Goran Sekulović
Pavle Đurišić kao Njegoš: ‘’svaka mu je sveta’’!?
Crna Gora je na udaru sa svih strana. Nacionalna crnogorska Crna Gora, građanska Crna Gora pa samim tim i srpska, hrvatska, bošnjačka, muslimanska…, suverena država Crna Gora, nezavisna, međunarodno priznata, članica NATO saveza i kandidat za članstvo u EU. Sva ta i takva Crna Gora je na udaru od klerofašista i velikosrpskih nacionalista, šovinista, imperijalista, asimilatora i negatora svega što je crnogorsko – i crnogorskog jezika i crnogorske kulture i crnogorske istorije i crnogorske nacije i istorijski dokazane i egzistentne autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve… – i što je istinska Crna Gora.
‘’Teorijska’’ i ‘’istorijska’’, ‘’naučna’’ i ‘’civilizacijska’’ osnova svih ovih bjesomučnih i dalekosežno strateški planiranih i izvođenih napada je revizija i falsifikovanje, krivotvorenje i lažiranje/spinovanje istorije, kako one najstarije tako i ove najnovije. U ovu prljavu, mučnu, bezobzirnu, mržnjom i zlom natopljenu kampanju (Njegoš: ‘’Strašilo je slušat što se radi!”), uključene su brojne institucije, političke stranke, nevladine organizacije, kulturna udruženja i savezi, mediji, a na vrhu svega kako i treba stoji dakako Srpska pravoslavna crkva iliti Crkva (države) Srbije, neprikosnoveni i jedini suvereni nosilac vlasti u današnjoj Crnoj Gori. Crkva koja je suštinski politička stranka i koja već decenijama priprema, vidimo vrlo uspješno!, sadašnje prilike u našoj zemlji. Nikada Crna Gora od kada je od 1918.g., odnosno od 1920.g. u vjerskoj/duhovnoj vlasti Srpske crkve, nije na čitavoj svojoj teritoriji bila u jurisdikciji aktuelne Mitropolije crnogorsko-primorske, već je dijelove njene teritorije ‘’baštinila’’ naravno ista ta Srpska crkva ali u okviru drugih svojih eparhija – Mileševske iz Prijepolja na śeveru i Zahumske iz Trebinja na zapadu. Tako da ovo što smo dobili ‘’i drugog mitropolita’’, u suštini ništa ne mijenja što se tiče stvarnog položaja Crne Gore u okviru Srpske crkve iliti ‘’srpskog sveta’’ čiji je ona glavni promotor, duhovni i ‘’državni’’ okvir. Po tome kakav je danas položaj i status Srpske crkve u Crnoj Gori, vidimo i koliko je naša zemlja u raljama ‘’srpskog sveta’’. Bogami, i te kako, odnosno vrlo obilato!?
Sve se ovo moglo pratiti i za vrijeme vlasti DPS-a, ali je bilo bezizgledno i govoriti i pisati o tome, jer je bivša vlast a sadašnja opozicija ne samo u vjerskoj sferi (koja joj je na kraju neposredno i došla ‘’glave’’!, tj. vlasti, što je i najmanji problem, ali je uz to doveden u pitanje temelj ove države!), već i u svim drugim identitetskim oblastima ‘’snom mrtvijem spava(la)’’! Sada sadašnja većinom klerofašistička vlast samo ‘’žanje’’ ono što je nesmetano sijala za vrijeme dugogodišnje DPS-ovske vlasti. Što je ta vlast učinjela dok je bila u punoj moći i u povjerenju od većine građana, na krilima evropski priznatog demokratskog referenduma da sistemski i institucionalno zaštiti vjerska i nacionalna, građanska, jezička, kulturna i sva druga ljudska prava Crnogoraca kao pripadnika jedne posebne nacionalne grupacije, u našem slučaju državotvorne i istorijski potvrđene od najstarijih vremena – skoro ništa! U svakom slučaju apsolutno nedovoljno, sa čime se svaki dan očigledno susrećemo.
