U fokusu

Goran Sekulović

Plemenština ili pravna država?

Nov 21, 2025 3 Komentara

(15 riječi)

Scena prva: jun 2017.g., rasprava u Skupštini Crne Gore o skidanju imuniteta poslaniku Nebojši Medojeviću. Govori Milan Knežević: ''... Od 15. februara ste nam svi vi neprijatelji… (podvukao G. S.) Crna Gora je na ivici građanskog rata. Ja ne želim da se prospe ni kap krvi, ali ću svoje bližnje braniti, pa to shvatite i kao prijetnju i kao obećanje". Govori Andrija Mandić: "Meni i Kneževiću, vi koji ste nam skinuli imunitet, dobro smo vas upamtili. Vi ste naši lični neprijatelji… I na kraju, vi nijeste samo od danas naši politički protivnici već su se neki od vas legitimisali kao naši lični neprijatelji, pa ćemo u skladu sa tim i da se odnosimo." (podvukao G. S.)

Scena druga: decembar 2019.g., sjednica Skupštine Crne Gore. Govori Andrija Mandić: "Ovdje će se desiti strašne stvari. (podvukao G. S.) Više je u Crnoj Gori zakopanog oružja, nego po svim kasarnama i policijskim stanicama".

Scena treća: Govori Milo Đukanović u intervjuu u aprilu 2024.g. Anteni M: “Jako griješi onaj ko u onim lisicama nad kojima likuje, na rukama drugih ljudi, ne prepoznaje svoje lisice sjutra… Živimo u jako zatrovanoj atmosferi. Atmosferi koja govori da će se ćeranija po Crnoj Gori nastaviti. Zašto na to upozoravam? Crnogorsko društvo je društvo osvetnika. Nije to karakteristično samo za albanske zajednice, za koje se uglavnom vezuje krvna osveta. Treba da se prisjetimo da u srcu Crne Gore, u Katunskoj nahiji, krvna osveta među određenim starocrnogorskim porodicama traje duže od 200 godina. E, ko to ne zna taj ne razumije kako je opasno kada vam jedina politika nakon dolaska na vlast postane revanšizam. Revanšizam je samo političko ime za osvetu. To znači da ne postoji svijest o tome da treba podvući crtu ispod crnogorske prakse osvete… (podvukao G. S.) Onaj ko radi ovo što sada radi, taj ne shvata da je već otpočeo novu stranicu crnogorskih osveta”.

Scena četvrta: Govori šef kluba poslanika DPS Andrija Nikolić na sjednici Skupštine Crne Gore u oktobru 2025.g. u poruci za dio poslanika političke većine: ‘’… I na kraju, vi nijeste samo od danas naši politički protivnici već su se neki od vas legitimisali kao naši lični neprijatelji, pa ćemo u skladu sa tim i da se odnosimo." (podvukao G. S.)

Scena peta: Govori predsjednik DPS-a Danijel Živković na sjednici Skupštine Crne Gore u oktobru 2025.g.: ‘’Oni koji danas u tužilaštvu misle da ne postoji nešto iznad zakona - postoji - u Crnoj Gori su to običaj i tradicija. (podvukao G. S.) Za nas običaj i tradicija imaju mnogo veću vrijednost nego zakon. Mi smo spremni u ovoj bici da idemo do kraja. Što god bila posljedica naše borbe: bila to smrt ili zatvor. Ko udari jednom na čast ovih ljudi, budite sigurni da ćemo odgovoriti mnogo žešće nego što iko misli.’’

Kako se došlo dotle da potpuno istu poruku šalju kao opozicionari Andrija Mandić i Andrija Nikolić?! Da li to većinska Crna Gora (a DF i DPS zajedno predstavljaju u političkom smislu većinsku Crnu Goru) odbija rezolutno i krajnje odlučno pravnu (a to znači evropsku), a grli i ‘’poštuje’’ samo i jedino isključivo plemensku ‘’državu’’?! Ako je tako, onda takva Crna Gora ne treba nikome, ni sebi ni Evropi.

