Marković: Djeluje da je sistem stavljen u funkciju političkih obračuna i revanšizma
Da bi se objektivno i realno sagledala uloga Andrije Mandića u aktuelnim političkim dešavanjima, ne može se posmatrati samo njegovo sadašnje izlaganje i napad na vrhovnog državnog tužioca Milorada Markovića. To nije bio slučajan ispad ili bahaćenje, već dugoročno planiran i strateški potez usmjeren na privođenje Crne Gore „srpskom svetu“, istakla je Jelena Marković, predsjednica NVO Crnogorski forum.
Ona ističe da je potrebno podsjetiti se na kontinuitet njegovih izjava i političkih poteza, jer tek tada, ističe, postaje jasno da je riječ o obrascu, a ne o slučajnim ispadima.
„Prije nekoliko mjeseci Milan Knežević je otvoreno izjavio da su
upravo on i Mandić, kao koalicioni partneri u Vladi, izabrali Markovića
za vrhovnog državnog tužioca. Sada je i sam Mandić to potvrdio, još
otvorenije, izjavom da bez njegove podrške Marković ne bi bio izabran,
te da su njegova očekivanja bila drugačija. Drugim riječima, Mandić je
priznao da je izbor vrhovnog tužioca bio rezultat političke trgovine,
čime je praktično potvrdio postojanje političke korupcije.
Još je
ozbiljnije to što je Mandić javno rekao da je očekivao od tužioca da
hapsi bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. Takva izjava
predstavlja direktan pritisak na nezavisnost pravosuđa i jasan dokaz da
se od institucija očekuje da budu oruđe u rukama politike, a ne stub
vladavine prava. Da bi se razumjela dubina ovog problema, treba se
podsjetiti i perioda kada je Mandić, kao opozicioni poslanik, pozivao
svoje “drugove” da otkopaju oružje, potez koji je u to vrijeme
predstavljao ozbiljnu prijetnju miru i bezbjednosti države. Zbog čega
tadašnji vrhovni tužilac nije reagovao na takve izjave, ostaje veliko
pitanje. Kasnije, u novom sazivu Skupštine, Mandić je izabran za njenog
predsjednika, iako je protiv njega tada bio vođen krivični postupak za
najteža krivična djela. Po Zakonu o crnogorskom državljanstvu nije
moguće imati dvojno državljanstvo, što dodatno diskvalifikuje Mandića za
ovu funkciju. Ipak, on je izabran ne snagom prava, već snagom
parlamentarne većine, što jasno pokazuje da je njegov izbor bio
politički motivisan, a ne u skladu sa zakonskim normama. Pored toga,
Mandić je sam sebe javno identificirao kao četničkog vojvodu. Četnici
su, podsjetimo, bili saradnici fašista, dok Ustav Crne Gore jasno
definiše da je država antifašistička, što dodatno kompromituje njegov
legitimitet i potvrđuje da zakonski nije mogao biti biran za
predsjednika Skupštine“, naglašava Marković.
Ona ističe da posebno zabrinjava mlaka reakcije opozicije.
„Dok se sada jasno vidi da je u pitanju politička trgovina i korupcija, iz redova opozicije dopire samo tišina prema Mandiću a jako reagovsnje prema VDT. Zašto Andrija Nikolić i DPS sada usmjeravaju oštricu prema VDT-u, a ne prema Mandiću koji je otvoreno priznao da je upravo on odlučio o njegovom izboru? Kada mu Marković nije želio ispunjavati političke zahtjeve, Mandić je odmah zatražio njegovu ostavku. Ako to nije pokušaj uspostavljanja kontrole nad tužilaštvom, teško je zamisliti šta jeste. Nikolić je, umjesto što proziva tužilaštvo, trebalo da javno zatraži Mandićevu ostavku jer su svi elementi političke korupcije očigledni. Ako to ne učini ni sada, otvara se prostor za sumnju da postoji prećutni dogovor između dijelova vlasti i opozicije, dogovor koji ne ide u korist građana nizi vladavini prava. Ovim najnovijim istupom Mandića, koji je jasno pokazao da ima direktan uticaj na Tužilaštvo, otvara se i pitanje da li je u prethodnom periodu bilo političkog revanšizma prema bivšem glavnom specijalnom tužiocu Milivoju Katniću i njegovim saradnicima. Ako je sada očigledno da Mandić ima takvu moć i pristup u odnosu na aktuelnog vrhovnog državnog tužioca, logično je postaviti pitanje da li je sličan pritisak postojao i ranije, samo prikriveno. Njegovo javno priznanje o političkom uticaju na izbor i rad VDT-a ne samo da kompromituje sadašnje Tužilaštvo, već baca ozbiljnu sumnju i na rad Specijalnog državnog tužilaštva. Sve više djeluje da je čitav sistem stavljen u funkciju političkih obračuna i revanšizma, umjesto vladavine prava“, dodaje Marković.
Naglašava da sve to ide na štetu Crne Gore.
„Krajnji cilj ovakvog djelovanja nije reforma, već postepeno uguravanje države u ideološki i politički okvir takozvanog “srpskog sveta”, čemu se sam Mandić javno obavezao na Svesrpskom saboru u Beogradu. Ovo nije rezultat slučajnih ispada ili bahaćenja, već jasno pokazuje dugoročno planirane i strateški vođene poteze. Time je i posljednja sumnja otklonjena, ne radi se o borbi za pravdu, već o pokušaju da se Crna Gora trajno podredi tuđim interesima i potčini jednom političkom konceptu koji joj nikada nije bio svojstven“, zaključuje Marković.
0 Komentara