano da odriješi kesu da bi Mohamed mogao da gradi i ubira profit. Drugo, investicije, govorim iz iskustva, nije nešto što se završava u godinu – dvije, to traje i traje. Tako da mu te pjesmice pred izbore u Nikšiću neće mnogo pomoći, dok zadužuje Crnu Goru za novu milijardu i kusur. Treće, ko je radio sa arapskim zemljama zna da su u tom svijetu provizije uobičajena stvar, vizavi Spajićeve priče o tome da nema korupcije. Svjestan da novo zaduženje govori više od riječi, Spajić je krenuo sa pokvarenom pločom o „zlu“ koje je radio DPS, kao jedinim „argumentom“. Da ga podśetim da je u vrijeme DPS-a bilo preko 11 milijardi eura grinfild stranih investicija. Plus autoput.

AKO MISLI SPAJIĆ DA ĆE MU IGL HILS RADITI INFRASTRUKTURU I AERODROM GRDNO SE ZEZNUO: Velika plaža

AKO MISLI SPAJIĆ DA ĆE MU IGL HILS RADITI INFRASTRUKTURU I AERODROM GRDNO SE ZEZNUO: Velika plaža(Photo: UGC)

Nepostojanje bilo kakvog realnog ekonomskog uspjeha postojeće vlasti razlog je i za anketni odbor koji je formirala vlast za istraživanje tobožnjih političkih ubistava. Jedino političko ubistvo je ono što oni rade Crnoj Gori! U normalnom svijetu anketni odbor je instrument opozicije, jer vlasti imaju mogućnost preko institucija da istraže sve što ih interesuje. Nema potrebe za anketnim odborima, za razliku od opozicije. Jasno je da je sve to u funkciji izbora u Nikšiću. Kad nemaš čime da se pohvališ – (lažno) ocrni protivnika.

U populističkim, nedemokratskim režimima, u kojima vlada teror većine umjesto zakoni, mediji se pretvaraju u propagandno sredstvo. Tako je Javni servis Crne Gore ušao u prljavu kampanju prema opoziciji pred izbore u Nikšiću. U tu svrhu su doveli provjerene mrzitelje sadašnje opozicije u liku Vanje Ćalović i sličnih. Zanimljivo je sa kojom lakoćom Vanja Ćalović govori o stvarima u kojima je totalni laik, bez formalnog obrazovanja i bez praktičnog iskustva, koje je neophodno da bi se neko bavio onim čime se ona često bavi. Još pamtim njenu izjavu da je sigurna da će nekadašnji ministar finansija, Milojko Spajić, odgovorno trošiti novac od prodaje državnih obveznica krajem 2020, iako svakom sa zrnom soli ta prodaja debelo smrdi na korupciju. Em što je urađena kršeći bar nekoliko zakona i odluku Skupštine o budžetskim limitima. Ali Vanja je ta koja odlučuje kome se može vjerovati, a ko je bezrezervno lopov.

„Nikada se nije posumnjalo da su istina i politika u prilično lošim međusobnim odnosima i, koliko je meni poznato, nikada se istinoljublje nije ubrajalo u političke vrline... Da li je prava suština istine u njenoj nemoći, a prava suština moći u podmuklosti?“ (Hana Arent „Istina i politika“). Kao da je Hana slušala crnogorskog premijera na premijerskom satu, koji bez pardona ubroji u zaduženje države prije promjene vlasti 2020. godine i kredit kojim je, prodajom državnih obveznica, on zadužio Crnu Goru nepunu milijardu sa kamatama. Bez trunke stida reče da je bilo zaduženje 105% BDP i da je on „maestralno“ smanjio taj procenat, vraćajući u narednoj godini dospjelo zaduženje od 350 miliona eura od para kojima je on dodatno zadužio Crnu Goru? To se ne može drukčije nazvati, g-đo Arent, nego podmuklost.

Takođe, premijer optuži „nekadašnju vlast“ da se zaduživala za tekuću potrošnju. Kao i skoro sve izjave Spajića, ni u ovoj nema mnogo istine. Makar kad je u pitanju regionalni vodovod i autoput. Mada znam da i to nije sve. Ali, zato, zahvaljujući Milojku Spajiću kao ministru finansija i predśedniku vlade, pomenutom prodajom obveznica 2020. godine u iznosu 750 miliona eura sa kamatom 2,9%, sa aktuelnom prodajom obveznica u vrijednosti 850 miliona eura po kamatnoj stopi od 5,125% i 750 miliona eura s kamatom od 5,8% u 2024. godini, Crna Gora se dodatno zadužila preko tri milijarde i dvjesta miliona sa kamatama. Ako bi vjerovali Milojku Spajiću, što je izuzetno teško, da je vraćeno dvije milijarde duga iz vremena DPS-a, ispada da je Mickey dodatno zadužio Crnu Goru poprilično preko toga, a da nijedan projekat nemamo. Oprostite mi što ne vjerujem da je dvije milijarde eura iz vremena DPS-a dospjelo na naplatu od 31. 10. 2023. godine, kada je formirana njegova vlada.

Bilo bi fer da Ministarstvo finansija izađe sa tabelom dinamike zaduženja i vraćanja zatečenih kredita po datumima, sa strukturom o kojim kreditima se radi, kao i kako su i na što trošena inozaduženja. Ali pod krivičnom odgovornošću da su podaci tačni! Da jednom stavimo tačku na taj šibicarski PR, jer ko bi normalan vjerovao njemu i njegovoj vladi na časnu riječ.