Završni dani 2025. godine nisu donijeli samo kraj jedne kalendarske godine, već kraj i jedne legendarne reprezentativne karijere, koja se teško može naći posebno u ekipnim sportovima. Katrin Lunde, završila je svoju reprezentativnu karijeru!

Rijetki su primjeri u vrhunskom ekipnom sportu da igrač(ica) i dalje nosi reprezentativni dres na pragu pete decenije života. Rukometni igrački vijek je poprilično dugačak. Na primjer, Lars Kristijansen, najbolji strijelac svih vremena i legenda Danske završio je karijeru sa okruglo 40 godina, pritom igrajući po 15-20 minuta, ali je Katrin i ove zakone prirode “potukla” jer je sa pet godina više bila MVP Olimpijskog turnira i najbolja golmanka planetarnog šampionata!

Na tek završenom Svjetskom prvenstvu za dame predvodila je svoju Norvešku do pete titule prvaka svijeta, izabrana je za najbolju golmanku na turniru, a u samom finalu ostavljala je bez daha komentatore i navijače svojim intervencijama, špagama, refleksima, kao da je u 20-im godinama!

Meridian sport je u ediciji Novogodišnjih intervjua “pročešljao” najznačajnije teme u dvocenijskoj reprezentativnoj karijeri “Ministarke odbrane” Norveške reprezentacije.

Koliko ima slično, a koliko razlike i premijernom nastupu za Norvešku 2003.godine i u ovom “poslednjem plesu” za reprezentaciju?

“Rukomet se vrtoglavo promjenio u ovih 20 godina. Kada sam počinjala svoju karijeru, ta prva decenija ovog vijeka, fokus je mnogo više bio na taktici, taktičkoj pripremi, dok je danas fizička spremnost i dominacija presudna. Ta motorika pravi razliku na terenu i ona je u fokusu za razliku od taktike. Norveški rukomet se i zasniva mahom na tome – brzom centru, brzoj realizaciji napada. Mimo toga, promjenila se i realizacija. Danas se mnogo više golova postiže sa 6metara. Akcije nastoje da izigraju protivničku odbranu, dok ste ranije imali mnogo više bekova koji su postizali golove sa 9 metara udaljenosti i koji su radili na skok-šutu”

Da li ste na početku karijere imali viziju kako bi i sa koliko medalja oko vrata izgledao kraj iste?

“Nisam razmišljala o konkretnom broju medalja, trofeja. Iz dana u dan sam radila na tome da budem što bolji igrač. Medalje i trofeji su produkt toga”

Da li ste mogli tada, na početku, da naslutite da će karijera trajati do 45.godine?

“Slično kao i po pitanju medalja – nisam razmišljala u tom pravcu. Kada sam počinjala svoju karijeru igračice su igrale orjentaciono do 30. godine života. To je bio prosjek. Takođe, tada klubovi nisu imali veliko razumjevanje za igračice koje žele da zasnuju porodicu i da se ostvare kao majke. Mnoge vrhuske igračice su baš zbog toga i završavale karijere, a danas se tu situacija mnogo promjenila posebno u Norveškoj gdje igračice mogu odmah poslije trudničkog odsustva da se vrate svom klubu. U mom slučaju kada sam ušla u veteranske godine išla sam sezonu po sezonu. Vidjela sam da fizički moje tijelo može da izdrži sve napore, da bude na maksimalnom nivou i tako smo došli do 45 godine života”

Koja tri meča bi ste izdvojili kao najposebnija, odnosno utakmice koje vam prvo padnu na pamet?

“Prva utakmica je apsolutno finale Lige šampiona između Viborga i Đera iz 2009.godine. To je bilo moje prvo finale i prva klupska titula prvaka Evrope. Osjećala sam se nevjerovatno! Drugo mjesto zauzima finale Olimpijskih igara u Pekingu 2008.godine. Igrale smo protiv Rusije koja je u tom periodu osvojila tri vezane titule prvaka svijeta (2005, 2007, 2009), a mi smo finale odigrale maestralno i slavile sa 34:27. To je bila prva zlatna olimpijska medalja za Norvešku. Treća najdraža utakmica koju posebno pamtim još jedno finale – Olimpijski rukometni turnir u Parizu 2024. godine. Finale i pobjeda nad domaćinom Francuskom, a posebno ću pamtiti i individualnu nagradu jer sam proglašena za MVP-a turnira”.

Za sve ove godine čije udarce je bilo najteže pročitati i zaustaviti?

“Bez dileme Bojana Popović i Kristina Neagu! Bojana Popović bila je fenomenalna igračica i uvijek nezgodan protivnik. Imala sam i sreću što smo zajedno igrale u Viborgu”

Norveška je zemlja koja ima ogromne uspjehe u zimskim sportovima. Na kom nivou se nalazi ženski rukomet koji je donio sve moguće trofeje? Da li je u TOP 10?

“Bez dileme i u Norveškoj je fudbal sport broj 1. Na drugo mjesto su zimski sportovi od skijanja, pa nadalje, ali je rukomet na jakom trećem mjestu po popularnosti. Uspjesi muške reprezentacije su pomogli da se rukomet još više popularizuje u Norveškoj”

Igrali ste prošlu polusezonu u Crvenoj zvezdi. Da li postoji šansa da se vaš model prekopira u srpski rukomet?

“Rukometni Savez Srbije mora da odluči koji sistem rada najbolje “leži” igračicama. Ne mora to striktno da bude samo sistem Norveške, Francuske ili neke treće zemlje. Od svake reprezentacije treba pokupiti one najbolje stvari u sistemu rada”

Crna Gora i Norveška su 2012.godine imale dva epska finala na Evropskom i olimpijskom turniru. Kako gledate na fenomen Crne Gore, zemlje koja ima manje od 1000 registrovanih igračica?

“Nisam znala za taj podatak, ali to je impresivno! Sa tako malom bazom igrača Crna Gora je te 2012.godine napravila rezultate za divljenje”

Godine su samo broj. Da li razmišljate da odigrate još neku sezonu u crveno bijelom dresu?

“Još uvijek sam u procesu razmišljanja i “vaganja” da li ću možda još jednu polusezonu odraditi kao igračica, tako da nisam još blizu konačne odluke”

Tokom svoje prebogate igračke karijere Katrin je osvojila:

16 individualnih nagrada (MVP, najbolja golmanka…)

22 medalje sa reprezentacijom Norveške

45 klupskih medalja (Liga šampiona, nacionalne lige, nacionalni kupovi)

Impresivna igračka karijera se bliži kraju. Novogodišnja želja naše redakcije za Katrine je da i u trenerskom ili bilo kom drugom poslu nastavi da “bere” medalje još većom brzinom.