Kultura

Aforizmi Gorana Sekulovića

Vođa i narod

Jan 22, 2026 1 Komentara

(15 riječi)

Iz knjige aforizama Gorana Sekulovića ‘’Blic krig duha: Sve je isto, čak i njega ima! (Ma nije nemoguće!)’’ donosimo dio koji se odnosi na vođu i narod.

Vođa i narod: Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane.

Vođa je sebi veći neprijatelj i od naroda, a narod sebi i od vođe.

Vođa troši, narod plaća. Zato je na kraju osveta ovog drugog i – slađa.

Vođu, spasioca naroda, na kraju su spašavali od tog istog naroda.

Vođa je samo takav. Takav se samo nama mogao desiti.

Narod ne voli vođu, već sebe u liku vođe. Tako je, bar malčice, svako – vođa. 

Vođa i narod: na početku trust mozgova, na kraju – drozdova.

Vođu podmetnu narodu, kao kukavica jaje drugoj ptici: kad se shvati prevara već je kasno.

Vođa ima pomoćnike. Oni mu odmažu, tj. pomažu da što prije siđe s vlasti.

Nije toliko vođa loš, koliko oni silni savjetnici oko njega – kaže narod ne bi li se bar malo okoristio.

Vođa i narod funkcionišu sjajno, ali samo dok je – bajno. Na kraju – katastrofalno.

Vođa je rekao narodu da će od sada svi odmah da idu naprijed. I krenuli su – nazad.

Vođa i narod: Kakvo jedinstvo! Do daljnjeg!

I mafijaši su nam za integracije. Kriminal, pardon, biznis, ne poznaje granice.

Socijalizam je bio napredniji od kapitalizma, a tranzicija je naprednija od socijalizma, kapitalizam biće napredniji od tranzicije i živjećemo bolje i... đe ono stadosmo?!

Privreda nam se dijeli na neprivatizovanu ’’Plantažu’’ i na privatizovanu tanjažu, tj. manjažu, a može i makljažu radnika i novih vlasnika!

Žale se radnici: U socijalizmu smo ulazili u fabriku kao u svoju kuću, a u tranziciji ulazimo, bez ’’kao’’, u ničiju kuću!

Koliko se ulaže u Nacionalnu televiziju, mogla bi da se zove Jadni, a ne Javni servis!

Elita je u socijalizmu upravljala cjelokupnom imovinom u ime radnika, a sada u ime – same sebe.

Recept za profit: Gledaj u ’’Plantažu’’ kako ulažu. Tako radi i ne boj se gladi!

Portret svjetskog finansijskog moćnika – davaoca kredita: njegov potez pera našeg je života mjera!

Pao je u trans: na tragu mu je MANS!

U socijalizmu smo se borili za radnička prava, u tranziciji za pravo na – rad.

U socijalizmu je bio na cijeni standard radnika, u tranziciji – goli život.

Radnici poručuju da je njihova posljednja šansa da se drže MANSA!

U tranziciji radnici su dobili predah i sjećajući se socijalizma pali u – sevdah!

Naša država je stabilna: u svakom času imamo podjednak broj patriota i izdajnika.

Na Balkanu je najviše etničko, pa makar to bilo najniže – etičko.

Mi bi se uspješno izborili i sa korupcijom, samo da se može – korumpirati!

Potvrdili smo Marksovo učenje da je radna snaga roba: u socijalizmu smo proizvodili višak robe, u tranziciji višak – radnika!

Kažu da smo ogrezli u korupciji. To je zato što nam je u – krvi!

Neki naši funkcioneri naliče Titu: daju lijevi žmigavac, a skreću desno!

Ispod grafita ’’Ko uči znaće, ko krade imaće’’, dopisano: Tako je uvijek bilo, bez obzira kome se što snilo!

Ko ima Orvelovu policiju misli, ne treba da ima državnog cenzora, jer se svi rađaju sa – cenzorskim mozgom!

Vlast nije nimalo solidarna. Njene greške su i naše i plaćamo ih samo mi, a naše greške su samo naše i plaćamo ih, opet, samo – mi.

