Kultura

KADA KNJIGA POČNE DA ŽIVI CETINJE U DIJALOGU SA ROMANOM „NAKON TAČKE“

Mar 13, 2026 0 Komentara

(15 riječi)

Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista

 

U prostoru JU Narodna biblioteka i čitaonica „Njegoš“ na Cetinju, 12. marta 2026. godine, održano je književno veče posvećeno romanu „Nakon tačke“ autora Kemala Kema Musića. Iako su promocije knjiga često zamišljene kao kratko predstavljanje autora i djela, ovaj susret sa publikom prerastao je u dug, misaono bogat i otvoren dijalog o književnosti, identitetu pisca i onom neuhvatljivom prostoru između autora, teksta i čitaoca u kojem literatura zaista započinje svoj život. Uvodni dio večeri o auttoru imala je moderator Saša Božović.

 

Upravo ta ideja bila je i temelj večeri. Jer svaka istinski vrijedna knjiga ne završava se posljednjom rečenicom niti trenutkom kada se zatvore njene korice. Tada zapravo počinje njen najvažniji put  onaj u svijesti čitalaca. U prostoru ličnog čitanja, tumačenja i emocije, knjiga dobija nova značenja i nove segmente. Roman „Nakon tačke“ upravo na toj ideji i počiva: na uvjerenju da književnost ne prestaje tačkom, već da njome počinje nova priča.

 

Dr Olga Vojičić-Komatina o poetici Kemala Musića

 

O književnom stvaralaštvu Kemala Musića nadahnuto je govorila dr Olga Vojičić-Komatina, čiji je kritički osvrt otvorio dublje razumijevanje strukture i idejne dimenzije romana. Njeno izlaganje pored toga što je bilo književnokritičko tumačenje ali i promišljanje o savremenoj ulozi pisca u društvu.

 

Olga Vojičić-Komatina je istakla da Musić u ovom romanu pokušava da „uzburka književno more“ i pomjeri granice između autora, lika i čitaoca.

 

U romanu „Nakon tačke“ dešava se zanimljiva književna igra  lik može izaći iz knjige, pisac može postati lik, a pripovjedač i narator mogu mijenjati svoje uloge. Ta stalna promjena perspektive stvara osjećaj da tekst diše zajedno sa čitaocem. Musić na taj način otvara pitanje: ko zapravo stvara književnost  pisac ili čitalac?  kazala je Olga Vojičić-Komatina. Posebno je naglasila da roman ima i snažnu refleksivnu dimenziju, jer autor kroz njega preispituje položaj pisca u savremenom društvu između ostalog istakle je i sljedeće:

 

,,Ovo nije samo roman o likovima i radnji. Ovo je roman o samoj književnosti. O vremenu u kojem živimo, vremenu prezasićenom informacijama, krizama, stereotipima i društvenim napetostima. U takvom svijetu pisac mora ponovo tražiti svoj glas i smisao. Musić kroz ovaj tekst upravo to pokušava: da pokaže gdje se danas nalazi pisac i kakva je njegova odgovornost .”

 

Njeno izlaganje otvorilo je prostor za dalji razgovor i pokazalo da Musićev roman ne funkcioniše samo kao narativ, već i kao svojevrsni esej o književnosti i njenom mjestu u savremenom svijetu.

 

Spontani nastanak romana

 

Govoreći o nastanku knjige, sam autor otkrio je publici da roman nije rezultat dugog planiranja, već gotovo slučajnog povoda: ,, Ideja za knjigu obično dugo sazrijeva. Nosim je sa sobom, razmišljam o likovima i motivima, ponekad godinama. Ali sa romanom „Nakon tačke“ bilo je drugačije. Sve je počelo kao potreba da napišem odgovor na jedan novinski tekst. Taj odgovor sam odlagao, nije nastao tada kada je trebalo. I upravo iz tog odlaganja, iz tog nedovršenog teksta, kasnije je izrasla ideja za roman objasnio je Musić. Ova ispovijest o nastanku knjige dodatno je približila autora publici, jer je pokazala koliko književni proces može biti nepredvidiv i spontan.

 

Dug i interaktivan razgovor sa publikom

 

Posebnu dinamiku večeri dao je književnik i publicista Božidar Proročić, koji je vodio razgovor sa autorom. Umjesto klasične forme pitanja i odgovora, razgovor je prerastao u otvoreni dijalog u kojem su učestvovali i prisutni čitaoci. Proročić je razgovor usmjerio ka temama koje prevazilaze samu knjig: odnosu između autora i publike, položaju književnosti u savremenom društvu i ulozi čitanja u vremenu ubrzanih informacija. Kroz niz pitanja i komentara otvoren je prostor za spontanu i živu komunikaciju između autora i publike. Upravo ta interakcija pokazala je da književnost nije zatvoren prostor između dvije korice, već živi dijalog koji nastaje tek u susretu sa čitaocem. Tokom večeri publika je postavljala pitanja o procesu pisanja, o odnosu između fikcije i stvarnosti, ali i o tome kako savremeni pisac pronalazi svoj glas u svijetu koji je preplavljen informacijama. Taj razgovor, koji je trajao znatno duže od planiranog vremena, pretvorio je književno veče u istinsku razmjenu ideja i iskustava.

 

Knjiga koja nastavlja da živi

 

Na kraju večeri Kemal Musić podsjetio je na ono što je, kako kaže, suština svake književnosti a to je: ,,Kada knjiga bude završena, ona tek tada počinje da živi. Tada više ne pripada samo autoru. Ona postaje prostor susreta između teksta i čitaoca. Ako nema čitaoca, nema ni romana. Čitalac mora živjeti tekst koji mu je ponuđen” kazao je Musić. Književno veče na Cetinju pokazalo je upravo to da knjiga dobija svoje puno značenje tek onda kada počne razgovor o njoj. A taj razgovor, baš kao i Musićev roman, nastavlja da traje nakon tačke.