OPROŠTAJNO SLOVO OD CENA TUZOVIĆA
(15 riječi)
(Foto: CP)
Po diplomi istoričar, a po životnom djelu novinar, hroničar i publicista, Ceno Tuzović bio je čovjek koji je znao da vrijeme ne samo bilježi, već i razumije. Njegovi zapisi nijesu bili puka faktografija – bili su fotografija ljudi i događaja, ali i priča o duhu stare Podgorice, njenim vrijednostima, sudbinama i tihoj postojanosti.
Odlazak Cena Tuzovića doživljavamo kao gubitak koji nadilazi profesionalne okvire. Otišao je čovjek s kojim se u redakcijama Radio Titograda i Titogradske tribine dijelilo vrijeme, prostor, riječ i tišina – one tišine koje su u redakcijama često govorile više od bilo kakvog komentara.
Ceno je bio novinar i urednik od formata: dinamičan u radu, jezgrovit u izrazu i dosljedan profesionalnim principima. Njegova riječ bila je kratka, jasna i odmjerena, ali uvijek tačna i glasna, jer nije skrivao svoje stavove.
Nije volio patetiku ni suvišne rečenice, a upravo zbog toga njegove opaske i savjeti ostajali su zapamćeni. Od njega se učilo – ne samo kako se piše, već i kako se sluša, kako se poštuje sagovornik i kako se čuva činjenica.
Među kolegama, Ceno je ostavljao dubok ljudski trag. Bio je autoritet bez distance, urednik bez potrebe da podiže glas, kolega kojem se moglo prići u svako doba. Znao je da ohrabri, da ispravi i da zaštiti. Njegova profesionalna strogoća bila je u ravnoteži s ljudskom toplinom, pa je povjerenje koje je uživao bilo iskreno i trajno.
Ni kada je otišao u penziju, nije prestao da radi ono što je najbolje znao – da pamti i zapisuje. Kao hroničar Podgorice, sačuvao je od zaborava brojne događaje i ljude: od učesnika Narodnooslobodilačke borbe do „malih“, običnih ljudi, svjestan da bez njih nema potpune slike jednog grada. U tim zapisima osjećala se njegova duboka empatija i snažan osjećaj odgovornosti prema prošlosti.
Ranko Kovačević i Ceno Tuzović
Posebno mjesto u njegovom radu imala je sportska publicistika. Ostavio je bogatu zaostavštinu o sportu u Podgorici i Crnoj Gori, naročito o Budućnosti – klubu kojem je pripadao i kao igrač i kao direktor. O sportu je pisao s razumijevanjem, emocijom i znanjem, svjestan da je sport važan dio identiteta grada.
Za svoj rad dobio je brojna priznanja. Iza Cena Tuzovića ostale su knjige koje svjedoče o vremenu, gradu i ljudima.
Podgoričani znaju: Ceno je bio čovjek koji je svoju privrženost ljudima i običajima iskazivao i posebnim gestom – gotovo svakog preminulog sugrađanina ispratio je na vječni počinak na groblju Čepurci, a porodicama izražavao saučešće i poštovanje.
Njegov život podsjeća nas koliko su zajedništvo i poštovanje tradicije vrijednosti koje i mi, u ovo prednovogodišnje vrijeme, možemo čuvati i širiti.
Za nas, i za mnoge koji su imali privilegiju da s njim rade, Ceno Tuzović ostaje primjer kako se posao radi pošteno i predano. Kako se ostaje čovjek u profesiji koja to često stavlja na iskušenje.
Grad će ga pamtiti po zapisima.
Kolege – po ljudskoj mjeri.
A nas trojica , za bezmalo dvije decenije zajedničkog rada, po podršci i sigurnosti koju nam je stvarao svojim prisustvom.
S poštovanjem,
Novinari:
Ranko Kovačević
Nastadin Bulatović
Mensud Krpuljević
……………………………,……..
P.S.
Cenova odlučna podrška prilikom mog prijema u radni odnos bila je presudna – bez nje možda nikada ne bih postao novinar. Vezao me za profesiju i obavezao na trajnu zahvalnost, ali ne i na uzdržanost u redakcijskim raspravama, što je i sam podržavao.(N.B)
0 Komentara