Lepet krila goluba jedini „aplauz“ koji se danas čuje u bioskopu
CIJANOVIĆ: Odlazilo se sa Rijeke, a nije se dolazilo. Svako bi volio da se bioskop obnovi. Ali za koga da se napravi? Što je sad svrha bioskopa? Nema ni mladih ni starih. Eto, ja bih pošao da pogledam film BALETIĆ: Bilo bi jako dobro, a izgleda da se neko i sjetio, da se vrati taj bioskop u funkciju. Zapravo taj cijeli prostor, to nije samo bioskop, to bi moglo da bude divno mjesto i za susrete književnika
Bioskop je ogledalo u kojem često vidimo sami sebe – rekao je jednom prilikom meksički filmski reditelj, producent, scenarista i kompozitor Alehandro Gonzales Injaritu, dobitnik dva Oskara za najbolju režiju. To ogledalo, nažalost, već decenijama na Rijeci Crnojevića stoji razbijeno, a njegove prašnjave i oštre krhotine rasute su na prizemlju zgrade gdje je nekad bio bioskop, pedesetak metara od Osnovne škole ,,Boro Vukmirović“.
O bioskopu je u knjigama i periodici teško pronaći egzaktne podatke. Bioskopska sala nalazi se u zgradi izgrađenoj 1957, a prva filmska projekcija održana je godinu kasnije. Danas je od bioskopske sale ostala samo ruina, u što se obilaskom uvjerila ekipa Pobjede. Ipak, nada postoji: memljivi miris bioskopske sale konačno je stigao i do kancelarija Prijestonice Cetinje, gdje se donose važne odluke za Rijeku Crnojevića.
Rok do juna
Nakon što su CGO i Antifašisti Cetinja uputili inicijativu za obnovu bioskopske sale, Prijestonica Cetinje je saopštila da su sredstva za adaptaciju već planirana Programom razvoja za 2026. godinu i kapitalnim budžetom. Za projekat je opredijeljeno 200.000 eura bez PDV-a, u toku je izrada projektne dokumentacije, a po njenom završetku biće raspisan tender za izvođača. Ukoliko procedura bude tekla planiranom dinamikom, završetak radova očekuje se do juna.
Pobjeda je ovim povodom poslala pitanja Prijestonici, ali nam je odgovoreno da je projektna dokumentacija trenutno u izradi.
- Nakon što bude završena moći ćemo da damo odgovore na postavljena pitanja – naveli su iz Prijestonice. Ekipa Pobjede 19. februara obišla je zgradu bioskopa na Rijeci Crnojevića, koja spolja izgleda uredno i očuvano, zahvaljujući činjenici da je stambena. Dvoje vrata na ulazu u salu zatičemo otvorena, a kroz njih ulazi miris jezera koji se miješa sa zadahom truleži. Kada smo zakoračili unutra, pod cipelama je počelo pucketanje: hodamo po mješavini šuta, ostataka plafona, smeća i debelog sloja ptičjeg izmeta koji je cementirao podlogu. Na plafonu se malter guli u ogromnim krastama, a vlaga je iscrtala tamne mape na bijeloj podlozi.
Centralni motiv bioskopske ruine svakako su dvije izblijedjele jugoslovenske zastave na zidu iza izdignute bine, koje pričaju veliku priču o propasti jedne moćne države i ideje. Na bini ispred zastava su drveni stolovi koje je neki ugostitelj, vjerovatno, sklonio u salu do proljeća. Iza bine su dvije male prostorije, a u jednoj smo naišli na ptičje gnijezdo.
Jugoslovenske zastave podsjetnik na neka davnašnja vremena (FOTO: Stevo Vasiljević/Pobjeda)Sjedišta u sali, kojih je po svjedočenju Milorada Minje Ražnatovića nekada bilo 220, u stanju su totalnog haosa. Mnoga su iščupana iz ležišta, nagnuta pod neprirodnim uglovima, stvarajući haotične barikade u sali. Letvice, koje su nekada činile naslone, sada su razbacane po podu. One preostale, koje još stoje u nizu, izvijene su od vlage, pocrnjele i prekrivene paučinom.
