Dokolica

Dušan Ičević

Svojstveni nacionalni karakteri

Jul 06, 2026 0 Komentara

(15 riječi)

U istraživanju nacionalnoga karaktera posebno sam se usmjerio: Kako razlučiti Crnogorci:Srbi …?

Istost ili sličnost zavisi od toga kako se tretiraju Srbi i Crnogorci:

Da su dvije posebne nacije ili

a) da su jedno, jednako, isto i istovjetno, ili su:

b) jedan narod, ili su

c) jedan narod a dvije nacije, ili su

d) jedna nacija, pa su u svemu jedinstveni, ili su

e) u „varijetetima“ mentalitetske, regionalne itd. vrste.

          Posebno razmatram Ko su Srbi? Ko su Crnogorci?

Već sam posebno odgovorio, odvojeno. Sada Srbe i Crnogorce      

postavljam sučelice, bez izmaka.     

 

Srbi i Crnogorci naporedo I

 

U čemu su isti/„isti“ Srbi i Crnogorci?

Isti su u tome što su – rod ljudski.

U čemu su slični?

U tome što su, smatralo se, pretežno iz slovenskoga roda, iz praslovenskih masa, koje su se doselile u seobama Južnih Slovena na Balkan u više navrata, pretežno u VI i VII vijeku, i nastanili na „svojoj“ zemlji. Preci Crnogoraca u VI vijeku, sa zapadne strane, Srbi u VII vijekuroz Panoniju na jug. I Srbi i Crnogorci su zatekli starince, od najdavnijih vremena, i one koji su naseljavali, pokoravali i pretapali zatekle narode, Tračane, Ilire i Romane, romanizovane Ilire, Cincare i Vlahe, nadošle Cigane/Rome, azijatska plemena i horde u osvajanju Balkana, Turke i pridošlice sa njima. Dio Crnogoraca je srpskoga porijekla, naročito na područjima koja je obuhvatala srednjevjekovna nemanjićka Raška i Srbija. Znatan dio nacionalnih Srba je porijeklom iz Crne Gore, naročito u Šumadiji, Zapadnoj Srbiji i Toplici. „I Srbi su Crnogorci“. (Đorđe Ocić)

U čemu su različiti Srbi i Crnogorci?

Srbi su Narod najstariji    Nebeski narod     Izabrani narod

Sve poSrbe: ljude   narode   vjere   crkve   vladike   vladare   umjetnike   gradove   države  

Prostorno: Srbija do Tokija

Poželjno: Srbin može biti svako.

Crnogorac može biti samo Crnogorac.

Crnogorci su kosmopoliti: svejedno im je ko su, što su. Kazuju tako i – kakvi su.

Postaju praktični: Zašto bi se zamajavali sporednim stvarima (koje su nacionalnosti) u okolini koja hoće da svi budu kao oni. Merkaju i biraju što je – poželjno. Što će se pisati je samo formalnost.

Srbi su Srbi, od Prapočetka.

Za Srbe je Srpstvo simbolika Istine.

Srbi znaju šta su: Srbi! Crnogorcima se spori ko su: Crnogorci. Sve dok se Crnogorcima natura da se opredjeljuju za Srpstvo, svejedno iz kojih razloga i pobuda, zastajaće u – prošlosti.

Srbija se ne kudi koliko je za Crnu Goru. Crna Gora se neprekidno propituje koliko je za Srbiju, i po tome mjeri koliko je – valjana!

Srbi su SVI: Crnogorci su poreklom Srbi, i sada su Srbi iz Crne Gore, zvani i posrbice. Srpsko crnogorstvo ili crnogorsko srpstvo održava Crnogorce u srpskome opticaju.

