Piše: Danijel Živković, predsjednik Demokratske partije socijalista Crne Gore

Malo je država u Evropi u kojima se na tako malom geografskom prostoru susrijeće toliko različitosti – nacionalnih, vjerskih, jezičkih i kulturoloških. I sve te različitosti, kroz istoriju, izgradile su zajednički i jedinstven prostor – današnju Crnu Goru.

I upravo one čine Crnu Goru i savremenim fenomenom – državu koja je u vremenu ratova i uzavrelih nacionalizama u regionu uspjela da sačuva mir – zahvaljujući tadašnjem državnom rukovodstvu ali prije svega zahvaljujući mudrosti crnogorskih građana. Ipak, taj fenomen ima svoju cijenu – krhkost i potrebu da se građanski karakter neprestano snaži, različitosti uvažavaju i da se razumije kako naša najveća vrijednost – uz malo nepažnje, može postati i naša bolna tačka.

Zato moramo biti posebno pažljivi kada u javnom prostoru počnu da se izgovaraju riječi koje svjesno dovode u pitanje ono što je temelj našeg društva – građanski karakter države i osjećaj pripadnosti zajedničkoj kući.

Nedavna izjava da je Ulcinj „albanski grad“ otvorila je pitanje koje je mnogo važnije od jedne političke izjave i jedne političke polemike.

Naravno da je Ulcinj grad u kojem većinu stanovništva čine Albanci. Naravno da albanska zajednica ima pravo da njeguje svoj identitet, jezik, kulturu, tradiciju i vrijednosti. To pravo nije samo legitimno – ono je jedno od temeljnih bogatstava naše države.
Ali postoji velika razlika između toga da kažemo da je Ulcinj grad sa većinskim albanskim stanovništvom i da kažemo da je Ulcinj „albanski grad“. Prvo je činjenica.

Drugo je politička poruka. I to veoma opasna, jer nas ta poruka vodi ka pitanju na koje svi moramo dati odgovor: ako je jedan grad „albanski“ zato što u njemu većinu čine Albanci, da li onda postoje i „bošnjački“, „srpski“ ili „crnogorski“ gradovi?

Ako prihvatimo tu logiku – da je Cetinje crnogorsko, da je Andrijevica srpska, da je Rožaje bošnjačko a Ulcinj albanski, onda Crna Gora prestaje biti država već postaje zbir nacionalnih teritorija što je ujedno i savršen recept za njen nestanak. Jer takva federacija nacionalnosti, koja bi bila potpuno nefunkcionalna nikome nije potrebna – a ponajmanje građanima koji žele prije svega samo jednu stvar – bolji život i standard koji je konkurentan Evropi a ne regionu.

Zbog toga, svaki grad u Crnoj Gori pripada svim njenim građanima, jer to nije pitanje etničke pripadnosti. To je pitanje državne pripadnosti.

Građanska Crna Gora ne znači da bilo ko treba da se odriče svog identiteta. Naprotiv. Građanska država postoji upravo zato da bi svaki čovjek imao pravo da bude ono što jeste, da njeguje svoju vjeru i kulturu, da čuva tradiciju svojih predaka i da se slobodno izjašnjava o svojoj nacionalnoj pripadnosti.

Ali isto tako, građanski koncept znači da nijedan identitet ne može imati pravo da prisvoji državu. Crna Gora pripada svim građanima i niko ne može svojatati bilo koji dio njene teritorije, jer država pripada svima jednako.

To je temelj savremene Crne Gore.

I zato je Ulcinj – crnogorski.