CG u srcu

KAD SE ANTIFAŠIZAM PRODA ZA FOTELJU

Jul 16, 2025 2 Komentara

(15 riječi)

Piše: Zoran M. Vukčević

 

Na Gorici su se čuli zvižduci. Nijesu to bili zvižduci nereda, ni destrukcije. Bili su to zvižduci istine, narodne, bolne i neizbježne istine. Zvižduci protiv političke prevare koju danas predvodi Pokret Evropa Sad, stranka koja se na izborima zaklinjala u Crnu Goru, a potom bez imalo stida i srama śela za sto sa onima koji Crnu Goru nikada nijesu ni priznavali.

 

Ne može se istovremeno stajati pred spomenikom ustanicima 13. jula i držati vlast s onima koji slave Dražu Mihailovića, Pavla Đurišića, Baja Stanišića, Blagoja Jovovića i Ravnogorski pokret. Ne može se polagati cvijeće na kosturnicu palim borcima, a onda potpisivati koalicione sporazume s ljudima koji negiraju genocid u Srebrenici i veličaju četnički zločin.

 

I ne može se ljubiti ruka Joanikiju i Metodiju, crkvenim velikodostojnicima Srpske crkve u Crnoj Gori koji otvoreno vode političku kampanju protiv građanske i antifašističke Crne Gore, a zatim stati pred kamere i recitovati parole o slobodi, ravnopravnosti i dostojanstvu.

 

Može se, doduše, ako vam je jedina ideologija, vlast.

 

I upravo to danas PES radi. Trguje sa Crnom Gorom. Trguje sa njenim antifašističkim temeljima, sa njenim istorijskim pamćenjem, sa njenim identitetom. Na jednoj strani pokušavaju zadržati imidž " proevropskog pokreta ", a na drugoj sklapaju paktove sa istim onima koji bi Crnu Goru najradije vratili u okvire "srpskog sveta".

 

To više nije ni politika. To je kolaboracija. To je mirnodopska kapitulacija pred duhovnim i ideološkim nasljednicima okupatora. A sve to uz lažne osmijehe, prazne govore i besramnu tišinu pred onim što Crnu Goru najviše boli, ponižavanje njene antifašističke prošlosti.

 

Jer ne zaboravimo: Joanikije ne blagosilja državu Crnu Goru, on je poriče. Metodije ne propovijeda hrišćansku ljubav, već šalje poruke koje duboko vrijeđaju žrtve, negiraju zločine i podstiču revizionizam. DF nije saveznik suverenista, već saveznik ideologije podjela, mržnje i poricanja crnogorske nacije.

 

PES sve to zna, i ćuti. Jer zna da bez njihove podrške nema vlasti. Bez njihovih ruku nema većine. Bez njihove crkvene logistike, nema fotelja.

 

Simptom te nervoze, razotkrivenosti i nemoći, jasno se pokazao i u ponašanju gradonačelnika Glavnog grada Saše Mujovića. Suočen sa salvom negodovanja, zvižducima i otporom građana koji ne pristaju na političku farsu, Mujović nije izdržao. Umjesto odgovora, opsovao je majku jednom od demonstranata, pokazavši svu bahatost, primitivizam i nemoć vlasti koja ne zna kako da reaguje kad narod kaže istinu. To nije samo incident, to je ogledalo onih koji danas vode Podgoricu.

 

Antifašizam, međutim, nije stvar izbora. Nije protokol, nije dekor, nije sredstvo za PR. To je temelj Crne Gore. To je kost, krv i zavjet. To je zavjet Crmničke i Riječke nahije i prve ustaničke puške u Crnoj Gori, Kolašinca koji je s puškom u ruci krenuo na okupatora. Zavjet borca iz Pljevalja, iz Andrijevice, sa Sinjajevine, sa Lovćena. Zavjet koji ne prašta kolaboraciju s onima koji bi danas da ih preimenuju, da im mijenjaju strane, da ih proglase zločincima.

 

Antifašizam u Crnoj Gori nema alternativu. Nema treći put. Ili si na strani Crne Gore, slobode i borbe protiv fašizma, ili si na strani onih koji slave koljače. Nema „ne bismo da se miješamo“. Ili se miješaš, ili si već na drugoj strani.

 

Zato su izviždani na Gorici. I ne samo izviždani, raskrinkani. Jer vas tamo nijesu dočekali protokolarni aplauzi već istinski ljudi, koji znaju što je 13. jul, koji ne gledaju kroz kamere, već kroz sjećanje. Kroz istoriju koja se ne prodaje za ministarsku poziciju, za vođenje nekog resora, za ostanak u vlasti po svaku cijenu.

 

PES danas ne vodi Crnu Goru. On je drži kao taoca. Taoca političkog reketiranja, vjerske manipulacije i domaćih pomagača velikodržavnih ambicija. Drži je svezanu, između dvije litije, dva koaliciona sporazuma i dva poljupca u ruku ljudima koji mrze sve crnogorsko.

 

I neka znaju: ovo je zapisano. Ovo će ostati. Ovo će ih pratiti kad više ne bude kamera, kad ne bude funkcija, kad prođu svi mandati. Jer narod pamti. I zna. I neće oprostiti.

 

Jer Crna Gora ima dušu. I pamćenje. I narod. Narod koji zna na kojoj strani je istina. I koji zna da se istorija ne prodaje. I da obraz nije na popustu, osim kod onih koji ga nikad nijesu ni imali.

 

Neka je vječna Crna Gora i njen antifašistički zavjet!