Dokolica

Jednom plasirana laž nastavlja da živi uprkos činjenicama

Okt 29, 2025 2 Komentara

(15 riječi)

Direktor Uprave policije Lazar Šćepanović sinoć je, tek tri dana nakon događaja koji je pokrenuo talas ksenofobije prema Turcima, saopštio bitno drugačije činjenice u odnosu na one koje su plasirane u nedjelju kroz svjedočenje povrijeđenog Zabjelčanina jednom mediju.

- Tokom pregleda konstatovano mi je sedam ubodnih rana, glava mi je otvorena - kazao je povrijeđeni M.J. tada Vijestima.

Nakon što je djelo kvalifikovano kao nasilničko ponašanje, kreatori ksenofobnog narativa oštricu su, dodatno podgrijavajući mržnju, usmjerili ka ODT-u pitajući se zbog čega nije kvalifikovano kao ubistvo u pokušaju.

Tek tri dana nakon prve vijesti, direktor Uprave policije sinoć je u Dnevniku RTCG ipak otkrio da je riječ o lakšim povredama, te da nije tačna ni informacija o „sedam ubodnih rana“.

- Povrede koje su nastupile su lake tjelesne povrede, posjekotine, rezne rane i jedna ubodna rana... tužilac je smatrao i ocijenio da se nije radilo o pokušaju ubistva, a to je sve potkrijepljeno i u komunikaciji sa vještakom medicinske struke – kazao je Šćepanović.

Odgovor na pitanje da li bi strasti bile smirene još u nedjelju da je informacija plasirana tog dana demantovana, nikada nećemo dobiti, ali se, ko zna koji put, pokazalo da jednom plasirana laž nastavlja da živi uprkos činjenicama.

Tako je jutros, na dvije televizije sa nacionalnom frekvencijom, u jutarnjim programima nastavljeno plasiranje narativa o sedam ubodnih rana i pokušaju ubistva, nažalost bez ikakve reakcije novinara i upućivanja na riječi direktora policije.

- Mislim da ovo djelo onako kako je i bilo u medijima gdje vidimo da postoji sedam ubodnih rana ipak se mora definitivno karakterisati kao pokušaj ubistva – poručio je u pregledu štampe na Televiziji Vijesti šef odborničkog kluba Pokreta za Podgoricu, bliskog predsjedniku Jakovu Milatoviću, Miloš Krstović.

Na televiziji Prva ulogu širenja dezinformacija, uz svesrdnu pomoć novinara, preuzeo je, kako je predstavljen, omladinski aktivista Vladimir Perazić.

- Moram da se osvrnem na nešto što smo mogli da pročitamo u medijima prethodnih dana – da se taj, po meni pokušaj ubistva, karakteriše kao nasilničko ponašanje. Mislim da je to jedna skandalozna odluka imajući u vidu da je mladić imao sedam ubodnih rana – poručio je omladinski aktivista.

Tri dana bila su dovoljna da laž preraste u „istinu“ i dio odgovornosti za to definitivno snosi crnogorska policija, jer je zasigurno još u nedjelju ujutro morala znati prirodu zadobijenih povreda i promptno preduprijediti plasiranje neistina.

Isto tako, Ministarstvo unutrašnjih poslova i ministar Šaranović tek su u nedjelju veče, kada je nasilje eskaliralo na Zabjelu, prestali da ignorišu nedjeljema plasirane laži o broju Turaka koji borave u Crnoj Gori, a u kojima su prednjačili Nebojša Medojević i Milan Knežević.

- Ne govorimo o ozbiljnom problemu koji se zove turski faktor. Ovdje imate 100.000 državljana Turske. Nisu oni došli tu da se sklone kao Rusi ili Ukrajinci, oni su došli da žive ovdje. To je ozbiljan projekat, državni, ta neo-osmanizacija Balkanskog prostora – poručivao je Medojević .

Njegov nekadašnji politički saborac Knežević, podsjetio je da Turska sada pravi fabriku municije na Kosovu.

- Je li Erdogan poručio - ako Srbija išta pokuša, a tiče se Kosova i Bosne i Hercegovine, da će imati posla sa 100 miliona Turaka? Je li mislite da ovih 120.000 Turaka, ili 110.000, koliko ih je u Crnoj Gori, ako Erdogan da nalog da se krene na Srbiju, ili da se krene u tu priču, da će mirno da posmatruju to? Ja nisam otvorio ovu ratnu priču, nego je otvorio Erdogan – poručio je Knežević u subotu, baš u predvečerje eskalacije ksenofobije na podgoričkim ulicama.

Iako sa velikim zakašnjenjem, ministar Šaranović je u noći eskalacije nasilja na Zabjelu saopštio da je Turaka u Crnoj Gori oko 13 hiljada, te da ih svega 80-ak ima stalni boravak u zemlji.

U prostoru između činjenica i konstrukcija, cijenu uvijek plaća javnost. A laž, jednom puštena u javni prostor, više ne pripada onome ko je izmislio – već svima koji je svjesno prenose ili ignorišu. I upravo tu počinje, ali i nestaje, odgovornost.