Trobojka za ‘’srpski svet’’
Goran Sekulović
Šef poslaničkog kluba Nove srpske demokratije, Dejan Đurović,
poručio je da će se uskoro ispred Skupštine vijoriti trobojka. “Brskovo i
Žabljak Crnojevića su prestonice Crne Gore, nećemo valjda da se stidimo od
njih”, poručio je on. ‘’Na isti način’’, dodaje Đurović, ‘’nećemo se stiditi ni
trobojke’’. Ne zna se zaista zbog čega bi se stiđeli Brskova i Žabljaka
Crnojevića, osim što bi se i stara (ona dakako mnogo više, jer je i mnogo više
vladala) i nova vlast morala itekako zastiđeti zbog svog anticivilizacijskog.,
antidržavnog i antikulturnog odnosa prema ovim drevnim crnogorskim toposima i istorijskim
znamenitostima. Naročito kada je riječ o zapuštenosti, marginalizovanosti,
nebrizi i propadanju Žabljaka Crnojevića, ali to je samo kap vode u okeanu
urušenosti, propasti i skoro beznađa kojemu je ova zemlja prepuštena kada je u
pitanju (samo)svijest o njenom nacionalnom, kulturnom i državnom identitetu.
Đurovićeva izjava i namjera o trobojci
predstavlja pravnu manipulaciju, jer ta zastava nije definisana Ustavom niti
važećim Zakonom o državnim simbolima koji jasno propisuje izgled zvanične
zastave. Podśećamo da je prema članu 157 Ustava Crne Gore, za promjenu
državnih simbola neophodna dvotrećinska većina svih poslanika u Skupštini, a
nakon toga i potvrda na državnom referendumu na kojem mora glasati najmanje tri
petine svih upisanih birača. Malo-pomalo, po principu ‘’tiha voda brijeg roni’’
ostvaruje se koncept ‘’srpskog sveta’’, pa je trobojka istaknuta uporedo sa
državnom zastavom na Spomen kući, odnosno zgradi ‘’Akademije Gavra Vukovića’’ u
Beranama, iako Zakon o državnim simbolima ne poznaje pojam istorijske zastave
na javnim objektima. Ministarke kulture i medija Tamara Vujović je izjavila da
ne vidi ništa sporno u isticanju trobojke!? Iz Evropske Unije poručuju da se
sve više vidi ko u Crnoj Gori zapravo radi za Evropu a ko protiv nje, pa će se
valjda u fokus njihove pažnje naći i izjave i prakse ovog tipa u sklopu ‘’vrlo
iznenađujućih’’ nepriznavanja i nepoštovanja osnovih simbola i stubova
nezavisnosti države.
Izjava Đurovića pokazuje da se priprema novo ‘’Mandićevo kukavičje
jaje Cetinjanima’’, kako sam ustvrdio u tako
nazvanoj kolumni polovinom oktobra 2024.g., a koja je publikovana na ‘’Crnogorskom
portalu’’ i ‘’Skala Radiju’’. Povod za nju je bio novi Mandićev vizuelni
identitet-logo Skupštine Crne Gore, na kojem se našla zgrada Zetske banovine
koja je izgrađena 1932.g., dakle, u vrijeme nepostojanja ni jednog jedinog crnogorskog
identitetskog znaka, zraka i ozračja!?
Ima ne male sličnosti između cetinjskog prije više od godinu ipo
i nedavnog podgoričkog zasijedanja Skupštine, jer su oba bila ogledalo ne samo
za vlast, već i opoziciju. I tada i sada ova ‘’Mandićeva kukavičja jaja Cetinjanima’’ i svim građanima
Crne Gore prošla su bez odgovarajućeg reagovanja opozicije. Zato ću ponoviti jedan
dio moje argumentacije iz prethodne kolumne.
‘’Nevjerovatno je kako se ponaša opozicija na sve ove i namjere
i već prilično realizovane tzv. ‘javne’ politike vlasti. Samo nekoliko njenih
predstavnika se osvrnulo na Mandićevu odluku o izmjeni vizuelnog identiteta
Skupštine – od kojih je jedan časno poručio da neće još dugo raditi to što
radi, ali za tu itekako poželjnu kratkoću treba prije svega da se sam DPS
potrudi, tj. promijeni svoje djelovanje – što i ne čudi kada se zna kako su se
cjelovito kao stranka, i programski i praktično, odnosili godinama i decenijama
prema stubovima crnogorskog nacionalnog i državnog identiteta, odnosno prema
crnogorskoj etničkoj naciji, crnogorskom jotovanom jeziku, Crnogorskoj
pravoslavnoj crkvi, crnogorskoj kulturi, crnogorskoj istoriji… Zadržimo pažnju
za tren samo na jedan segment izuzetno važnog obrazovnog i vaspitnog procesa
kao temelja na kojemu se gradi nacionalni i državni identitet svake zemlje.
