Crnogorska kultura na margini sopstvene države
(15 riječi)
Piše Ljubomir Mudreša
Prije odgovora na pitanje: đe je danas crnogorska kultura u kulturno-javnom diskursu, dozvolićete mi, uvaženi čitaoci, da kroz nekoliko kratkih digresija podsjetim na važnost nacionalne kulture za jednu državu.
Mudri Latini su davno rekli: „Ako hoćete da nestane jedan narod – oduzmite mu kulturu, jezik i istoriju.“ Druga, ništa manje značajna maksima glasi: „Državu je lakše stvoriti nego braniti.“ Na kraju, te dvije misli sabrane su u još jednoj pouci: „Ono što nema važnosti od početka, nema je nikada.“
Ne smijem smetnuti s uma ni ponašanje velikog britanskog državnika Winston Churchill, dobitnika Nobelove nagrade. Na jednom sastanku ratnog kabineta, dok je dijelio zadatke ministrima, ministar finansija ga je prekinuo riječima da država nema novca. Ministar kulture je dodao da njegovo ministarstvo ipak raspolaže određenim sredstvima. Na to je Čerčil, otprilike, odgovorio: „Ako izgubimo kulturu, onda nemamo šta da branimo.“
Ako ove mudre maksime primijenimo na crnogorske prilike, dolazimo do nekoliko neugodnih, ali teško osporivih činjenica.
Prije svega, crnogorske kulture gotovo da nema u javnoj prezentaciji brojnih festivalskih manifestacija. Ako se i pojavi, to je često u obliku sporadičnih i marginalnih sadržaja. Istovremeno, na tim istim manifestacijama, posebno na našem primorju, ne štedi se ni papir, ni mastilo, a ponajmanje javni novac kada je riječ o veličanju kultura iz susjedstva. Njihovi izvođači borave u udobnosti visoko brendiranih hotela i odmarališta, uz sve počasti koje prate takve događaje. Bravo za njih.
Slična je situacija i sa promocijama kulturnih vrijednosti crnogorskih pisaca. Osim u nekoliko opština, vrata su im uglavnom zatvorena. Ništa bolja slika nije ni u medijima, gdje se na prste jedne ruke mogu nabrojati autori čija se nova djela predstavljaju javnosti. Još je nepovoljnija situacija u konkursima za finansiranje štampanja novih rukopisa. A kada je riječ o nagradama i priznanjima, crnogorski pisci često imaju utisak da za njih tu nema mjesta, jer su mnoge odluke unaprijed rezervisane za autore iz okruženja.
A nije da crnogorski stvaraoci nemaju šta da ponude. U organizacijama kao što su Dukljanska akademija nauka i umjetnosti, Crnogorski PEN centar i Crnogorsko društvo nezavisnih književnika djeluje respektabilan broj pisaca, slikara, naučnika i intelektualaca. Upravo oni bi trebalo da čine temelj estetske i duhovne snage nacionalne kulture. Mnogi od njih su priznati i prisutni i u međunarodnim krugovima. Dovoljno je pomenuti da je planirano održavanje svjetskog kongresa PEN International na Cetinju, kao i brojne aktivnosti Matica crnogorska i drugih institucija.
Međutim, paralelno s tim odvija se i dugotrajan proces negiranja i prisvajanja crnogorske kulture i istorije. Na meti su identitet, kulturno nasljeđe, pa čak i srednjovjekovna država Duklja. Sve to podsjeća na dugoročne ideološke projekte poput Načertanije i kasnijeg Memorandum SANU, koji su težili širenju političkog i kulturnog uticaja Srbije.
Veliku ulogu u tim procesima ima i prepisivanje značajnog dijela crkveno-manastirskog kulturnog i istorijskog nasljeđa Crne Gore na Srpska pravoslavna crkva, zajedno sa ogromnim zemljišnim posjedima.
A mi – uglavnom ćutimo.
Izuzeci postoje: Crnogorski PEN centar, Fakultet za crnogorski jezik i književnost i pojedini časni pojedinci koji javno ukazuju na ove pojave. Ipak, često se stiče utisak kao da se ostvaruje Njegoševa misao iz Gorski vijenac – da „pleme moje mrtvim snom spava“.
Istina je i to da današnja vlast nije jedina odgovorna za ovakvo stanje. Proces marginalizacije institucija kao što su Dukljanska akademija nauka i umjetnosti, Crnogorski PEN centar i Crnogorsko društvo nezavisnih književnika započeo je mnogo ranije, tokom dugog perioda prethodne vlasti, koja ih je često svodila na status nevladinog sektora. U takvom ambijentu stvarali su i oni autori koji su smatrali da njihov rad nema vrijednost bez političke ili finansijske podrške moćnih pokrovitelja.
Na kraju ostaje zabrinjavajuća misao: možda će Crna Gora jednog dana ući u porodicu evropskih država, ali postoji opasnost da mi, nacionalni Crnogorci, u tu zajednicu ne uđemo sa punim imenom i prezimenom svog identiteta.
Razmislite.
0 Komentara