Društvo

Nejotovana šefica Biblioteke i jotovana verzija CG jezika nikako ne mogu zajedno

Nov 27, 2025 0 Komentara

(15 riječi)

Piše: Slavko Mandić

Shodno uređivačkoj politici trenutne nejotovane šefice (ne)Narodne biblioteke „Radosav Ljumović“, izvjesne Ilinčić, ova jednonarodna ustanova kulture Glavnog grada, otkad su je preuzeli ona i njena družina, neće biti izdavač drugog proširenog izdanja knjige ,,Gradonačelnici“,novinara i publiciste Danila Burzana.
Neće, jer se Burzan drznuo da je napiše, kao i prethodnih pet koje je ova ista Biblioteka izdala, na jotovanoj varijanti crnogorskog jezika. A to nejotovana Ilinčić ne može da svari ni po koju cijenu.
Jasno je, i to ne samo iz ovog primjera, da je Ilinčić dovedena da bude egzekutor crnogorskog jezika, posebno jotovane varijante, kodifikovane i u zakonima crnogorskim utemeljene. Ona to neskriveno radi, zaštićena autoritetima moći koalicione većine, za koju važi jedno jedino pravilo: da je većini baš sve dozvoljeno. Zbog toga, nerijetko, ispod krova kuće koja nosi ime revolucionara, borca i antifašiste Radosava Ljumovića slušamo četnička ideloška orgijanja, fabrikovanje laži, prekrajanje slavne tradicije, kulture i istorije Crne Gore i Crnogoraca i veličanje ratnih zlikovaca, kolaboracionista i Hitlerovih pomagača. Može im biti, jer nema snage koja bi se mogla na bilo koji način oduprijeti ovom narastajućem zlu. Osokoljena svakodnevnim bezakonjem na djelu, Ilinčić je dozvolila sebi da uvrijedi Dara Burzana, barda crnogorskog novinarstva, čovjeka visokih moralnih, ljudskih i stručnih vrijednosti, hroničara Podgorice i eruditu. Možda i ne zna o kome se radi, jer čelna mjesta koja dijeli ova vlast isključivo partijskim bespogovornim lojalistima ne traže ni zvanje a ni znanje. Samo je poslušnost mjera vrijednosti i jedini reper. Zbog toga na svim nivoima prisustvujemo razaranju crnogorske države, njenih vrijednosti i potencijala. To može tako brutalno jedino neznanje u akciji. Pomognuto sa raznih strana raskošima zlokobne svijesti. A o kakvom se stručnom kvalitetu čelnice Biblioteke radi vidi se iz jedne jedine rečenice kojom se, nakon ove sramote, obratila javnosti: Poslovna politika Biblioteke zasniva se na važećim propisima u svim segmentima rada. Mudro, nema što. A upravo ta i takva mudrost joj je omogućila da bude to što je danas. Kako će se jednoga dana, kad sve ovo prođe, a mora, nositi sa tom činjenicom, pitanje je bez odgovora.
Ovakav odnos povrijedio je osjećanje doajena crnogorskog novinarstva. Otvorenu diskvalifikaciju i diskriminaciju, zabranu da knjiga bude objavljena njegovim pismom, isključivo zbog toga što jotovana varijanta crnogorskog jezika ne odgovara vlastodršcima, Burzan nije mogao da razumije. Zato se obratio gradonačelniku Podgorice, izvjesnom Mujoviću tražeći samo nekoliko minuta kako bi mu objasnio o čemu se radi. Jer, računa, ovaj je prezauzet, a i za ono što treba da mu reče, više mu i ne treba. Kako je i očekivano od vrhovnika Glavnog grada, odgovor je da on nema vremena, ali da ima njegov savjetnik. I primi ga izvjesni Matković. Bolje da nije.
Savjetnik je upoznao Burzana da imaju odgovor iz Biblioteke, kao i njihovu spremnost da podrži izdavanje novog izdanja, ali u skladu sa standardima i izdavačkom politikom koju primjenjuju na sve publikacije.
Dakle, nema ništa od jotovane varijante, jer Biblioteka, bez obzira što se finansira sredstvima jotovane i nejotovane varijante, kad novac uzme, priznaje samo ovu drugu. Pa ako oće, Burzan može da se čojski dogovori sa šeficom, a u to se ne miješa Glavni grad. Ne može jasnije.
Daro je razumio da je direktorka Biblioteke produžena ruka politike gradske vlasti i da tu nema što da traži.
Nadamo se i vjerujemo da će drugo dopunjeno izdanje vrijedne i korisne knjige za Glavni grad, ali i crnogorsku dokumentaristiku „Gradonačelnici“ štampati neko ko nema ovakva zakonska i svaka druga ograničenja. Da li će u dopunjenom izdanju za izvjesnog Mujovića biti zapisana i ova sramota koju je ovaj univerzitetski profesor učinio, ostaje da se vidi. Mada, materijala kad je on u pitanju ima zaista za ovo kratko vrijeme toliko da bi teško moglo stati u jednu knjigu.