Sve dok se Crnogorci budu, voljom ili nevoljom, izjašnjavali jesu li, i koliko su Srbi, i dok im Srpstvo biva jedina okosnica, mjerilo, okvir… neće moći da se svojstveno, samostalno razvijaju…

 ( Zapisano u  Beogradu, 13. 5. 1998. godine)

 

Srbi su Nebeski narod, koji je na Kosovu izabrao nebesko carstvo, pošto je ono zadovijek. Umećem epsko: Care Lao, srpska kruno zlatna, iako se zna da je biosamo kne Lazar Hrebeljanović.

Crnogorci su ovozemaljski narod, koji djelima na ovome svijetu stiče pravo na vječni život na nebesima.

Srbi su Božji narod, koji je izabran da strada i pati, da se iskupljuje žrtvama.

Crnogorci su „laički“ narod, koji se boji Boga, ali mu ne metaniše.

Srbi su četiri, pet vjekova robovali pod Turcima.

Crnogorci su hiljadu godina vodili neprestane oslobodilačke borbe i ratove.. Bili su pod okupacijom Srba Nemanjća 172. odine.1

Srbi su Svetosavski narod, sa krstom na čelu, krstonosna nacija.

Crnogorci su vojevali „za krst časni i slobodu zlatnu“.

Srbe svi „mrze“.

Crnogorcima se blago podsmijevaju zbog „viteške“ poze.

Srbi su opsjednuti sobom, svojom slavnom prošlošću i višom vrijednošću. Rado izmišljotinama prisvajaju tuđu prošlost, naajviše Crnogoraca. Zato ih i posrbljuju.

Crnogorci se dive svojoj junačkoj tradiciji, čojstvu i junaštvu.

 

Srbi i Crnogorci naporedo II

 

Srbi su samoljubivi, u zanosu Sobom, svojim posebnim nacionom.

Crnogorci su kosmopoliti, internacionalisti, zanošljivi svojom nacionalnom posebnošću.

Srbi su jedno s Bogom („I Bog je – Srbin“, po dr Radovanu Karadžiću).

Crnogorci nikad nijesu bili bogomoljci.

Srbi su bogobojažljivi crkveni pravoslavni narod, vjeran svojoj vjeri, po osjećanjima, obredima i odanosti.

Crnogorci su najviše, doskora, nereligiozan narod, čak i posebna kategorija „nevjerujućih“ naroda.

U novije vrijeme  naprasno su se obožili, najviše sveprisutnom Amfilohijevom propagandom Svesrpstva, i zamalo ostali bez – ateista.

Srbi su nacionalno ponositi, sa poznatim inatom.

I Crnogorci se inate, više pizmom, ističući svoj etos.

Srbi su u svakodnevnom životu praktičari.

Crnogorci i u probitačnim poslovima bivaju epičari.

Srbi su najdržavotvorni narod, sa više SAO krajina kao državica, kojima objedinjuje svoj etnos.

Crnogorci su državotvorni narod, sa prvom nezavisnom državom jugoslovenskih naroda, koji se u novije vrijeme sjedinjuje s drugima, najčešće Srbima, u zajedničku državu.

Srbi su istrajni, trpeljivi ratnici.

Crnogorci su slobodari, plahoviti jurišnici.

Srba ima svakakvih, kao i u svakom narodu.

Crnogorci su samo najbolji: Ja pa Ja (kako misle o sebi) ili najgori (kako ih povremeno drugi tumače).

Srbi znaju svoju pravu cijenu, osim kad su zaluđeni Srpstvom.

Crnogorci se uzvisuju, bez obzira na okolnosti. (Zapisano u  u Titogradu, 28. 3. 1992. godine)

Srbi hoće da svi budu kao oni. „Najčešći tip Srbina: Čovek koji ne razlikuje druge ljude od sebe. I po dobru i po zlu. On voli samo one koji liče na njega.“ (Dobrica Ćosić, Srpsko pitanje – demokratsko pitanje, Politika, Beograd 1992, str. 158–159)       

 Možda je vrhunac Dobrice Ćosića: „Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“ „Laž je srpski državni interes.“„Laž je u samom biću Srbina“. „U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.“ „Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…“ (Priznanja Dobrice Ćosića: „Laž je srpski državni interes“, Crnogorska pitanja, 5. april 2013)

Ako je i od Oca nacije, mnogo je!

