Kultura

„OKOVI I LANCI“ – POEZIJA OTPORA, SLOBODE I ODBRANE IDENTITETA

Apr 24, 2026 0 Komentara

(15 riječi)

Sinoć, 23. aprila 2026. godine, održana je promocija zbirke poezije ,,Okovi i lanci”. U vremenu moralnih lomova i društvenih podjela, kada se istina relativizuje, a pravda odlaže, pjesnička riječ ostaje najsnažniji oblik otpora. Zbirka poezije „Okovi i lanci“ književnika i publiciste Božidara Proročića pojavljuje se kao snažan poetski odgovor na savremene društvene i političke izazove. Promovisana u JU Narodna biblioteka i čitaonica „Njegoš“ na Cetinju, upravo na Svjetski dan knjige i autorskih prava, ova zbirka je čin građanske i kulturne hrabrosti. „Okovi i lanci“je zbirka poezije koja ne pristaje na zaborav, niti na ravnodušnost. U njoj se pjesnik ne skriva iza metafore da bi pobjegao od stvarnosti, već koristi stih kao najoštriji instrument otpora protiv nepravde, licemjerja, istorijskog revizionizma i urušavanja temeljnih vrijednosti građanskog društva.

 

Sa autorom je razgovor vodila kulturološkinja Saša Božović, koja je svojim promišljenim pitanjima, toplinom i istančanim osjećajem za književnu riječ dala promociji posebnu dubinu i dostojanstvenu dimenziju. Njeno vođenje razgovora bilo je istinski dijalog o poeziji, identitetu, slobodi i odgovornosti pisca prema vremenu u kojem stvara, čime je cijelom događaju podarila dodatnu emocionalnu i intelektualnu snagu.

 

Ova zbirka donosi četrdeset snažno angažovanih pjesama nastalih tokom posljednjih pet godina, u vremenu dubokih političkih i identitetskih lomova u Crnoj Gori. To su godine iskušenja, podjela, pokušaja prekrajanja istorije, ali i godine u kojima se pokazalo koliko je važno ostati uspravan pred naletima ideoloških oluja. Upravo tu nastaje Proročićeva poezija  iz potrebe da se ne ćuti.

 

Profesor Veljko Đukanović posebno je istakao da autor kroz pažljivo oblikovan lirski izraz otvara pitanja lične i kolektivne slobode, krize identiteta, moralnog posrnuća društva i gubitka humanosti. Međutim, ova zbirka ide i dalje od toga ona postaje poetski dokument jednog vremena i svjedočanstvo borbe za očuvanje dostojanstva. Posebnu emociju i dubinu promociji dale su pjesme koje su posvećene Albancima, Bošnjacima i Hrvatima u Crnoj Gori narodima koji su kroz istoriju bili i ostali važan stub multietničkog i multikulturnog bića ove države. Te pjesme pune su poštovanja prema njihovom identitetu, jeziku i kulturnom nasljeđu, ali i snažna poruka da se Crna Gora može braniti samo uvažavanjem i kulturom različitosti.

 

Proročić u svojim stihovima ne pravi granice među ljudima, već ih ruši. Njegova poezija podsjeća da se država ne čuva samo institucijama, već prije svega ljudima koji vjeruju u njene vrijednosti. Braniti crnogorski identitet ne znači negirati tuđi, već upravo suprotno poštovati različitost kao najveće bogatstvo zajedničkog života. U tom smislu, „Okovi i lanci“ postaje i zbirka odbrane Crne Gore njene građanske suštine, njenog jezika, njene kulture i njenog istorijskog trajanja. To nije odbrana iz političkog interesa, već iz duboke moralne odgovornosti prema precima i obaveze prema potomcima. Sam autor naglasio je da pjesnici i stvaraoci ne smiju ćutati u vremenima društvenih devijacija. Njihova riječ mora biti živa, glasna i prisutna. Mora biti opomena. Mora se čuti ta živa riječ, mora se čuti taj krik. To nije onaj Munkov krik, ali nije ni daleko od njega. Poezija i proza imaju snagu da upozore na sve ono što razara društvo. Nema jačeg prostora od književnosti za borbu protiv nepravde  istakao je Proročić.

 

Upravo u toj rečenici iskazana je suština ove knjige. Svaka pjesma u ovoj zbirci nosi unutrašnju tenziju između bola i nade, između razočaranja i vjere, između istorijskih okova i trajne težnje ka slobodi. Zato naslov „Okovi i lanci“ nije metafora zarobljenosti, već poziv na njihovo kidanje. Proročićevi stihovi nijesu napisani da bi bili samo pročitani oni traže unutrašnji odgovor čitaoca. Oni pozivaju na preispitivanje, na ličnu odgovornost, na hrabrost da se ostane svoj i da se ne pristane na poniženje istine. Njegova poruka je jasna iznad svega treba ostati čovjek. Vjerovati u svoje korijene, čuvati svoj jezik, kulturu i identitet, ali isto tako poštovati i tuđe. Samo takvo društvo može biti istinski slobodno i pravedno. Samo takva Crna Gora može biti dom svih svojih naroda. Zato „Okovi i lanci“je poetski manifest slobode. Knjiga savjesti. Knjiga otpora. Knjiga koja ostaje. Jer prolaze godine, prolaze vlasti, prolaze političke manipulacije i ideološke obmane ali riječ ostaje. A kada riječ ostane, ostaje i istina.