Dalje, da li to znači da kad su i dok su na vlasti, naše političke stranke i njeni čelnici čine sve suprotno od onoga što bi trebalo da čine kao odgovorna i demokratska vlast (osobito u primjeni prava i zakona, dakle u tužilaštvu i u sudstvu), a čega se sjete tek kada izgube tu istu vlast i postanu opozicionari?! Tada tobož kritikuju i traže smjenu nosilaca u vlasti (i cjelokupne vlasti) takve antipravne prakse, a kada dođu na vlast nastavljaju sa istom, odnosno onom njihovih dojučerašnjih političkih protivnika, koji sada među njima traže i nalaze lične neprijatelje kao što su i oni prvi nalazili ranije među njima!?

Što je najgore, kao opozicionari ne shvataju i ne prihvataju uzuse i norme pravne države i vladavine zakona, već se pozivaju na praksu plemenskog društva, na krvnu osvetu, te tako stalno se otvaraju nove stranice krvne osvete, srećom zasad samo verbalno, jer se još iz političke sfere to nije, a valjda i neće, prelilo u stvarni život, u svakodnevicu, ili se pak plaši(mo) njima, a nikako da ispod svega toga anahronog i konzervativnog, tradicionalističkog i nazadnog, svega toga krvavog i tragičnog viševjekovnog traga uistinu konačno podvučemo crtu, koja se uvijek traži od onih drugih, a ne od sebe samih bez obzira u kakvom se trenutno nađemo društvenom stanju i odnosu? Državnički bi bilo hrabro i umno, mudro i odvažno, dostojanstveno i uspravno, stati na braniku pravne države i istaći apsolutnu vjeru u njenu moć, stručno-profesionalne sposobnosti i poštene i časne namjere njenih čelnika, prije svega tužilaštva i sudstva. Ako to nije slučaj, bojati se da za vrijeme tridesetogodišnje vladavine DPS-a i njegovih koalicionih političkih partnera nije bilo nimalo uspjeha u tim sferama društva (što je najporaznije i najopasnije, jer nova, sadašnja tužilačka i sudska vlast i njeni čelnici nemaju na čemu da dalje grade i usavršavaju pravdu, a ako im je glavni cilj da se svete – ‘’Revanšizam je samo političko ime za osvetu’’ – Crna Gora se odista nalazi u vrzinom kolu sveopšteg i vječnog ćeranja u jednoj uistini i bezpogovorno besudnoj zemlji)!? Osobito bi to trebao, mogao i morao da iskaže i učini neko ko se već dokazao kao državnik u najosjetljivijim i najturbulentnijim pitanjima i trenucima najnovije crnogorske istorije. Ako sve to izostaje, ako nema spremnosti, mudrosti, volje i petlje-hrabrosti da se definitivno podvuče crta ispod svakojake i svokovrstne plemenštine, ma od koga i sa koje strane dolazila, svaki istinski i suštinski napredak u Crnoj Gori biće nemoguć i bez ključnih pretpostavki.

Paradoksalno, mi prisustvujemo jednom ovakvom poraznom društvenom stanju u zemlji iako je danas sigurno situacija u ovom pogledu mnogo, zapravo neuporedivo povoljnija u odnosu na stanje u Crnoj Gori prije 200 godina kada je Sveti Petar Cetinjski molio i kumio Crnogorce da se konačno manu krvne osvete i da počnu poštovati ne zakone krvi i tla već civilizacijske zakone i pravdu, odnosno sudske organe crnogorske države kao moderne evropske države. Mi i danas, međutim, očigledno suštinski živimo u, dakle, besudnoj zemlji što bi rekao Milovan Đilas. Kako drugačije shvatiti i razumjeti stav da postoji nešto iznad zakona, a to su običaji, čast i tradicija koje ćemo u toj optici razmišljanja najbolje i najefikasnije zaštititi ličnom pravdom i krvnom osvetom nad svima koji su nam lični neprijatelji?! A upravo Albanci nam mogu biti primjer kako se i jedno takvo običajno, krajnje negativno i tragično, iskustvo može promijeniti na dobro, sreću i u funkciji prosperiteta cijelog društva. I ne samo država Albanija, već i naši sugrađani Albanci u Crnoj Gori koji su još prije  više od pedeset godina i zvanično, institucionalno i kolektivno – na jednom izuzetnom skupu u Tuzima, kojem su prisustvovali svi njihovi viđeni ljudi, prvaci i uglednici – dali besu o prestanku, ukinuću i nestanku krvne osvete!