Da budemo pravedni: Iskaz je jednoga lika iz romana.

Crnogorci neće da iko bude kao oni.

Srbi svakoga hoće da učine sebe ravnima, imaju „strast da što pre prisvoji i učini sebi ravnim svakoga koga sretne“. (Isto, str. 159)

 Strast izgleda najviše primjenjuje na Crnogorce, ne dozvoljavajući im da budu išta drugo nego Srbi, makar najbolji Srbi. Svako posebno imenovanje Crnogoraca smatra izdajstvom, i sve čini da se Crnogorci ne izmetnu iz Srbstva. „Sve čini da svi budu kao on“. (Isto)

 Utoliko je teže biti Crnogorac neSrbin.

Crnogorci su navikli da bude, milom ili silom, samo onako kako oni hoće. Sudarila su se dva oprečna poistovjećenja: srpsko, da svi koji su, po njihovom mišljenju, ikada bili Srbi, moraju zadovijek ostati isto, i crnogorsko, koji su odvajkada, autohtoni, kako jedni misle, ili sticajem istorijskih prilika, kako je pretežno shvatanje, postali samosvojni i različiti od Srba, ili se u jednom tumačenju smatraju Crnogorcima srpskoga porekla, ali dovoljno sojstveni da ne prihvataju da budu regionalno, administrativno tretirani.

Srbi su se odavno rasplemenili; dijele po župama.

Crnogorci se  stalno, i još, plemene, obnavljaju plemenske običaje, njeguju rođačko – bratstveničke odnose, kao vrstu kolektivne intimnosti.

Srbi znaju da su – Srbi, i samo povremeno zaviruju u svoj etnos, i to onda kad pouzdano znaju da su kakvoga slavnoga porijekla biva i onih koji nijesu postojali.

Crnogorci stalno dokazuju ko su i da su plemenitaškoga porijekla, Oni od rodoslova prave „Svetu knjigu“ u kojoj je zapisan kakve su sve slavne pretke imali. Rodoslovi su usmeno–pismeno predanje koje ne podleže sumnji, čak ni onda kada se u srpskoj čistoti do pretka Nemanjića stiže kroz Leku Dukađinija.

Nabrajanje  pasova kod Crnogoraca je pasija, koja još traje, pa i umnožava. U epskome zanosu vraćaju slike predaka, koje su prečišćene od nanosa baanalnosti, a sežu do mitskoga simbola junaštva. Kod Srba su epske pesme samo lektira koje, kad ustreba, dokazuju koliko su bili junačni.

Crnogorcima se još priviđaju epska vremena, ili prave privide da su na tragu predaka, epski zaneseni i junačni, ali i pripravni da se dokazuju svijetlim oružjem.

Crnogorskome etosu čojstva i junaštva mogu se dodati i osobine: braniti drugoga od drugoga i drugoga od njega samoga, ponajviše braniti sebe – od sebe! I odbrana drugoga od drugoga i drugoga od njega samoga može biti samo spoljni odjek čovjekovoga unutrašnjega bića i poriva da se pokaže kakav je ko. Međutim, kada se čovjek brani od samoga sebe, vodi najžešću unutrašnju borbu sa svojim nagonima, zlim strastima, nakupljenom ili izazvanom mržnjom. U iskušenju je kako da postupa čojski, čojstveno, saglasno sa svojom ljudskom prirodom i porukom. Zagledan u sebe, u svoje podsvjesno, pa i ne-svjesno, najteže prepoznaje ko je, kakav je i na što je u svakodnevnome životu ili u odsudnim trenucima pripravan. Porinuće u sebe može biti puno zgražanja i bez povratka u svjesno, ali je jedino moguće da bi opstao i postao čovjek kao cjelovita ličnost.  Kakvo ime dati toj osobini? Sopstvo nije baš razumljivo, Inter Ego je skroviti čovjekov život, koji kazuje samo unutrašnja previranja. Čovjek sam po sebi opet ne daje odgovore kako da odista bude intergralna ličnost svakoga trena i pobude. (Zapisano u Beogradu, januara 1993. godine. Napominjem da sam  Čojstvo cjelovitje razmatrao u svojim knjigama o crnogorskoj naciji i posebno sa istoimenim naslovom. Kontekstualno i u ovoj knjizi.) Sojstvo je u vrhu Č/čojstva.