Na podu, pored polomljenih bioskopskih letvica, leže prazni omoti DVD filmova, kao opomena da je tu nekada bio bioskop. Ali, čak ni omoti horora poput ,,Prstena“ i ,,Teksaškog masakra motornom testerom“ u ovakvom ambijentu ne djeluju ni najmanje zastrašujući. Svi ovi omoti i CD-ovi su podsjetnik na neki mnogo kasniji, očajnički pokušaj da se u ovu salu vrati pokretna slika i da digitalna era uđe u prostor koji je pripadao isključivo celuloidu.
Razbacani omoti DVD filmova na podu bioskopa (FOTO: Stevo Vasiljević/Pobjeda)Dok koračamo kroz polumrak, tišinu prekida nagli lepet krila. Jedan golub je uletio u salu i dvadesetak minuta apsolutno okupirao našu pažnju. U nekom paničnom letu kao da je sjekao polumrak i unio svjetlost u salu. Lepet krila je jedini „aplauz“ koji se u ovoj sali čuo u prethodne tri-četiri decenije.
„Udarao u zidove“
Ironija sudbine je htjela da na podu bioskopa, među šutom, golubijim perjem i izmetom, pronađemo i trag filma koji je režirao jedan od naših sagovornika – jugoslovenski i crnogorski reditelj Branko Baletić - kultni „Balkan ekspres“. Gotovo filmski momenat. Baletić je još prije više od deset godina bio inicijator obnove ove sale, ali je tada, kako je istakao za Pobjedu, „udarao u zidove“ nezainteresovanosti Ministarstva kulture i lokalne zajednice. On je u razgovoru za naš list kazao da najprije treba istaći da Rijeka Crnojevića zauzima važno mjesto u istoriji Crne Gore i da smo je zapustili, a bili smo dužni da više brinemo o njoj.
Golub kao rijetki živi svjedok svakodnevice bioskopa (FOTO: Stevo Vasiljević/Pobjeda)- Prije desetak godina, možda i više, ja sam otkrio ostatke bioskopa. Sala je bila u jako lošem stanju, plafon je otpao i ptice lete, to je bio dobar znak – kazao je on.
Danas kad uđete tamo, kako kaže Baletić, taj prostor liči na današnju Crnu Goru – razbucanu.
Baletić (FOTO: Mara Babović/Pobjeda)- Zato bi bilo jako dobro, a izgleda da se neko i sjetio, da se vrati taj bioskop u funkciju. Zapravo taj cijeli prostor, to nije samo bioskop, to bi moglo da bude divno mjesto i za susrete književnika. Djeci puštati crtane filmove kad turisti dođu... Da se oplemeni taj prostor, kao i čitava Rijeka Crnojevića. To je neka vrsta obaveze. Ali, kako smo zapustili i sve druge stvari, tako smo i kulturne objekte – istakao je on. Prema njegovim riječima, bilo bi divno da tu dolaze đaci i studenti, jer je Rijeka Crnojevića pogodna za časove istorije, ali i druge predmete.
Zgrada u kojoj se nalazi bioskop na Rijeci Crnojevića (FOTO: Stevo Vasiljević/Pobjeda)- Vrlo rado ću, ako budem bio potreban, da pomognem svojim iskustvom oko otvaranja bioskopa. Samo da jednog dana upalimo projektor i da krene neki film. Živjeće on poslije sam – zaključio je Baletić.
Uvijek puna sala
Nakon obilaska bioskopa, zaputili smo se kod najstarijeg žitelja Rijeke Crnojevića – Rajka Cijanovića. On je svojevrsni patrijarh sjećanja i živi spomenar varoši. Rajko se sjeća vremena kada je ovo mjesto bilo sve samo ne tiho. Njegov glas, dok priča o prošlosti, nosi težinu čovjeka koji je vidio i uspon i lagano gašenje svog rodnog kraja. Govoreći o bioskopu, istakao je ,,da sve to treba malo šire posmatrati“.
- Bila je na Rijeci Crnojevića tada fabrika, zadruga, preduzeće koje se bavilo prevozom turista po jezeru, mnogo je toga bilo... A to nije bio samo bioskop, nego i kulturno-umjetničko društvo. Nije tada bila nijedna kuća prazna. Sad nema niđe nikoga. Ne srijećem nikoga po Rijeci osim par istih ljudi – rekao je Cijanović.