Zašto ne povezati i ovu činjenicu sa sve bržim i uspješnijim hodom države Albanije ka Evropskoj Uniji?! Za to vrijeme mi u Crnoj Gori nažalost izgleda većinski živimo klerofašizam na jednoj, a na drugoj strani i pored naoko njegove kritike posežemo za gotovo istim razmišljanjem i postupcima kao i on, ili bi manje-više posegnuli samo da se vratimo na vlast ili tome nešto slično, odnosno da smo ponovo u poziciji da određujemo dominantno tokove društva, pa bi onda valjda sadašnja vlast a tadašnja buduća opozicija na isti način ponovo posegnula za dozivanjem krvne osvete nad ličnim neprijateljima!?

Čuje se često da moramo odgovoriti klerofašizmu na isti ili sličan način (jer kao da on samo takav jezik, odnosno silu i utuk na utuk razumije) kako on primitivno, agresivno i nasilnički postupa. Ne moramo! Jeste da je Andrija Mandić zaprijetio u Skupštini na svoju i sramotu čitave Crne Gore (a i Evrope da je ima), glavnom državnom tužiocu da mora da hapsi i goni one koje mu on izdiktira!? I da li sada treba prihvatiti takav model ponašanja?! Pozivanjem na čast, običaje i tradiciju kao ono što je iznad zakona i pravde, DPS upada u kloaku i blato trenutne političke većine u Skupštini i zapravo samog sebe i cijelu građansku i uljuđenu Crnu Goru onemogućava da budu iznad takvih i sličnih Mandićevih radnji i postupaka, a time gubi izuzetno dragocjeni prostor đe može i treba i mora da poentira radi budućnosti i golog održanja Crne Gore! Pravi, zreli i odgovorni odgovor DPS-a bi bilo pružanje apsolutnog povjerenja glavnom državnom tužiocu i specijalnom državnom tužiocu, a ne pozivati se na nešto što nam je još prije 200 godina Sveti Petar Cetinjski zadao u zadatak da se mora po svaku cijenu sasjeći, a čemu je vladavina zakona i moderna pravna država ključna brana i najefikasnija prepreka. Ovo nikako ne znači amnestirati za bilo koji propust tužilačke organe i sve druge institucije u zemlji, naprotiv!

Za ovo posljednje, međutim, nije dovoljno reći na sjednici Skupštine da postoje tužioci koji rade i sarađuju sa krijumčarima i švercerima cigareta i da znamo dosta o mnogo čemu i da ne bi bilo dobro da to dospije u javnost!? To je upravo kontraproduktivno za cijelo društvo i tako ne postupa emancipovana, odgovorna i zrela opozicija! Da ne govorimo da se suštinski na taj način i prikrivaju krivična djela, ako se uistinu za njih zna i ako postoje dokazi o njima kao što bi se moglo pretpostaviti iz izlaganja  čelnika DPS-a. I ovo pokazuje da smo mi još uvijek predpolitičko, u suštini jedno zatvoreno, netransparentno, nedemokratsko, konzervativno, arhaično i anarhično društvo, a ne moderna demokratska, pravna i civilizovana država! Dakle, dokle ćemo se ćerati?! Plemenština ili pravna država, pitanje je sad!