Srpski patrijarh Irinej ponavlja izanđalu priču: Crnogorci su Srbi isto kao Šumadinci, Vojvođani, Ličani, Hercegovci… Crna Gora je naša Sparta, istorijski klasična srpska zemlja.[1]

Neoromantičari zastajkuju u 19. vijeku i tamo nalaze uzore i uporišta za preskok u 21. vijek: u održivu naciju i opstanak crnogorske nacije npr. u velikim bardovima, kao što je Njegoš.[2]

Srbi u Crnoj Gori vratili bi (se) Crnu Goru 19. vijeka sa vladikama, knjaževima Petrovićima Njegošima. Prava Crna Gora, kako se zove i posebna prosrpska politička partija, jeste ona u kojoj žive samo Srbi. Prizivaju najviše Srpstvo knjaza/kralja Nikole, koji je odista svestrano i vatreno srbovao u želji da dokaže da je pravi Srbin i nadi da će biti nasljednik Dušanovoga carstva. Pjesma Onamo, onamo žudi (Onamo, ’namo, kako se uobičajilo) za carskim prestolom.

U knjizi Crnogorska nacija: u izboru podrobnije sam raspravio nacionalno osjećanje i opredjeljenje, posebno srpstvo Petrovića Njegoša.

 

 

Srbi i Crnogorci naporedo III

 

U mojim knjigama o crnogorskoj naciji dao sam dovoljno dokaza o stanovništvu, etnosu, nacionalnome sastavu Crne Gore od nastanka prve nezavisne države južnoslovenskih naroda Duklje do najnovijih vremena.

Sve dok jedino mjerilo valjanosti Crnogorca bude ideologizovano srpstvo i sve dok opstojnost i razvoj Crne Gore bude zavisilo od toga što misli i želi režim u Srbiji ili što hoće Srbi u Crnoj Gori neće biti dobra ni za Srbe ni za Crnogorce, ni napretka ni za Crnu Goru ni za Srbiju. Sve dok se namjerno ili po navici zastaje na etnosu kao sveodređenju nacije neće se izaći iz balkanskoga kruga smutnje i sukoba. Crnogorci su ono što su – Crnogorci, moderna nacija po svim svojstvima. Etnički su nastajali stapanjem slovenskih naseljenika na području Prevalitane, Duklje, Zete, Crne Gore, stapajući se, preoblikujući zatečene starince, Ilire, Kelte, Tračane, Romane, romanizovane Ilire, doseljenike, uskoke, iz mnogih krajeva Balkana...

Splemenjivanje, preplemenjivanje, nad – plemenjivanje naročito „jedinstvo“ nacionalna sinteza...

U svemu bitno: Slobodno seljaštvo na sopstvenome posjedu, narodna samouprava, neposredna vladavina naroda, Opštecrnogrski zbor, guvernaduri, „lažni“ car Šćepan, vladike/vladari prosvijećeni apsolutisti, centralistička vlast, narodna dinastija, inteligencija školovana na strani.

Srbi su svuda samo i uvijek Srbi.

Crnogorci su najčešće Crnogorci, ali mogu biti, doma i na strani, i Srbi i Crnogorci, i Srbi iz Crne Gore, i samo Srbi.

