Piše: Zoran M. Vukčević

Odluka Jakova Milatovića da Amfilohiju Radoviću dodijeli najviši državni orden nije samo politička greška, to je moralni potpis izdaje. To nije prigodni gest, to je istorijski čin poniženja: trenutak kada država, umjesto da uzdiže svoje dostojanstvo, stavlja lentu oko vrata onoga koji ju je cijeli život poricao.

Ovaj orden nije priznanje dostojanstva to je pečat sramote.

On nije dar domovini; on je dar poricanju domovine.

Predśednik koji je trebao čuvati obraz države, izdao ga je na rasprodaju, na oltar tuđih ideja, na astal bez časti i savjesti.

Amfilohije Radović nije bio sabornik i čovjek pomirenja, bio je glavna uzdanica ideologije podjela. Bio je agitator mržnje u mantiji. Bio je čovjek koji je sa oltara širio otrov prema svemu što je crnogorsko.

Govorio je da Crnogorci ne postoje; nazivao ih je „komunističkim nakotom“ i „kopiladom“. Zakivao ih je za zidene Vezirovig mosta. Negirao je istorijsko postojanje Crnogorske pravoslavne crkve.

Sa istim žarom sa kojim su ratni vođe dijelili naredbe, on je dijelio presude nad identitetom naše zemlje. I sad, država mu dodjeljuje svoj najviši orden.

To je, bez uljepšavanja, krst izdaje.

To je pozivnica za povratak vremena kada su popovi krojili granice, a oltari zamjenjivali Ustav. To nije čin pomirenja; to je čin konačnog poraza razuma.

Amfilohije je bio podržavaoc ratnih zločinaca. Hvalio je Sloba Miloševića, Arkana,Karadžića, Mladića... davao legitimitet ideologijama koje su sijale smrt hiljada ljudi i razaranje.

Sa guslama je dolazio tamo đe su civili plaćali glavom. Poricao je i umanjivao genocid u Srebrenici; ubijanje Sarajeva, razaranje Vukovara i Dubrovnika, nazivao je muslimane i bošnjake “lažnim ljudima” i promovisao ideje koje rađaju zločine.

To niijsu samo riječi, to su kriminalne moralne etikete koje prijete da zatruju i buduće generacije.

A predśednik Milatović, taj nečasni podanik, nagrađuje ga.

On ne samo da je prekršio zakon i pravni duh države, on je pokazao sve svoje crte: da je političko roblje, duhovni vazal, čovjek bez državničke hrabrosti.

U zamjenu za politički račun i nekoliko jeftinih aplauza, on je prodao obraz države. Njegov čin je i direktna uvreda sekularnosti Crne Gore.

Umjesto da brani ustavnu neutralnost, predśednik postaje instrument restauracije svetosavske hegemonije, ideologije koja nas je decenijama dijelila, koja je ćerala komšije jedne na druge, i koja je imala političku matricu nasilja.

Milatović je izabrao da bude glasnogovornik te matrice, umjesto da bude čuvar državne nezavisnosti.

Ne smijemo zaboraviti ni Amfilohijevo otvoreno agitovanje oko Kosova.

On je javno pozivao da se „svim sredstvima“ brani “srpsko Kosovo”, ne libeći se da u tu priču uključi i Crnogorce, gurajući ih u tuđe ratove i tuđe interese.

Kosovo za njega nije bila samo duhovna tema; bila je to politička platforma velikosrpskog projekta, instrument kojim se negira prava Crne Gore da sama odlučuje o svojoj sudbini.

A danas ta ista figura biva odlikovana u Crnoj Gori, zemlji koja teži evropskoj budućnosti.

I tu dolazimo do međunarodnih posljedica: Amfilohije nije bio samo neprijatelj crnogorskog identiteta, on je i neprijatelj evropskog puta Crne Gore.

Javno se zalagao za približavanje “majci” Rusiji i odbijao evropske integracije i reforme.

Dodjela najvišeg državnog ordena čovjeku koji je otvoreno osporavao evropsku budućnost šalje alarmantnu poruku Briselu: Crna Gora, izabravši da nagradi one koji su protiv evropskih vrijednosti, šalje znak da je spremna da poništi standarde koje su temelj našeg puta u EU.

Evropski lideri neće to gledati kao unutrašnju ceremoniju; oni će to viđeti kao simboličku provokaciju, kao poruku da Crna Gora možda nije pouzdan partner u izgradnji evropske budućnosti.

Posljedice, političke, diplomatske i pregovorne, mogu biti duboke i dugotrajne.

Neka bude jasno: ovom odlukom Milatović nije branio nikakav nacionalni interes.

On je izabrao da bude služitelj tuđeg mita, da kleči pred ideolozima koji su našu domovinu gledali kao teritoriju, a ne kao narodnu zavičajnost.

On nije lider, on je podanik.

On je političko roblje koje se plaši sopstvene sjene.

Ovo nije pitanje dnevne politike; ovo je pitanje časti i budućnosti.

Crna Gora je prošla kroz gora iskušnja, ali ovakvo poniženje je naročito opasno jer udara u srce kolektivnog dostojanstva.

Nije problem samo što je orden dat pogrešnoj osobi, problem je što taj čin pokazuje unutrašnju slabost države, njenu spremnost da popušti pred retrogradnim uticajima i politikanstvom.

Istorija će pamtiti one koji su branili državu, i one koji su klečali pred njenim neprijateljima.

Jakov Milatović je izabrao stranu klečanja.

Orden Amfilohiju Radoviću, orden mržnje, podaništva i izdaje, biće njegov sramni amanet.

Svakom liturgijom koja ga slavi, svakim spomenikom koji mu se diže, taj amanet će sjati kao mrlja na kolektivnom licu države.

Ali Crna Gora će se oporaviti.

Nije to zemlja koja se lako predaje.

Nijesu li nas naši preci učili da je čast jača od ordena, i da se sloboda ne kupuje lentom?

Dok god bude ljudi koji vole ovu zemlju više nego sopstvenu korist i političku mirnoću, Crna Gora će opstati, uspravna i nepokorena.

I zato, narode Crne Gore: govorite!

Dignite glas protiv ove sramote!

Ćutanje nije neutralnost, niti opcija, ćutanje je saučesništvo.

Ako želimo da budemo slobodni, moramo odbačiti one koji kleče pred tuđim oltarima i one koji nagrađuju poricanje našeg postojanja.

Nećemo klečati pred onima koji su nas kleli.