I nije čudo što se klerofašisti ponovo spremaju zaigrati kolo poput onoga u Drugom svjetskom ratu oko mrtvog Nikole Đurkovića u Herceg Novom!? Nije još krvavo dakako, ali da li kao društvo u cjelini, država i sve njene institucije, radimo dovoljno da do tog krvavog pira, traga i tragizma nikako ne dođe?! Teško bi se moglo odgovoriti na ovo krucijalno pitanje potvrdno, jer je đavo, čini se, uzeo podosta maha! Davno je već počelo njegovo kolo da se vije na ovim našim prostorima! I to u tek demokratski izglasanoj suverenoj i nezavisnoj Crnoj Gori, obnovljene međunarodne državnosti na od čitavog svijeta potvrđenom i priznatom referendumu! Kakav autogol! Najprije se dao u najvažnijoj i najośetljivijoj sferi, prosvjeti i obrazovanju dakako, i u njenim najbližim posestrimama kulturi i nauci!
Zato i ima sadašnja dobrano po ‘’teoretskom’’ i ‘’naučnom’’ sluhu klerofašistička vlast (barem u dijelu ideentitetskih pitanja) i potpredśednika za kulturu, nauku, prosvjetu i za odnose sa vjerskim zajednicama, uz odgovarajuće posebne resore i ministarstva po svim navedenim sferama! Znaju perjanice sadašnje vlasti i Srpske crkve i te kako što znači prosvjeta, kultura, nauka (čitaj i ideologija, propaganda i mediji, između ostalog!) i vjera za identitet jednog naroda, za razliku od perjanica onog ranije DPS-ovskog sistema, koji nije htio nacionalnu crnogorsku državu što je bilo zapisano i u ustavu iz socijalističke ere SFRJ (U Preambuli Ustava da crnogorski narod ima istorijsko pravo na svoju nacionalnu državu Crnu Goru), već ‘’građansku državu’’, građansku za svaku naciju osim za crnogorsku koja pošto i ‘’ne postoji’’ ne treba da se veže ni za građansku državu! Što je danas ispalo od te i takve ‘’građanske’’ države u Crnoj Gori vidimo vrlo dobro, čak odlično, i to baš svako osim onoga koji neće da (po)vjeruje svojim sopstvenim očima! Spustivši ‘’rampu’’ nacionalnih stremljenja i očekivanja, potreba i zahtjeva, crnogorski narod, odnosno njegova politička i kulturna elita, podigao je sebi neosvojivu ‘’rampu’’ i tvrđavu, pokazuje se danas, velikosrpstva i klerofašizma.
Śećam se da je bivši predśednik DPS-a, a sada njegov počasni predśednik, jednom rekao da bi sve ponovio, osim ono što se uradilo u prosvjeti i obrazovanju! Nije ni to bio nikakav alarm za DPS-ovsku vlast!? U suštini, pri kraju vlasti, prilično razbijene po feudima, moćima i materijalnim interesima! Danas se može i te kako dobro čitati ko hoće i to direktnom ‘’linjom’’ od ključnih autogolova u kulturi, nauci i prosvjeti do aktuelnih izjava, stavova, postupaka i djela, kao i daljih namjera i planova velikodostojnika Srpske crkve nad kojima se s pravom – ali potpuno što bi se reklo džabe! – čudimo i zgražavamo!
Novoproizvedeni mitropolit Srpske crkve u Crnoj Gori ovih dana izjavi da je ratni zločinac i italijansko-fašistički i njemačko-nacistički kolaborant i kvisling četnički vojvoda Pavle Đurišić potpuno u rangu sa Njegošem!? Da, suva bedastoća, ali zapitajmo se: otkuda jedna takva konstatacija?!
