Ne vjerujte Danajcu...
Za Antenu M piše: Zoran Majski
Intenzivan je pritisak kojim se na EU institucije pokušavaju prenijeti sasvim realni strahovi, inicirani uspostavljanjem antiustavne regulative kojom se od crnogorske Uprave policije i ANB žele stvoriti zloćudni instrumenti, sa jasnim ciljem: osujetiti opozicionu borbu, opštom kriminalizacijom uništiti njeno djelovanje, silom politički instrumentalizovane regulative ugasiti slobodnu misao u sve žešćim pokušajima da se pod egidom EU politika od Crne Gore stvori kleronacionalistička srpsko-ruska marioneta. I reklo bi se da to ne ide tako loše − osjeti se nedostatak povjerenja u avgustovsku družinu sa važnih EU adresa. A nekad mi se učini da smo mi sve ovo možda i preozbiljno shvatili... A evo i zašto.
Uprkos raznim, često i zabrinjavajućim, tumačenjima stavova visokih evropskih predstavnika, nije moguće zaobići tezu o Trojanskom konju. Riječ je o dominantnoj diskvalifikaciji koju aktuelna vlast dnevno mora da suzbija, boreći se da prikrije ovu jasnu i svima prepoznatljivu osudu njihovih zakulisnih ciljeva u destrukciji integracionih politika na kojima je aktuelna opozicija makar dvadeset godina gradila i izgradila svoj unutrašnji i vanjski kredibilitet.
Premijerski sat − neuko i sublesasto manipulisanje, sada već prepotopskim sporazumom DPS i Jedinstvene Rusije, koji je vrijeme i političke okolnosti u potpunosti potrošilo, iskorišćen je kao nemušto svjedočanstvo o neiskrenosti evropskih politika ove partije. Blijedi i neuvjerljivi pokušaj da se stvori atmosfera nalik onima kada bezbjednosna agencija u diktatorskim režimima servisira vlast kompromatima koji se čuvaju za specijalne prilike, ispao je samo jadna slika nekompetencije, ko god i što god stajalo iza ovog smiješnog pokušaja diskreditacije najače opozicijone partije. Ubrzo se to pokazalo beznadežnim, nakon što je objavljen tekst sporazuma sa – gle čuda – čitavom stranicom teksta, potpuno benignog sadržaja.
Ako je ova smiješna ujdurma sve što može i umije Milojko, ne treba se previše plašiti ni njegove dominacije u ANB, ali ni nakaradnih, manipulativnih i nedemokratskih zakona kojima želi da pojaše bezbjednosne službe, a i građane Crne Gore. Ne može se bez mozga ni kanal kopat, a kamoli osmišljavati strategije kojima se želi prevarno, po modelu kako mali perica, ivica i marica zamišljaju tajni rad i zloupotrebu bezbjednosnih službi, voditi prljava politička borba, u susret istorijskim izborima, od kojih zavisi budućnost Crne Gore. Ništa tu nije pomoglo ni prisluživanje potpredsjednika Ivanovića, koji se oglasio u pauzi između posjeta i sastanaka sa političkim predstavnicima od Mađarske do Slovačke, čije su države dokumentovani „trojanci“ u EU.
Dakle, poslije toliko godina i mi dočekasmo prisustvo konja gdje to ne bi smjelo (izostanak dijakritičkog znaka dopušta upotrebu jednine ili množine − po želji). Znam, mnogi će reći da to nije naš patent i da je to sa svojim konjem Incitatusom planirao i rimski car Kaligula, na taj način ismijavajući Senat u Rimu, zauvijek definišući situaciju kada se neko nekompetentan nađe na visokoj funkciji, u instituciji kojoj je svojim prisustvom do krajnjih granica srozao već inače urušen kredibilitet.
Dobro, kod nas se ipak pojavio Trojanski konj, simbolična ratna varka iz grčke mitologije u kojoj su ahejski vojnici, skriveni u drvenom konju ušli u opkoljenu Troju i osvojili je nakon deset godina opsade. Zaključak je jasan i sadržan je u drevnoj Vergilijevoj Enejidi. Zato se draga Evropo valja podsjetiti kako to kaže stari latinski stih:
„Ne vjerujte konju Trojanci! Šta god da je plašim se Danajaca kad darove nose“.
0 Komentara