Tajkunsko geslo: s mafijom u dil – to je naš stil!

Stalno nas korupcija prati: nikako da se Gogoljev ’’Revizor’’ preseli u – retrovizor.

Političari i kriminalci najbolje sarađuju. Vlast političara je alibi kriminalcima.

Korupcija nije toliki problem nama, koliki je onima koji nas povezuju sa njom!

I u aforizmu, kao i u životu, mudrost treba da prođe kroz iglene uši!

U EU će svi jugoslovenski narodi ponovo živjeti u jednoj državi.

Neki kreatori razvoja su više – kreature!

Vođa i narod: Mnoštvo likova, al’ jedno nedjelo!

Za vođu i narod nema lijeka, do jednog jedinoga: čast ili bruka dovijeka!

Narod je uvijek sa vođom, al’ na mitinzima!

Vođa i narod: Od obećanja do emigriranja!

Vođa i narod: Na prvi pogled su se dopali, a poslije su jedno drugo za gušu spopali!

Vođa i narod: Prvo je sve bilo bajka, a potom se psovala i majka!

Svijet voli pobjednike, a još  više da ih vidi u – blatu!

Nekada su za korupciju služile jagnjeće brigade, a sada vukova u jagnjećoj koži!

Socijalizam je bio sistem za svako poštovanje, osim što nije imao poštovanje za onog ko je trebao da ga poštuje.

Na početku veze razgovarali su satima i satima telefonom, na kraju braka ni sekundu oči u oči.

U poređenju sa starim sistemom studiranja, Bolonja je – banja!

Neki funkcioneri su pošteni, ali narod ne zna da cijeni ogromnu cijenu njihove žrtve!

Jedino je socijalizam mogao da od kapitalizma kao najgoreg napravi najbolji sistem.

Žiri je objavio da je proglašen za menadžera godine jer je prošao stroge uslove, za što je nagrađen sa deset godina strogog – zatvora!

I kladioničari i drogaši žele siguran – fiks!

Bio je tajni spoj kriminalaca a potom otvoreni poj specijalaca!

Jugonostalgična hronika: zlatna poratna čuvena trgovina ’’Nama’’, pa je došla nova ratna drama, i na kraju opet sve po nama!

Ranije je korupcija bila na niskom, naturalnom, a danas na visokom, novčanom nivou.

Vođa je lišio narod potrebe da misli!

Poručuje vođa narodu: ’’Volim vas.’’ ’’To kažeš ne radi nas, već za svoj spas’’, uzvraća mu narod al’ ne na glas.

Vođa i narod: Idu zajedno do kraja, a onda se sve zbraja!

U početku su opijeni, pa se vođa i narod i ne vide dobro, al’ na kraju se samo očima strijeljaju pobro!

Kao i prevareni muž, vođa posljednji sazna za pobunu!

Vođa i narod: Na početku su se odmah shvatili, da bi se na kraju zdušno davili!

Vođa i narod: Raj koji vodi direktno u pakao!

Vođa i narod: Početak sladak i kratak. Kraj dug i zao drug!

Vođa i narod: Od egzaltacije i emanacije do eliminacije! Od svačega do ničega!

Vođa je uvijek uz narod. Do prve prepreke, pardon, barikade!

Vođa i narod: Jedinstvo pa razlaz!

Narod je uvijek uz vođu. Dok mu ne prekipi!

Vođa je vodio zemlju uspješno, sve dok mu nijesu rekli da taj uspjeh narod više ne može da podnese.

Kad je pukla tikva, vođa je rekao narodu da je nezahvalan, iako se narod vođi zahvalio – na daljim uslugama!

To majka više ne rađa, al’ narod plaća!

Spremaju miting za vođu – binu, zvučnike, sokove, hranu i – narod!

Kada narod kaže vođi: ’’Ne’’, to znači: ’’Dosta posta!’’  

Na kraju je vođa pobijelio, a narod – pocrnio.