Srbi i srpski Crnogorci  slažu se da su svi Srbi: i Srbijanci, i Crnogorci, i Šumadinci, i Bosanci, i Hercegovci, i Ličani… Takođe i pounijaćeni Hrvati, i Muslimani, i Makedonci, Južni Srbi…

Srbima nikada nije – dosta! Hoće sve više, svega, i da ih ima sve više, iako ih mori – bela kuga. Ako ne može – rodom, može prisvajanjem, posvajanjem, vraćanjem u sebe onih koji su – odbjegli ili su – oteti.

Crnogorci su VelikoSrbe nprokleti, ili nikakvi.

Za mitropolita crnogorsko-primorskoga gn Amfilohija (Radovića) Crnogorci su: kopilad, komunistički nakot, sa odgovarajućim objašnjenjima, (U Dnevniku Radio Televizije Beograd, 1988. godine Amfilohije izjavljuje: „Kažu mi a izgleda da je to i tačno kako je Milovan Đilas dobio naređenje da istorijski obrazloži i dokumentuje postojanje crnogorske nacije i da je to on uradio na osnovu Marksovog učenja. Međutim, taj isti Đilas se 1954. odrekao tog svog kopileta i sada se piše i osjeća Srbinom. Ali to zlo je ostalo.” U knjizi „Vraćanje duše u čistotu“, autor Amfilohije Radović podrugljivo: „Crnogorci su komunistički nakot ili kopilad. ... I kopile je dijete koje treba ljuljati. Nije ono neko čudovište. Uostalom, koliko danas imate djece koja su vanbračna i imaju sva prava kao što imaju druga bračna djeca.“ (http://www.montenegro-canada.com/articles/article/7699190/151408.htm 15 Jan 2011) Ili su nikogovići, kako nalazi srpski akademik Dragan Nedeljković.

Sučelile su se himne Republike Srbije Bože pravde ti što spase i Crne Gore Oj svijetla majska zoro.

Bog pravde spasio je Srbe od propasti dosad, i traži se da im uvijek bude spas. Bitno je da  spasi, hrani Srpske zemlje srpski rod, da Složi srpsku braću, da Srbe vodi pobjedi

kad nastupe borbe dani…

Da sve Blagoslovi Srbu. I da:

Otadžbinu srpsku brani

pet vekovne borbe plod…

Ponovljeno je: Bože spasi…

Himna Crne Gore sadrži:

Majko naša Crna Goro…

Vole je, pošto Crnogorci

…nikad ne poznaše

Sramotnoga ropstva lance

Dok bude sloge:

Biće gorda, biće slavna

Domovina naša mila.

Završava se usklikom:

Da  je Vječna Crna Gora!

Saglasni su u potrebi sloge.

Razlikuju se: Srbi su bili u Osmanlijskome ropstvu 400-500 godina, Crnogorci nijesu nikad poznali ropstvo. Osnovna je karakterna osobina:   Srbi prizivaju i mole Boga pravde da ih održi i podrži, a Crnogorci svojom borbom  (Neka bude borba neprestana) nastaju i opstaju.

Striktno shvaćen stopljeni nacionalni identitet uveliko stješnjava mogućnost pluraliteta u samoj naciji.

Čojstvo je vrhunsko čovjekovo svojstvo, vrlina i uzor.

Junaštvo: Kada braniš sebe od drugoga, od napasnika, od silnika.

Čojstvo/čojstvo u užem smislu, ili čovještvo ili plemenitost: Kada braniš drugoga od sebe.

Viteštvo: Kada se brani drugi od drugoga.

Čovjekoljubivost: Kada braniš drugoga od njega samoga.

Sojstvo: odbrana sebe od sebe.

 (Dušan Ičević, Čojstvo, Medeon, Podgorica 2017, str. 115.)

Crnogorstvo je Č/čojsvo.