SRBI SOBOM
Dušan Ičević
Uzneseni
sobom, Srbi su dospjeli do vrha posrnuća. Srbinu je svaki Srbin svet, pa i –
svetac, čak i ako je ratni zločinac. Veličanje Ratka Mladića osuđenoga za
genocid potvrđuje SveSrpstvo/Srbjljubstvo. Započeo je gn Amfilohije,
proglašavajući za svece ratne zločince, četničke
koljače pod mantijama (Vukojičića, zvanog Maca, Šiljka, Lipovca).
Dovijaju se Srbi kako da sebe uveličaju,
Najviše u Nebeski narod, što posebno
razmatram u svojim tekstovim na Crnogorskom portal:
Srpstvo, Srpstvo iznad svega, 4. 8.
2025, Srbi su došljaci, 13. 9. 2025, najviše u poređivanju
Srba i Crnogoraca, posebno i naporedno.. U svakodnevnome životu: od 4 ocila
napravili su 4S: Samo sloga Srbina
spasava. Okolni narodi potiho: Ne
daj, Bože, da se Srbi slože! Ponavlja se:
Ko to kaže, ko to laže, Srbija je mala,
Nije
mala, nije mala, triput ratoala.
I
opet će, i opet će, robovati neće.
Posljednji stih se mijenja u: I opet će, i opet će, ako bude sreće. Naratovali
se jesu.
Veseli
se, srpski rode, u svakoj prilici.
Odavno Srbi sebe uzvisuju. Pjesmica
jednoga mladoga pjesnika svojevremeno
objavljuje:
Srbin mi otac, Srpkinja mati,
Deda mi beše kolena tog,
I nebo samo srbske je boje,
U njemu gore Srbin je Bog!
Pisac
Milorad Petrović je u pjesmi Narodić
samoljubivo uzvisio Srbe:
Ta Gospod nam dao
Da i drugom damo
U zemljici našoj
Mi svega imamo
I mudrih i moćnih,
I mozga i posla
Kad pogledaš mi smo
Sami sebi dosta.
Srbima je sve dozvoljeno. Dragovoljno
čine sve što im se prohtje. Ne haju ko van Srba drukčije misli i kazuje o tome.
Tako je postupio i Andrijja Mandić koji je izjavio žalost za Mladićem. Ucjenom
da ga neće smijeniti, jer održava parlamentarnu većinu, i ministarske fotelje.
Inicijativa Demokratske partije socijalista da Andrija Mandić bude smijenjen,
PES-ovci jurišlije četničkoga vojvode vjerovatno neće prihvatiti.
Crkva
Srbije, koja je nekanonska i neustavna po statusu, u Crnoj Gori, slavi ratnoga
zločinca. Prednjači mitropolit
budimljansko-nikšićki Metodije, koji 28. avgusta u
Pivskom manastiru veliča“srpskim rodom velikana, velikog Srbina i čovjeka
vrijednog poštovanja”, koji ima “divne i
svete odlike svetih srpskih ratnika i vitezova.” (Izvor CdM )
Otkuda
Srbima tolika i takva samovolja?
“Nova serbistica” je nakupila i objavila
brojne izmišljotine i krivotvorine o Srbima.
Srbi
Ja pa Ja
Srbi Svi i svuda, kako je Vuk St. Karadžić objavio.
Svi
su Mi. Drugi su – tuđini.
Mi
smo Pravi
I Bog pravde je Naš
Mi
smo od začetka Svijeta
Od
Prapočetka
Najstariji
Narod na svijetu
Do
Svršetka
Nebeski narod
Bog je Srbin
Sve
poSrbe: ljude narode vjere
crkve vladike vladare
umjetnike gradove države
Mogli
bi saamoljubivi Srbi da se podsjete što je Srbin Koča Popović, jedan od najvećih srpskih i evropskih
intelektualaca 20. vijeka, borac u španskom građanskom ratu, oficir, legendarni
partizanski komandant, narodni heroj, vrhunski diplomata, filozof, student
pariške SORBONE i veličina u svjetskim razmjerama, - zapisao u dnevniku, što ga je vodio do pred do smrti 1992.
godine:
“Žalosno
je što su Srbi u civilizacijskom i kulturnom pogledu ostali na nivou na kome su
bili pre sto godina. Oni nisu u sukobu sa svetom, već sa samima sobom,
vraćajući se na šajkaču i opanak iz kojih su jedva izašli. Bio sam i ostao
Srbin, ali nisam bolesna zadribanda i Srbenda. Takvi su izdali i osramotili
srpski narod i narugali se njegovoj slavnoj istoriji."