Ključni razlog je taj što izjednačavanjem Pavla Đurišića sa Njegošem, ovom prvom od sada ne smije faliti ni dlaka s glave, jer: ej, to je neko ko je kao Njegoš! Zna Srpska crkva da se ništa Njegoševo ne dovodi u sumnju i ne smije dovesti u pitanje, pa se neće od sada smjeti dirnuti ni u Đurišićevo krvavo nasljeđe ako se izjednači sa Njegošem. Ništa Srpska crkva ne prepušta slučaju: njegova rehabilitacija je sistemska, sistematska i strateški osmišljena i znalački sprovođena – nedavno je Joanikije Mićović Dan proboja iz logora Jasenovac posvetio samo njemu kao njegovoj najvećoj ‘’žrtvi’’!? S tim ne samo da krajnje veliča ‘’žrtvu’’ Đurišićevu već i apsolutno demonizuje i prikazuje kao najvećeg dželata ‘’crnogorsku struju’’ oličenu u liku i djelu dr Sekula Drljevića kao ‘’tipičnog’’ i ‘’glavnog’’ predstavnika Crnogorskog naroda što im ponajbolje odgovara da bi Crnogorce proglasili ustašama, a to i inače stalno čine!?
Pavle Đurišić kao Njegoš: ‘’svaka mu je sveta’’!? Sve što je on činio dar je od boga, pa ne bi bilo iznenađenje da se uskoro proizvde i u sveca Srpske pravoslavne crkve! Njegov potpis na izvještaj svom vrhovnom komandantu Draži Mihajloviću o genocidu nad hiljadama Muslimana sada dobija jednu sasvim drugu dimenziju, u najmanjoj mjeri o takvom činu i uratku ne može se više i ne smije ni govoriti i komentarisati. To je neko ko je kao i Njegoš, dakle, neko kome je ‘’svaka sveta’’, pa i ta cifra od nekoliko hiljada poklanih i pobijenih pripadnika muslimanskog življa!? Samim tim bila je i opravdana i potrebna!? Kakav siguran zaklon i neprobojan oklop za ne samo poricanje npr. genocida u Srebrenici, već i za opravdanje, dopuštenje, čak i ohrabrenje svakog budućeg nekog sličnog i tako ‘’bogougodnog’’ genocidnog djela!? Dovoljno je samo da Srpska crkva bilo koga proglasi da je na svetom Njegoševskom tragu i putu i samim tim otpadaju sva moguća (pre)ispitivanja o suštini, namjerama, ‘’gabaritima’’, rezultatima i dometima određenog (ne)djela!?
Jasno je kao dan i sasvim je logično da je izjednačavanje Pavla Đurišića sa Njegošem sa stanovišta njihovog velikosrpskog, načertanijevskog još, imperijalnog, šovinističkog, četničkog, klerofašističkog svjetonazora potpuno tačno i ispravno rečeno!? Jer, oni Njegoša već decenijama upravo tako i doživljavaju, čitaju, kreiraju, uče i (za)pamte, dakle, kao istrebljivača, mrzitelja i uništitelja svega što je islamsko, muslimansko, bošnjačko… Takva je bila višedecenijska recepcija Njegoša od strane predstavnika ove duhovne i kulturne misije koju u srpskom društvu i među Srbima ma đe bili predvodi Srpska pravoslavna crkva. Što je učinila vlast u Crnoj Gorei, dakako, ona bivša, da posebno u vremenu početka ovog vijeka i u ovih potonjih dvadesetpet godina makar samo i začne i sistemski i sistematski – u sklopu strateški osmišljenog rada u identitetskim ključnim sferama prosvjete, nauke i kulture – prione na drugačiju refleksiju i na drugačije reflektore kada je u pitanju Njegoševo djelo, koje je suštinski dijametralno suprotno od prethodno navedenih klerofašističkih i svetosavskih ‘’epohalnih’’ sinteza o Njegošu i Njegoševom djelu?! Vrlo malo, gotovo ništa! I nije samo riječ o Njegošu, u istoj poziciji je i djelo Marka Miljjanova i uopšte glavnina duhovnog i