Sport

"Amerikanac" Kokoškov: Evropa, Jugoslavija, Srbija, Beograd - to je moja linija...

Okt 15, 2025 4 Komentara

(15 riječi)

Trener Efesa, 53-godišnji Beograđanin Igor Kokoškov je neobična košarkaška “pojava”, stručnjak najvišeg mogućeg ranga.

Jedini je na svijetu koji je vodio timove u NBA i Evroligi, kao i u nacionalnoj selekciji. I nije samo vodio reprezentacije – Kokoškov je osvojio zlato na Evrobasketu 2017, sa Slovenijom.

On je i prvi čovjek koji nije rođen u Sjevernoj Americi, a sjedio je na klupi NBA sastava kao glavni trener, u vrlo prestižnoj franšizi Finiks Sansa.

Bio je i trener Fenerbahčea, te selektor Slovenije, Srbije i Gruzije.

U evopsku košarku ponovo se vratio nakon nove četiri godine rada u NBA sistemu, gdje je bio asistent u stručnom štabu Dalas Maveriksa, Bruklin Netsa i Atlanta Houksa, a Efes je preuzeo početkom ljeta.

Iako se kao vrlo mlad – igrač, a potom i trener, profilisao u Americi, evropska košarka mu nije strana, naprotiv…

“Naravno da pratim evropsku košarku – ja sam Evropljanin, rođen sam ovdje – Jugoslavija, Srbija, Beograd, to je moja ‘linija’, kaže na početku razgovora za Meridiansport.

Prije desetak dana boravio je u Podgorici, gdje je njegov Efes bio domaćin izalelskim klubovima u Evroligi. Njegova trenerska karijera u Efesu je, na neki način, krenula iz Crne Gore.

“Za mene još jedan interesantan izazov u karijeri. Vidim sve ovo kao novo iskustvo, nimalo lako, obzirom da su ambicije i zahtjevi uvijek veliki. Mnogo je dobrih igrača, mnogo dobrih trenera uopšte u Evroligi, koja je veoma izazovna. Jednog dana ću se sigurno sjećati boravka i rada u Evroligi kao vrlo lijepog iskustva”, ističe Kokoškov.

Evroliga je zahtjevna i zbog toga što su timovi, čini se, nikad izjednačeniji, što apsolutno ne može da se izdvoji niti jedan koji ima zagarantovano mjesto u plej-ofu, a tek na fajnl-foru…

“Ja stvarno ne mogu da zamislim nijednu utakmicu koja neće biti interesantna u Evroligi”, kaže Kokoškov.

Ipak, nije jedini trener koji se na početku sezone suočava sa problemima – Larkin i Osmani bili su na Evrobasketu, nosili su dres finaliste, selekcije Turske, a priključili su se timu tek na početku sezone. Takođe, mnogo je i novih igrača u timu: Lojd, Kordinije, Vejler-Bab, Hazer, Desert…

Sve je to uticalo na nešto sporiji start Efesa, koji je nakon pobjede nad Makabijem na startu izgubio od Hapolea u Podgorici, a onda i Partizana u Beogradu. Ipak, sinoć je stigla velika pobjeda protiv Olimpijakosa u Pireju, za učinak 2-2 nakon četiri kola.

Sezona je duga, preduga, a Kokoškov ističe da ne može ni da prognozira koliko će vremena biti potrebno da njegov tim dobije identitet koji želi.

“Naravno da ništa ne može da se prognozira – košarka je živa stvar, živi ljudi, a niko nas ne čeka da se mi uigamo, da stvorimo neku hemiju i da nađemo identitet – jednostavno, svaka utakmica je ‘fajt’, svaka igra na pobjedu”.

Hajlajt trenerske karijere Igora Kokoškova bilo je zlato sa Slovenijom na Evrobasketu 2017. Sa tada tinejdžerom Lukom Dončićem, kao budućom svjetskom zvijezdom, te selekcijom koja je igrala atomsku košarku, žestokog ritma, izuzetnih napadačkih kreacija, stigao je do zlata pobjedom protiv svoje Srbije u finalu.

“Davno je to bilo, mnogo davno”, kaže uz osmjeh.

Sa osmjehom ili bez, Kokoškov nije trener koji živi u prošlosti. Košarkaša, sport uopšte, ne priznaju minuli rad…

“Svaki tim je drugačiji, a ti kao trener moraš da budeš iskren prema sebi, da učiš i nadogradiš ono što znaš. A znam, i naučio sam, da svaka ekipa ima potpuno drugačiji identitet, da ono što si nekada sprovodio s jednim, teško možeš sa drugim timom. Cilj svakog trenera, svake ekipe jeste da igra brže, a da li ćemo igrati brže – zavisi od mnogo stvari. Prije svega od odbrane. Teško možeš da igraš brzu košarku ako non stop skidaš lopticu s mrežice. Zato trener mora da se adaptira rosteru i tima koji ima, nijedna ekipa nije ista, a promjena jednog igrača mijenja cijelu igru”, zaključuje Igor Kokoškov.