Goran Sekulović
PALME NA BULEVARU ILI: MARKOV SAN — ZA SVE NAS
Marko
voli da sanja po danu. Ponekad zbog toga izvuče deblji kraj. Na primjer, kada
ga iz maštanja prene strogi glas učiteljice sa opomenom da pazi šta se dešava
na času. Ipak, Marko i dalje sanja o dalekim i zanimljivim zemljama i ljudima,
neobičnim događajima i čudesnim pojavama.
Jednog
dana se vratio iz škole, ručao i izašao na balkon svoje sobe. Odjednom puče mu
pred očima! Na bulevaru, u sredini između dvije kolovozne trake, na travnjaku,
ugledao je nekoliko prelijepih palmi. Njihale su se na tihom povjetarcu
obećavajući veliku avanturu.
„Kako
ih nijesam ranije zapazio?!” — pomisli Marko. „Pa i nijesam ih mogao viđeti” —
śeti se — „prosto zato što do danas ovđe i nijesu bile! Posađene su danas dok
sam bio u školi!”
Gledao
je radosno novi prizor i odmah zamislio u drugačijem okruženju sve ono što se
nalazilo oko palmi. Ljetnja žarka izmaglica satkana od automobilske vreve na
kraju bulevara pretvorila se u jaru pjeskovitih plaža na obali mora čiji je šum
odmah čuo. Već je tu bilo i obilje zimzelenog drveća i bilja koje nije dalo
palmama da se ośete usamljene. Bonaca je bila potpuna, samo su nemirni
i čigrasti galebovi svojim kricima i lećenjem ispunjavali prostor izme- đu neba
i mora. Čule su se i sirene iz luke tek pristiglih brodova, a na horizontu su
lepršale zastave onih koji su upravo isplovljavali ka pučini.
Ljudi,
napeti i u žurbi, sa pješačkih prelaza i trotoara bulevara, postali su opušteni
i razgolićeni turisti koji su se sunčali i kupali. Svuda je bila galama,
smijeh, cika i vriska, u pli- ćaku su se đeca prskala vodom, čuo se zvuk motora
glisera i brodica, ribari su se dozivali i bacali mreže…
„Dok
palme njišu grane i cijela varoš spi…” — ove stihove jedne stare pjesme Marko
je tek nedavno čuo. Odmah su mu se svidjeli. Sada su mu postali još bliži i
ljepši. „Nekako lično moji i ovog našeg zajedničkog grada!” — pomisli Marko dok
je posmatrao palme i panoramu rodnog grada. „Kada ih sada pjevam, znam da su to
i moje palme i palme moga grada. Ovog grada” — mislio je zadovoljno i radosno
Marko.
„Dok
palme njišu grane i cijela varoš spi…” Pjesma je odzvanjala u Markovoj srećnoj
duši. Da, grad je spavao, a Marko sanjao — za sve nas.
0 Komentara