SVIJETLO VASKRSENJA PORUKA NADE, LJUBAVI I DUHOVNE SNAGE
Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik
i publicista
Danas, 5. aprila, u ovoj svetoj
zori, dok se nad Mediteranom, Evropom, a iznad svega nad našom Crnom Gorom,
razliva svjetlost najljepših proljećnih boja, osjećamo dostojanstveno, ali
snažno prisustvo nade koja se rađa iz Vaskrsenja. Dok more rasipa talase svojim
vječnim ritmom, a planine čuvaju snagu trajanja, u tom susretu neba i zemlje
rađa se ono iskonsko vjera u obnovu, u
svjetlost i u smisao.
Draga braćo i prijatelji Hrvati,
Albanci i svi pripadnici svete i blagoslovljene katoličke vjere neka vam ovaj veliki praznik donese mir u
srcu, snagu u duši i vjeru koja ne posustaje. Neka vas obasja božanska ljubav
Isusa Hrista i svjetlost njegovog Vaskrsenja, da budemo bliži jedni drugima u
ljubavi, poštovanju i samilosti. Neka nas hrišćanske vrline povedu putevima
dobra, istine i praštanja, da na tim putevima budemo snažni, dostojanstveni i
postojani.
Kako je zapisano u Prvoj poslanici
Petrovoj (1,3):
„Hvaljen Bog i Otac Gospodina
našega Isusa Krista! On nas je u svom velikom milosrđu nanovo rodio u živu nadu
uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih.“
U toj živoj nadi nalazi se smisao
našeg postojanja da vjerujemo, da opraštamo i da se uzdižemo iznad prolaznosti
svijeta. Kao što se more ne umara u svojim talasima, tako ni čovjek ne smije
posustati u vjeri. Kao što planine stoje nepokolebljivo kroz vjekove, tako i
čovjek treba da ostane čvrst u svojoj moralnoj čestitosti.
Kao što se jutro rađa nad pučinom,
noseći svjetlost kroz talase, tako i čovjek u sebi nosi mogućnost novog
početka. Mediteran, taj vječni svjedok civilizacija, uči nas strpljenju, pomirenju
i trajnosti. U njegovim dubinama sabrane su priče naroda, vjera i iskušenja,
ali i snaga da se iznova ustane. Planine naše Crne Gorestoje kao nijemi čuvari
dostojanstva i vremena. One nas uče postojanosti, ali i poniznosti pred
veličinom Stvoritelja. U tom susretu mora i kamena, svjetlosti i visine, čovjek
pronalazi sebe. Tu se rađa (lična) molitva i unutrašnji mir koji nadilazi
svakodnevicu. Vaskrsenje nas podsjeća da nijedna tama nije konačna i da nijedna
noć ne traje vječno. U svakom čovjeku postoji iskra svjetlosti koja čeka da
bude probuđena vjerom i ljubavlju.
Zato, draga braćo i prijatelji,
sjetimo se i riječi iz Poslanice Rimljanima (6,5–6):
„Jer ako smo se sjedinili s njim u
smrti poput njegove, sigurno ćemo se sjediniti s njim i u uskrsnuću poput
njega. Jer znamo da je naš stari čovjek s njim razapet, da tijelo grijeha bude
uništeno, da više ne budemo robovi grijeha.“
Upravo u toj duhovnoj obnovi leži
snaga čovjeka da se mijenja, da raste i
da svjedoči ljubav. Neka ovaj sveti dan bude podsjetnik da smo upućeni jedni na
druge da su različitosti bogatstvo, a sklad temelj i postulat našeg trajanja. U
Crnoj Gori, zemlji susreta, neka Vaskrsenje bude najljepša sintagma među
ljudima, riječ koja spaja i ruka koja se pruža. Posebne i najsrdačnije čestitke
upućujem Kotorskoj i Barskoj nadbiskupiji, njihovom sveštenstvu i svim
vjernicima, uz želju da u miru, dostojanstvu i duhovnoj radosti proslave ovaj
najveći hrišćanski praznik.
Neka vam Uskrs donese mir, ljubav i
duhovnu snagu. Krist je uskrsnuo!
Gëzuar Pashkët! Uroj që kjo festë
t’ju sjellë paqe, dashuri dhe forcë shpirtërore. Krishti u ngjall!
0 Komentara