SVJETSKI DAN ŠUMA NA RIJECI CRNOJEVIĆA – ČAS KOJI SE PAMTI
Piše:
Božidar PROROČIĆ
Svjetski
dan šuma obilježava se svake godine 21. marta. To je vrijeme kada priroda
počinje da se budi, kada se prvi zeleni listovi pojave kao lijepa najava novog
ciklusa života. Nije slučajno što je baš ovaj datum izabran on nas podsjeća da su šume početak i oslonac
svega što raste, diše i traje. Iako smo nekoliko dana kasnije, 23. marta 2026.
godine, na Rijeci Crnojevića ovaj dan obilježili na način koji je imao posebnu
vrijednost neposredno, u razgovoru sa đecom, u prostoru gdje priroda nije
daleko, već prisutna na svakom koraku.
U
Osnovnoj školi „Boro Vukmirović“ održano je predavanje posvećeno šumama, sa
posebnim osvrtom na Nacionalni park Skadarsko jezero i Nacionalni park Lovćen.
Predavanje je realizovano u okviru aktivnosti Javnog preduzeća za nacionalne
parkove Crne Gore (JPNPCG), kroz edukativni rad i promociju vrijednosti
zaštićenih područja. Govorilo se o šumama kao živim sistemima o njihovoj ulozi
u očuvanju vode, vazduha i zemljišta, ali i o njihovoj ljepoti koja se ne može
izmjeriti brojevima. Posebno je istaknuto bogatstvo biljnih i životinjskih
vrsta koje ove prostore čine jedinstvenim, ali i potreba da se to bogatstvo
čuva i razumije.
Ono
što je ovaj susret učinilo istinski vrijednim ovo predavanje je intresovanje
đece. Njihova pažnja, otvorenost i iskrena radoznalost davali su ritam cijelom
predavanju. Nijesu bili samo slušaoci –aktivno su učestvovali, postavljali
pitanja i razmišljali naglas. Pitali su kako šuma „diše“, šta se dešava kada
nestane jedno drvo, kako čovjek može pomoći prirodi. U tim pitanjima osjećala
se odgovornost koja tek nastaje, ali već ima svoj oblik.
Predavanju
su prisustvovali i prosvjetni radnici Veljko Đukanović i Maja Ljiljanić, čime
je cijeli događaj dobio dodatnu vrijednost. Njihovo prisustvo i podrška
potvrđuju koliko je važno da škola bude mjesto đe se znanje povezuje sa
stvarnim životom i đe se razvija svijest o prirodi kao zajedničkom dobru. Govoreći
o šumama Lovćena i Skadarskog jezera, govorili smo zapravo o prostoru koji nas
oblikuje. Lovćen, sa svojim kamenjarima i šumama, nosi duboko ukorijenjenu
priču o identitetu i trajanju. Skadarsko jezero, sa svojim bogatim biljnim i
životinjskim svijetom, podsjeća na krhkost i snagu prirode u isto vrijeme. To
su mjesta koja ne traže mnogo riječi – već pažnju i poštovanje.
Posebna
vrijednost ovog susreta bila je u jednostavnosti u tome što se razgovaralo otvoreno, bez
distance, u atmosferi povjerenja. Đeca su prepoznala da je priroda nešto što im
pripada, ali i nešto za šta su odgovorni. Upravo tu u tom osjećaju pripadnosti,
počinje prava briga o životnoj sredini. Ovaj dan na Rijeci Crnojevića bio je to mali, ali važan korak ka stvaranju
svijesti koja traje. Jer ono što đeca danas pitaju, sjutra će znati da brane. I
možda je baš to najveća vrijednost ovakvih susreta ne ono što se kaže, već ono što ostane.
0 Komentara