Dušan Ičević
Laža i paralaža V
Čija je Martinićka bitka?
Predsjednik Jakov Milatović slaviio je 230 godina Martinićke bitke, sa
svitom: potpredsjednikom Vlade Crne Gore Filipom
Ivanovićem I mitropolitom Joanikijem. Ministar odbrane
Dragan Krapović.sa saradnikom, položio je vijenac
povodom obilježavanja Martinićke bitke. Vijenac na spomenik
položila je i Nova srpska demokratija četničkoga vojvode Andrije Mandića.
Krapović je istakao da njegovanje kulture
sjećanja predstavlja važan dio odgovornog odnosa prema nacionalnoj istoriji i vrijednostima na kojima počiva savremena
Crna Gora. Pitam: Čije nacionalne
istorije? Demokrate Crne Gore sebe smatraju Srbima.
Navode se razlićiti učesnici: Битка Црногораца, Бјелопавлића и Пипера против Турске vojske. Два црногорско-брдска одреда, под командама владике Петра I и гувернадура Јована Радоњића, укупне јачине 3000 људи, protiv turske снаге око 18.000 људи (по ђакону Алексију). Konačno, 11. јула Црногорци и Брђани су нанијели
Турцима значајне губитке. С овом побједом Пипери и Бјелопавићи су ушли састav Црне Горе.
Prema Milatoviću,
Martinićka bitka je istorijski događaj, jedan od temelja crnogorske državnosti,
identiteta i slobodarske tradicije. Iskovan je neraskidivi savez stare Crne
Gore i crnogorskih Brda, putokaz za budućnost i vječiti dokaz da nas spaja ista
istorijska sudbina“, pokazana u Martinićkoj bitki. u istoriji našeg naroda. Umjesno je veličanje
Martinićke bite, ali bez imenovanja našeg
naroda.
(Milatović: Martinićka bitka je
iskra crnogorske državnosti i vječni podsjetnik na cijenu slobode (Antenna
M, 24. 7. 2026)
Izbor je kako kome godi.
Jedino su Srbi izričiti:
Lažavina: Srpska
enciklopedija tvrdi da “Битка на
Мартинићима,
битка између турске војске под командом Мехмед-паше Бушатлије и војске
црногорских Срба под командом владике Петра
I Петровића Његоша, а
одиграла се од 13. до 22. јула 1796. код Мартинића, северно од Спужа. У бици
је војска од 3.400 црногорских Срба
(moji kurzivi, D. I) победила бројчано надмоћнију војску од 17.000 турских
војника.” Tako slavni Srbi svuda i vazda pobjeđuju nadmoćne neprijatelje.
|
” |
Mitropolit Joanikije je kazao da je crnogorsku
vojsku u Martinićima 1796. godine predvodio Sveti
Petar Cetinjski. "Pred sudbonosni sudar Sveti Petar Cetinjski je,
koristeći svoj autoritet, objedinio Crnogorce i Brđane, što do tada nikada nije
uspio. Pobijedila je bratska sloga na kojoj će se temeljiti sve borbe protiv
Turaka". Crkva Srbije, koja izigrava da je zvanična crkva Crne Gore, temelji
svoj status na lažavini da u Crnoj
Gori postoji 800 godina, da je ona
stvorila Crnu Goru i da ima pravo na prisvajanje crnogorskih kulturno-duhovnih
dobara. Nastala je u vrijeme kada je Stevan Nemanja “ognjem i mačem” pokorio i okupirao Zetu, i trajala
do propasti vladavine Nemanjića I nasljednika. Crkva Srbije, svejedno kako se
zvala, kanonski može biti zvanična samo u Republici Srbiji.
Paralaža: Za posrbljivače Sveti Petar Cetinjski
je srpski Svetac i srpski vladika. Sporno je da Svetac rukovodi bitkom. Svetac sa Onoga svijeta može ako se, po narodnome sujevjerju, potenči da obavlja poslove na Ovozemaljskome svijetu.
Filip Ivanović u knjizi Problemi
autokefalije Mitropolije crnogorsko-primorske (ITP „UNIREKS“, Podgorica, SVETIGORA, Cetinje,
Podgorica 2006, strana 186), Tada još student filosofije i psihologije poriče
autokefalnost Crnogorske crkve. Knjigu
je blagoslovio dr Amfilohije, ispod čije mantije je autor izmilio.
Martinićka
bitka 1796. je slavna Crnogorska pobjeda.
0 Komentara