identitetskog puta crnogorskog naroda koji se grubo falsifikuje i krivotvoruje, te kao takav potpuno pripremljen i zgotovljen za dalje zloupotrebe i genocidne namjere i djela, predaje u estetski ‘’evropeiziranom ‘’ paketu (sasvim prikladnom za u biti istovjetne ciljeve i ‘’projekte’’ mnogih desničarskih snaga danas u Evropi nažalost!?) ‘’srpskom svetu’’, koji će ga najbolje naravno upotrijebiti, jer čuli smo i to da je Crna Gora u samoj srži i kolijevka srpstva, a to znači svega onoga što je istorijski već potvrđeno kao suštinsko antisrpstvo, s obzirom da je prije svega bilo upereno protiv baš pripadnika srpskog naroda i nacije kako u Drugom svjetskom ratu, tako i u ratovima devedestih godina, a samim tim i protiv pripadnika svih drugih naroda, koji su znamo i sami imali svoje klerofašiste i koji se na neki način i do dana današnjeg međusobno hrane i brane od ‘’nasrtaja’’ demokratske i civilizovane Evrope, kojih je nažalost sve manje i manje, a sve je više i više ohrabrenja, razumijevanja pa čak i otvorene podrške!?
Sve sam ovo što se dešavalo i dešava u identitetskim sferama vidio i ‘’pečatirao’’ još dok sam bio odgovorni urednik ‘’Prosvjetnog rada’’, dičnog i časnog lista crnogorskih prosvjetara koji je kada je ukinut od DPS-ovske vlasti trebao da proslavi 70 godina postojanja!? Crna Gora pod vlašću DPS-a ga je ukinula, a nijedna druga država na prostoru bivše SFRJ (naravno ni Republika Srpska!) nije ugasila i ukidala svoja prosvjetna, kulturna i naučna glasila, naprotiv, nego su sve učinjeli da ih još više obogate, unaprijede u svakom pogledu, kadrovski, infrastrukturno, novčano, organizaciono, postavivši ih tako u sam temelj državnih i nacionalnih identitetskih politika. I to, što bi se reklo, od Đevđelije do Triglava!
Ali, avaj, to vrh DPS-a nije mnogo zanimalo, kao što ni dan-danas ih mnogo ne zanima dok su u opoziciji. Nijesu znali da povezuju stvari i da ‘’tamo neki’’ govor ili knjiga o Njegošu i nije baš toliko nevažna i nebitna, već da i te kako može da (pro)uzrokuje i neka druga dalja dešavanja u zemlji, u idejnoj sferi u tolikoj mjeri da se śutra mogu postaviti pitanja i njene fizičke elementarne opstojnosti i budućnosti. Jer, kuda ići to je pitanje sad, čak i ne toliko da li u Evropu, jer kao da ne znamo đe smo, pa da li da se okrenemo put nje, već hoćemo li pristati da se kao nacija i kao civilizovana politička, kulturna i državna zajednica i kolektiv obestragamo i prepustimo apsolutnim bedastim i bedastoćama u potpunosti ispunjenim interpretacijama naših istorijskih velikana i državnika, vrhovnih apostola i utemeljitelja i svetaca i velikodostojnika, umnika i mudraca, ili ćemo zajedno sa istinskim njihovim porukama koje baštini ne samo naš prosvijećeni dio zajednice već i čitavo takvo čovječanstvo stvarno i odista i dalje ići stazom kojom smo u suštini išli i do sada i kojom smo evo došli i do dana današnjeg, odlučni da ne pokleknemo pred snagama karamraka, dubokog i sveopšteg falsifikovanja i neznanja, osionosti, nasilja, laži i prijevara, zločina i genocida, odnosno odlučni da uprkos svemu ne naśedamo na sve te laži i na sva ta nasilja, spremni da se i govorom i djelom, i mišlju i činom borimo do kraja protiv svih takvih i svima njima sličnih ujdurmi i neljudskih rabota!
0 Komentara