Upravo je suverenistička vlast DPS-a ukinula jedini list, odnosno štampani
medij koji je izlazio na jotovanom crnogorskom (druga dva su časopisi –
”Matica” Matice crnogorske i ”Lingua Montenegrina” FCJK) jeziku – mjesečnik
crnogorskih prosvjetnih, kulturnih i naučnih radnika ”Prosvjetni rad”, koji je
trebao da proslavi 70 godina postojanja, i njegove redovne dodatke: ”Za
nastavu”, ”Đečiji list”, ”Crnogorski identitetski glasnik” i ”Crnogorski
studentski informator”. Oni koji su ga ukinuli, i tada i danas su na čelu
Zavoda za izdavanje udžbenika (institucije koja bi trebala da bude u vrhu onih
koji odgovorno i brižno vode računa o temeljima crnogorskog ukupnog
identiteta), dakle, bogom dani za sve klerofašističke Vlade nakon 2020.g. Izbor
za Preśednika Crne Gore 2018.g. Milo
Đukanović je zavrijedio poglavito zahvaljujući upravo identitetskim obećanjima
– 2014.g. sam napisao u knjizi ”NATO i EU: ”Crna Gora, Istok i(li) Zapad” da su
pred Đukanovićem, da bi zaokružio svoj državnički put, još tri zadatka:
crnogorski identitet, Crnogorska pravoslavna crkva kao najvažniji segment tog
identiteta i personalna, odnosno ukupna reforma DPS-a – od kojih je vrlo malo
realizova(n)o, a ono što se pokušalo sa Crnogorskom pravoslavnom crkvom i prije
i poslije toga bilo je katastrofalno i potpuno neadekvatno sa ogromnim
negativnim posljedicama prije svega u liku tzv. ”litija”, što sve živimo i
dan-danas i što će nas pratiti još dugo. Partija i vlast sa takvim identitetskim
”repom” – i ranijim i današnjim – i ne može se drugačije ponašati nego kako se
ponaša.
To kako bi trebalo i DPS i druge opozicione partije da se
ponašaju pokazala je – praktično im nacrtavši ”mapu puta” – Danica Nikolić
riječima da ne može da shvati kako je opozicija ostala u sali i dalje se
obraćajući Mandiću sa ”gospodine predsjedniče”, umjesto da odmah izađu svi
njeni poslanici i pozovu građane na proteste. I nije ovđe riječ o nekom
nepoštovanju institucija, već upravo suprotno i ne radi se o nikakvom mogućem
albanskom nasilnom sindromu i scenariju koji je trenutno vidljiv u odnosima
tamošnje opozicije i vlasti. Baš se sadašnja ”crnogorska” vlast ponaša na način
nepoštovanja istorijskih i pravih identitetskih institucija i śećanja Crne Gore (śetimo se samo praktično stalnog prijećenja sa građanskim
ratom dok su bili opozicija, pozivanja na zakopano oružje i nasilno zalijetanje
na zgradu crnogorske Skupštine koja se sada kao objekat marginalizuje i
zamjenjuje novim vizuelnim identitetom), a dok je bila opozicija ponašala se
vrlo nasilno i militantno željeći da osvoji po svaku cijenu vlast – dakle, i
2015. i 2016., između ostalog. Ali, DPS i druge opozicione suverenističke
stranke se ponašaju dosljedno neadekvatno od 2020.g. Koliko su samo puta mogle
da poentiraju i podstaknu mirnu i pozitivnu društvenu energiju građanskog
aktivizma i patriotizma? I kada se on (pro)budio, spontano patriotski i
odijeljeno od DPS-a u liku sjajnih i veličanstvenih dešavanja na, prije svega,
Belvederu, Bogetićima…, i on i drugi suverenistički stranački subjekti su se
potrudili da splasne, posustane i praktično se ugasi i nestane. Partitokratija
je rak rana i vlasti i opozicije danas u Crnoj Gori. A koliko su samo DPS i
ostali suverenisti mogli i naravno i dalje mogu da (is)kreiraju svoje politike
u okviru tzv. Vlade u śenci, što je u potpunosti izostalo svo ovo vrijeme?!’’
Da aktuelno dodam ovđe da je ‘’Prosvjetni rad’’ DPS-ovskoj
vlasti (ili barem sigurno jednom dijelu te vlasti) očito postao ‘’nepodnošljiv’’
naročito kada se u njegovom zaglavlju našla zvanična crnogorska državna zastava
i zvanični crnogorski grb, kao i njegovo preimenovanje od lista prosvjetnih,
naučnih i kulturnih radnika Crne Gore u glasilo crnogorskih prosvjetnih, naučnih
i kulturnih radnika. Zato nije čudno da klerofašistička ‘’oslobađajuća’’ vlast
od 30-og avgusta 2020.g nastavlja da bez većih problema realizuje sve svoje
političke i antidržavne mjere u svrhu stvaranja svih, prije svega,
identitetskih (oni su najvažniji, svakako!) pretpostavki ‘’srpskog sveta’’.
Isti je cilj i sadašnjeg isticanja trobojke ispred zgrade
Skupštine i ranijeg uvrđivanja novog njenog loga – kompatibilnost i umrežavanje
Podgorice, Banjaluke i Beograda u ‘’srpski svet’’. ‘’Ne mare oni nimalo za Crnu Goru
Petrovićevske vizije i istorijske mape puta, već za Crnu Goru poniznu,
provincijalnu i marginalizovanu, desubjektiviziranu i viđenu jedino i isključivo
kao dio ‘srpskog sveta’. Zato je i upriličen novi vizuelni identitet,
istovjetan sa sličnima u Beogradu i Banjaluci, da se već sada i simbolički
zaokruži jedan realni društveni i politički, a uskoro, kako se nadaju i
priželjkuju, planiraju i rade udarnički, i državni okvir ”srpskog sveta”, sve
”legalno” i ”legitimno”, ”demokratski”, ”transparentno” i po ”volji” i u ime
”naaaaaaroda”!
0 Komentara