Njegovo svjedočenje potvrđuje da je bioskop prestao da radi u onom trenutku kada je Rijeka počela da gubi svoju najvažniju bitku – onu demografsku.
Cijanović (FOTO: Stevo Vasiljevič/Pobjeda)- Odlazilo se sa Rijeke, a nije se dolazilo. Svako bi volio da se bioskop obnovi. Ali za koga da se napravi? Što je sad svrha bioskopa? Nema ni mladih ni starih. Eto, ja bih pošao da pogledam film. Ljeti se pokupi malo tih momaka koji rade na barkama i to se završi u septembru. Ranije je bila masa naroda. Vazda puna bioskopska sala – kazao je on. Da je sala uvijek bila puna i da je bioskop bio glavno kulturno okupljalište Rijeke Crnojevića u tom periodu svjedoči i školska drugarica i komšinica Rajka Cijanovića – Nevenka Vuković (oboje su 1949. godište).
- Bioskop je uvijek bio pun. Što je moglo bit' u Rijeku u ono vrijeme?! Bioskop je bio pojam. Doživljaj za nas. Ja sam voljela indijanske filmove, to mi je bilo i ostalo omiljeno – uz osmijeh je kazala Nevenka.
S velikom tugom ona je gledala fotografije razrušene bioskopske sale, a vijest o obnovi je i te kako razveselila.
- Bilo bi lijepo renovirati, ali da izgleda kao onomad i da zadrži taj duh. Bilo je to nekad fino, blizu škole, fino za đake. Tu je bio i hor, a ja sam bila članica – ispričala je Vuković.
Dostojanstvo
I, zaista, salu bi trebalo restaurirati, zadržavajući i obnavljajući sve što je moguće, od stolica do jugoslovenskih zastava na zidu, koje ne trebaju da budu uklonjene kao „višak istorije“, već sačuvane kao fundamentalno tkivo ovog mjesta. Restauracija bioskopa značila bi povratak dostojanstva varoši. Bez kulture, svaka varoš, pa i ona najljepša, ostaje samo prazna ljuštura, kulisa za turiste koji prolaze, dok mi ostajemo u mraku, čekajući da projektor ponovo baci svjetlo. Vrijeme je da popravimo svoje ogledalo. Da se u njemu ponovo vidimo onakvima kakvi smo bili – ponositi i okrenuti svijetu koji smo nekada, baš iz ove sale, gledali sa nadom i divljenjem.
Riječki kino bio je istinski hram kulture
O bioskopu na Rijeci Crnojevića je vrlo malo pisano. U knjizi ,,Rijeka Crnojevića – između jave i sna“ iz 2025. godine, autora Milorada Minja Ražnatovića, čitavo jedno poglavlje posvećeno je bioskopu. Ono se zove ,,Riječki bioskop – hram kulture“. Ražnatović se sjeća da su projekcije filmova bile dva do tri puta nedjeljno. Subota i srijeda bile su rezervisane za ,,nova“ ostvarenja, a nedjelja ujutro za reprizu filma od subote.
Centralna figura sjećanja u zapisima Ražnatovića jeste legendarni kinooperater Pero Belmarić. Njegova sudbina bila je neraskidivo vezana za te zidove. Pero, invalid koji je izgubio nogu, u znak protesta što nije dobio stan, sa porodicom se uselio direktno na binu bioskopa, živeći u svlačionici iza platna. Dok su se na ekranu smjenjivale slike vesterna i partizanskih epopeja, s druge strane platna odvijao se stvarni život jedne porodice. Riječka djeca su u to vrijeme, kako bilježi Ražnatović, satima „ćamala“ ispred ulaza, čekajući da se svjetla ugase i da ih Pero, u trenutku slabosti ili dobrote, pusti unutra bez karte, jer nijesu imali novca za svaku projekciju. Gledali su se „Kozara“, „Neretva“, ali najviše su se čekali kauboji. Ražnatović je naveo da sala nije bila namijenjena samo za kinematografiju, već je bila istinski hram kulture, gdje su se u raznim umjetničkim oblastima oprobali mnogi mještani.
pobjeda
FOTO: Stevo Vasiljević/Pobjeda
0 Komentara