Narod postoji radi vođe, a vođa postoji radi samoga sebe.

Narod kliče vođi: Bićemo s tobom do posljednje kapi krvi. Vaše, dodaje vođa u sebi.

Kad vođa pobijedi, narod izgubi. I obrnuto.

Narod ima vođu kojeg zaslužuje, a vođa ima narod kojeg zadužuje!

Vođa je narodu bio sve, narod vođi – ništa.

Vođi su rekli da je ’’potresni krik narodne duše’’. Na kraju balade ostao je samo potresni krik naroda.

Vođa i narod: kakva idila, al’ samo do kraja dila.

Na kraju je vođa vidio da oni kojima vlada više nijesu ljudi, jer su svi režali na njega.

Vođa nikome ne vjeruje. Ni narod, ali mora.

Vođa kaže narodu da ga voli. I mi tebe, uzvraća narod, a ne vjeruje sopstvenim ušima. 

Na kraju je vođa bio sijede glave, a narod – obezglavljen!

Na početku je vođa sa lovorikama oko vrata vodio narod, a na kraju je narod sprovodio vođu sa lisicama na rukama. 

Vođa i narod: od ljubavi do mržnje. I ne natrag.

Vođa i narod su se nasitili jedan drugog. Ne bi valjalo da je duže trajalo.

Vođa i narod su raskinuli u pravi, a sastavili se u zao čas.

Na kraju je narod bio izgubljen, a vođa – zagubljen.

I vođa i narod su lijeni da se odreknu jedan drugog.

Od ’’Vođo, prohodniče i predvodniče’’ do ’’Vođo, prokletniče i tiraninu’’!

Od ’’Narode, božji glasu’’ do ’’Narode, stoko grdna’’!

Vođa vodi narod u raj, narod ga slijedi do pakla.

Vođina pamet je iz glave čitavog naroda. Zato ga svi podržavamo unaprijed!

Kratak je put od narodne egzaltacije do vođine penetracije!

Vođa je pred narodom, narod iza vođe dok ga ne stigne!

Vođu i narod ništa ne može iznenaditi: Sve je unaprijed isplanirano!

Vođa je uvijek u pravu, čak i kada griješi, jer to radi iz ’’viših interesa’’ koje niko osim njega ne zna!

Vođa i narod: Od kad se sastave nikako da se rastave.

Vođa i narod: Ne zna se ko je gori. Ili bolji – što mu dođe na isto.

Narod i vođa: Poslije velikih obećanja, slijede velika razočarenja.

Zajedničko ime za vođu i narod je – katastrofa!

Vođa i narod: Ne zna se kada je počelo. U svakom slučaju zasluge su podjednake.

Narodu i vođi: Koliko god trajalo – srećno. Trebaće vam!

Vođa kaže narodu: ’’Ja sam vaš do kraja’’. Narod mu odgovara: ’’Skrati malo doživljaj.’’

Uz vođu i narod uvijek idu diktatura i demokratija. Smiješano najbolje se (p)odnose.

Ne zna se ko je stariji, vođa ili narod, kokoška ili jaje.

Narod slijedi vođu bez obzira na cijenu, vođa je već ukalkulisao svoj procenat.

Vođa sudi narodu, a narod vođi kad mu padne šaka.

Vođa je kao čobanin, a narod kao ovce: zna se ko koga šiša.

Vođa i narod se međusobno vole do prve i posljednje međusobne mržnje.

Između ’’Živio vođa’’ i ’’Dolje vođa’’ događa se – narod.

Kad padne, vođa za narod postaje najgori đavo. Zaborave se svi drugi đavolčići!

Od svih čuda koje imaju vođa im je najveće.

Vođa je narod poslao u rat, desetkovao, raselio i doselio kod sebe da ga čuva. Od njega samog.

Narod jedva čeka da vođa padne ne bi li sebe proglasio anđelom.

Nije dovoljno da vođa samo padne, jer dok god postoji, nečista savjest narodu ne da mira.

Vođa i narod: Od skroba do droba!