Može im biti miliji i vjerniji
Dobrica Ćosić, nazvan Tolstoj iz Velike
Drenove, i predsjednik SR Jugoslavije:
„Karakternu“ osobinu Srba da
svakoga hoće da posvoje lucidno je spoznao Dobrica Ćosić. „Najčešći tip Srbina:
čovek koji ne razlikuje druge ljude od sebe. I po dobru i po zlu. On voli samo one koji liče na njega“. A najgora
srpska osobina po Ćosiću jeste: “... strast da što pre prisvoji i učini sebi
ravnim svakog koga sretne .... Sve čini da svi budu kao
on”. (Dobrica
Ćosić, Srpsko pitanje – demokratsko
pitnje, Politika, Beograd 1992, str. 158-1599)
Umećem: Pravoga krivca poznati srpski
spisatelj Svetislav Basara nalazi u – Srbima. Prvi osnovni razlog je „što se strasno mrzimo između sebe i
što se – kad god nam se ukaže prilika – međusobno tamanimo, a da bismo to
zabašurili pred samima sobom, udarnički se foliramo da vatreno volimo Srbe koji
sticajem višljih sila žive u okolnim zemljama“. (Svetislav Basara: Zašto nas
mrze, Kurir, 9. 6. 2021)
Možda bi bilo poučno da se Srbi sjete
naučne istine:
Srpski etnolog Radomir D. Lukić u analizi natajanja srpske nacije,
nastavljajući sa primjerima brojnih nacija, nalazi da su se„... i Srbi počeli uobličavaiu zajednicu takvog tipa – od
etnički nesrodnih grupa kada su se u njih, od doseljavanja na Balkan i kasnije,
u okviru nemanjike države, , utapali Avari, Pečenjezi, romanizovani Iliru,
Tračani, Aromuni, Ščiptari, Grci, Sasi – a ostavljajući po strani hipoetično
neslovnstvo Srba, ... Dolaskom Turaka taj proces je znatno smanjen, ali nije
nestao.: do naših dana posrbljivani su se Jermeni, Jevreji, Cincari, Romi i
Vlasi istočne Srbije (čak i Bugari...)“ (Radomir
D. Lukić, O pojmovima „enos“, „narod“, „nacija“..., Gledišta, 1-2, Beograd 1983, sr. 17) “Srbi
poreklom iz Crne Gore”, kako sebe rado
imenuju, nastanjuju Srbiju još od XV vijeka, najviše u XIX vijeku, raspoređeni
pretežno na granici prema Turskoj, da bi štitili Srbiiju od Osmanlija. Oni su
potomci Srba uskoka i došljaka, koji su
dobježali ispred najezde Osmanlija nakon Kosovskoga boja.
Biva da se “zagube” - izvan Sebe, kad nacističku Njemačku uzimaju
za uzor:
Slijede Hitlerove nazore. Blut und
Boden (Krv i tlo) Herrenvolk (vladajući narod) Lebensraum
(životni proctor)
“Deutschland,
Deutschland uber Alles”/ ”Njemačka, Njemačka iznad svega”
A Hitler:
“pravedno je sve ono što koristi njemačkoj naciji” (“Main Kamf”/”Moja borba”)
Podižu
spomenik ratnom zločincu, koji je za zasluge dobio Hitlerovu medalju.
Srbi su prvi
u nacionalizmu.
„Nacionalizam Svetog Save“ je u Beogradu 1937. godine oglasio
Nikolaj Velimirović, proglašen za sveca. Uporedio ga je je sa Hitlerovim
namjerama o nacionalnoj crkvi, slične zamislima Svetog Save o
narodnoj vjeri i crkvi još prije 700 godina.
Otuda je nacionalizam srpski,
kao stvarnost, najstariji u Europi“.
Zahvalni Srbi.
Kad ne mogu sobom, kao 400-500 godina u
ropstvu pod Turima, onda krivotvorinama uzimaju i posrbljuju Hiljadugodišnju
slobodarsku tradiciju. Duklje/Zete/Crne Gore. Čak zalaze da prisvoje početak u
Duklji u IV vijeku, kako je činio gn Amfilohije, iako je raskol u Hrišćanstvu
nastao tek 1054. Godine
Istorijska je istina, koju je potvrdio
potpredsjednik nelegalne i neustavne Podgoričke skupštine Savo Fatić, Do sada smo bili Crnogorci, od sada smo
Srbi.
Naknada
krivotvorinama im daje posebno
zadovoljstvo.
Andrija Mandić nudi novi Predlog pomirenja. Ili ne shvata, ili ne haje, da je “pomirenjem” sa ratnim zlošincem Mladićem
izgubio svaki ugled za pomirenje, sem možda kod sujevjernih, praznovjernih ili
pristalica. Vođena androidom Mandićem, Crna Gora ne ide u Evropsku Uniju, nego
u Srpski svet, Veliku Srbiju.
0 Komentara